Najveće iznenađenje ovotjednih kadrovskih imenovanja premijera Ive Sanadera bilo je postavljanje Vladimira Fabera na funkciju ravnatelja policije. Tim imenovanjem Sanader je efektno zatvorio usta najjačoj oporbenoj stranci SDP-u, koja će ubuduće vrlo teško kritizirati rad policije budući da je Faber proteklih godina i uoči proteklih parlamentarnih izbora figurirao upravo kao SDP-ov kandidat za ministra unutarnjih poslova.

Iako je u posljednje dvije godine Faber bio u središtu nekoliko kontroverznih događaja vezanih uz slučaj Glavaš, činjenica je da je riječ o policajcu s dugogodišnjim stažem i iskustvom na mnogim osjetljivim zadacima vezanim za obranu Hrvatske tijekom Domovinskog rata, a i iz toga razdoblja danas ima šest visokih državnih odličja. Faber je bio zapovjednik voda policije koji je 30. svibnja 1990. prvi puta podigao hrvatsku zastavu ispred zgrade hrvatskog Sabora, iste godine bio je voditelj tečaja Prvi hrvatski redarstvenik, te jedan od osnivača jedinice specijalne policije Alfa i njen ratni zapovjednik.

Vrhunac svoje policijske karijere doživio je u razdoblju od 1995. do 1998., kada je bio zamjenik načelnika Policijske uprave zagrebačke u vrijeme kada je njen šef bio Tomislav Karamarko, koji će od sada opet zajedno surađivati. Njih su dvojica smijenjeni nakon što su postavili neka neugodna pitanja tajkunima Miroslavu Kutli i Josipu Guciću, tadašnjim štićenicima političke elite. Iz tog vremena na dušu su im stavljali i to što nisu htjeli angažirati policiju u suzbijanju nekih javnih okupljanja, kao što je bio protest 100.000 ljudi 1996. na Trgu bana Josipa Jelačića, kada je HDZ pokušao preuzeti Radio 101 oduzimanjem koncesije za emitiranje.

Faber je nakon smjene HDZ-ove vlasti 10 mjeseci bio pomoćnik ministra unutarnjih poslova Šime Lučina. Mandat mu je kratko trajao, jer se usudio javno progovoriti o tome da vladajuća koalicija policiju ne želi depolitizirati i profesionalizirati, već samo očistiti od kadrova HDZ-a. Faber je u MUP-u ostao zapamćen i kao osoba koja je kao predstavnik MUP-a u državnoj komisiji za granice jedini odbio parafirati posve promašeni sporazum Račan-Drnovšek o rješavanju graničnih pitanja dviju zemalja.

Godine 2005. ministar policije Ivica Kirin imenovao ga je načelnikom policijske uprave osječko-baranjske i na toj je funkciji ostao sve do svibnja 2007. Njegov glavni zadatak bilo je rasvjetljavanje ubojstava civila u ratnom Osijeku 1991. godine, zbog čega se često nalazio na meti napada dijela braniteljskih udruga i nekih političara, a posebno ga je oštro napadao i vrijeđao Branimir Glavaš.

Nakon što je istraga protiv Glavaša okončana pritvaranjem njega i petoro drugih optuženika za ratne zločine, Faber se iz Osijeka vratio u Zagreb na funkciju savjetnika ministra unutarnjih poslova. Ipak, na određeni je način ostao vezan uz cijeli slučaj, jer je krajem prosinca 2007. u Zagrebu održao tajni sastanak s Ana Marijom Getoš, sestrom Gordane Getoš-Magdić koja je po nekima bila glavna karika optužnice protiv Glavaša. U trosatnom razgovoru koji je bio snimljen i objavljen, Faber je nagovarao sestru optuženice da u sudskom procesu svjedoči protiv Glavaša. Rezultat cijelog slučaja bila je istraga interne kontrole MUP-a koja je utvrdila da nije došlo do povrede službene dužnosti.

Epilog takvog razvoja bio je da je ministar Berislav Rončević kritizirao Faberove postupke i neko vrijeme se činilo da će Faber iz policije otići u privatni sektor, kao šef osiguranja trgovačkog lanca Lidl. Ipak, Faber je i dalje ostao član Komisije za pomilovanja predsjednika Mesića, pa je tako, po nekim izvorima vrlo aktivno, sudjelovao i u oslobađanju Ane Magaš, a konačnu profesionalnu rehabilitaciju dočekao je prije nekoliko dana, kad je premijer Ivo Sanader najavio da će ga imenovati za nasljednika Marijana Benka.