Prema raspoloživim informacijama o kretanju Ivane Hodak neposredno prije njezine likvidacije, potom mjesta ubojstva, te izjava nekih svjedoka sasvim je jasno kako je ubojstvo obavio hladnokrvni profesionalac koji je vrlo vjerojatno imao i pomagače zadužene za praćenje njezinog kretanja, rekao nam je policijski izvor blizak istrazi. Samo sat vremena prije nego što je ubijena, Ivana Hodak je kao odvjetnička vježbenica u 10 satu ujutro svratila u Hrvatsku odvjetničku komoru srediti papire kako bi mogla do konca godine položiti pravosudni ispit.

Položaj svih nadzornih kamera u blizini mjesta zločinaNakon komore htjela je svratiti do stana kako bi se presvukla i otišla učiti u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, međutim, ubijena je s dva hica na stubištu svoje zgrade. Ubojica je bio vrlo dobro upoznat s kretanjem Ivane Hodak i to od njezina izlaska u jutarnjim satima, praćenjem njezinog kretanja od stana do odvjetničke komore, a potom i natrag do stana.

Teško je za vjerovati da bi ubojica čekao cijeli dan Ivanu Hodak vrzmajući se po području premreženom nadzornim kamerama da nije znao plan njezina kretanja. Koliko god bio profesionalac, padala bi mu koncentracija, bio bi uočljiv policijskim službenicima koji su se nalazili na svakom koraku zbog postojanja važnih državnih institucija na tom području i to veleposlanstva, policijske uprave, ministarstva vanjskih poslova, županijskog suda i slično.

Pored toga, gotovo je nikakva vjerojatnost da je ubojica samostalno pratio Ivanu Hodak od trenutka njezina izlaska iz stana, odlaska do Odvjetničke komore i natrag osobito ako je išla pješice ili gradskim prijevozom. Na putu do Koturaške, Ivanu bi snimile nadzorne kamere, a tako i pri njezinom putu natrag do stana. Da se ubojica tako kretao policija bi pregledavanjem snimaka zasigurno uočila isto obučenu osobu u više navrata koja se nalazila u njezinoj blizini, a i Ivana Hodak bi takvo što sumnjivo sigurno uočila. Vrlo vjerojatno je ubojica imao pomagače u svemu tome dok se on za to vrijeme kretao okolnim ulicama na području Zrinjevca, nikako u neposrednoj blizini ulaza u zgradu. Da je stajao u neposrednoj blizini ulaznih vrata zgrade u kojoj je živjela Ivana Hodak ili još gore da je cijelo vrijeme bio u stubištu sigurno bi se kompromitirao. Neobično dugo zadržavanje u stubištu nekog neznanca zasigurno bi izazvalo pozornost stanara što je ubojica htio izbjeći pod svaku cijenu.

Ako je ubojica samostalno djelovao bez ikakvih pomagača i ako uopće nije pratio Ivanu Hodak, nameće se još jedna složenija tehnička mogućnost kojom su se mogli služiti nalogodavci, a to je da su "klonirali" mobitel Ivane Hodak, odnosno da su mogli pratiti sve njezine poruke i pozive. Naravno, radi se o različitim mogućnostima i spekulacijama, ali svima njima se bave policijski istražitelji, rekao nam je Nacionalov policijski izvor. Policijski istražitelji su tijekom obavijesnih razgovora prethodnog dana ispitali 30-ak osoba koji su joj bili bliski, a jedno od pitanja je bilo da li vam je bilo poznato kamo će Ivana Hodak tog dana ići, odnosno što je namjeravala učiniti tog dana i kada, te da li ste to komu još rekli. Bilo kako bilo, ubojica je vrlo dobro znao kamo će toga dana ići Ivana Hodak i kad će se ponovno vratiti.

Kad je bilo za očekivati da će se pojaviti pred svojom zgradom na adresi Hatzova 2, ubojica joj se vjerojatno približio hodajući iza nje. Na ulici je nije mogao ubiti iz razumljivih razloga, ali isto tako nije mogao niti ući prije nje, jer ulazna vrata mogu otvoriti samo stanari iz svog stana ili ključ u njihovom vlasništvu. Mogao je eventualno ući u zgradu lažno se predstavljajući nekome, ali bilo kakav duži boravak u stubištu mogao ga je kompromitirati, netko je mogao naići i zapamtiti kako izgleda. Moguće je da je ubojica ušao u stubište zajedno s Ivanom Hodak, odnosno odmah za njom, vjerojatno mu je i pridržala vrata na čemu se on ljubazno zahvalio kako Ivana ne bi u nešto posumnjala. Ivana je ušla svoj stan, a ubijena je kad je ponovno izašla i spuštala se prema ulazu u zgradu. To vjerojatno znači da se ubojica skrivao negdje u stubištu čekajući da Ivana Hodak ponovno izađe iz svog stana.

Ako se to dogodilo, to je još jedan dokaz da je ubojica morao biti dobro informiran o Ivaninim planovima i kretanjima tog dana, jer je morao znati da ona nakon kraćeg zadržavanja u stanu opet namjerava izaći. Teško je povjerovati da bi si ubojica dopustio da duže vremena provodi u stubištu i pritom riskira da ga primjeti i zapamti netko od susjeda.

Nije bilo nikakve svađe kako se ovih dana spominje već su susjedi čuli viku i zapomaganje tek nakon ubojstva. U prvi mah su pomislili da se netko svađa na stubištu. Prema tvrdnjama nekih svjedoka, ubojica opisan kao mlađi muškarac između 30-35 godina velikom je brzinom trčao prema Trgu Bana Jelačića. Ako je tomu tako, onda su ga zabilježile i nadzorne kamere na tom potezu od Hatzove prema Zrinjevcu. Odmah je mogao naletjeti na nadzorne kamere Ministarstva branitelja i veleposlanstva Brazila, potom Japana, Ministarstva vanjskih poslova i Županijskog suda.

Zanimljivo, cijelo to područje je puno policijskih službenika, pa bi izjava svjedoka kako je netko munjevito trčao prema Trgu Bana Jelačića značila da je trčao pored njih gotovo nezapažen i bez ikakve policijske reakcije u što je teško vjerovati. Policija ne isključuje da je osoba koja je trčala možebitni lažni mamac, a da je pravi ubojica odšetao u posve drugom pravcu. S obzirom da se radilo o profesionalcu koji je mogao imati pomagače prilikom bijega za očekivati je da je to učinio automobilom.

Međutim, poznato je da su policijske blokade na svim mostovima i važnijim punktovima u Zagrebu bile odmah aktivirane. Za ovakav tip zločina, ubojica je mogao imati i sigurnu kuću u kojoj se presvukao i izašao na zagrebačke ulice kao svaki normalni građanin.

Fotogalerija