09.10.2008. / 09:41

Autor: Marko Biočina

Komentar

Soros: Plan sanacije američkog financijskog tržišta je nepromišljen

Američki financijaš i milijarder mađarskog podrijetla George Soros je za američki Financial Times komentirao plan sanacije tamošnjeg financijskog tržišta. Soros smatra kako je taj plan, koji je nedavno u drugom pokušaju izglasan u američkom Kongresu neproimišljen, te kako neće biti u potpunosti realiziran zbog brojnih uvjeta koji su mu pridodali američki političari.

Cijeli Sorosev komentar možete pročitati ispod.

George Soros o financijskoj krizi za Financial TimesHitni prijedlog Zakona o sanaciji američkog financijskog sustava o kojem se nedavno glasalo u Kongresu bio je loše promišljen ili točnije, uopće nije bio promišljen. Kongres je pokušao poboljšati originalni zahtjev Državne riznice pa je na kraju usvojen plan koji se sastoji od originalnog financijskog programa otkupa problematične imovine i sasvim različitog programa ulaganja kapitala u kojem vlada ulaže u stabilnost oslabljenih banaka i profitira od eventualnog oporavka ekonomije. Pristup s ulaganjem kapitala će koštati porezne obveznike manje u budućnosti, a možda će na kraju putem njega ostvariti i dobit.

Prije dva tjedna Državna riznica nije imala pripremljen plan, pa su zato i bili prisiljeni tražiti da im Kongres odobri potpunu diskreciju pri raspolaganju sredstvima. Ideja je bila olakšati poslovanje bankovnom sustavu tako da se njihovi loši i rizični banke financijski derivati otkupe i smjeste u fond u vlasništvu vlade. Tako bi bila spriječena mogućnost da ti derivati budu pušteni na tržište po niskim cijenama. Sa stabiliziranjem vrijednosti njihovih investicija, banke bi tada bile u mogućnosti prikupiti equity kapital.

Ta ideja je imala nekoliko ozbiljnih nedostataka. Naime, loši financijski derivati koje je država namjeravala otkupiti nisu homogeni, tako da bi u svakom procesu prodaje vlasnici bili dužni i njihove ostatke prebaciti u državni fond.

Uz to, plan je ponudio rješenje samo za manjak dostupnosti kredita, a to samo dio postojećeg problema. U planu postoji vrlo malo mjera koje bi olakšale vlasnicima nekretnina otplatu svojih hipoteke, a uopće se ne bavi problemom zaplijene nekretnina.

S obzirom da se može očekivati daljnji pad cijene nekretnina, vlada mora biti vrlo oprezna pri određivanju cijene za otkup loših derivata. Ako vlada ponudi preveliku cijenu za nekretninske derivate, na gubitku će biti porezni obveznici. Ako vlada ponudi premalu cijenu, bankarski sustav se neće stabilizirati i neće biti u mogućnosti privlačiti kapital iz privatnog sektora.

Zbog toga je taj plan, koji je vidljivo favorizirao Wall Street, bio politički neprihvatljiv. Prve izmjene u plan su unijeli Demokrati, koji imaju većinu u Kongresu, tako da je sad predviđeno kažnjavanje financijskih institucija koje pokušaju zloupotrijebiti plan sanacije. Republikanci su, pak, nametnuli zahtjev da sanirani derivati budu osigurani od gubitka, a da trošak osiguranja snose sanirane institucije.

Paket pomoći kakav je sada usvojen je kompilacija više različitih pristupa. Sada postoji realna opasnost da će program otkupa loše imovine biti nepotpuno iskorišten zbog teških uvjeta koji su mu pridodani. Unatoč tome, paket pomoći je bio prijeko potreban i usprkos svojim nedostacima trebao bi promijeniti tijek događanja.

Do 22. rujna tajnik Državne riznice Hank Paulson se nadao kako će izbjeći korištenje novca poreznih obveznika, te je zato i dopustio propadanje Lehman Brothersa. Paulsonov plan sanacije, nazvan 'TARP' je ustanovio princip da su javni fondovi potrebni, te da će, ako sadašnji program ne funkcionira, drugi programi biti pokrenuti. Na taj način ćemo prijeći rijeku Rubikon.

Kako TARP nije dobro promišljen, mogao bi pobuditi negativne reakcije američkih kreditora. Oni bi ga mogli protumačiti kao pokušaj da se američki državni dug značajno smanji kroz inflaciju. Dolar bi se onda ponovno mogao naći pod pritiskom i vlada bi u konačnici dug morala platiti više, pogotovo dugoročno gledano. Ove posljedice mogu se ublažiti većom učinkovitošću korištenja novca poreznih obveznika.

Umjesto same kupovine problematičnih dobara, većina sredstava bi se trebala koristiti za rekapitaliziranje bankovnih sustava. Sredstva ubrizgana u formi equity kapitala su snažnija od sredstva korištenih za izravnavanje bilance, uz minimalni faktor od 12 - efektivno dajući vladi 8 400 milijardi dolara da ponovno pokrene tijek kredita. U praksi, učinak bi bio još i veći jer bi injekcija vladinih sredstava privukla i privatni kapital. Rezultat bi bio brži ekonomski oporavak i mogućnost da porezni obveznici profitiraju od oporavka.

George Soros

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika