Smijenjeni Berislav Rončević vodio je Ministarstvo unutarnjih poslova na partijskoj liniji zapovijedanjaBivši ministar unutarnjih poslova Berislav Rončević glavni je krivac za neučinkovitost i loš rad hrvatske policije. Imenovanje bivšeg ravnatelja policije Marijana Benka za savjetnika ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka svojevrsna je potvrda da razlozi za dosadašnju neučinkovitost policije leže ipak na Berislavu Rončeviću, sada već bivšem ministru unutarnjih poslova. Rončević je svoj mandat proveo izvršavajući naloge Središnjice HDZ-a kad je riječ o imenovanjima i razrješenjima unutar policije i time se izravno miješao u izbor najbližih suradnika ravnatelja policije Marijana Benka.

Među ostalim, smijenjen je i zbog toga jer policiji nije znao osigurati minimum financijskih sredstava za njezino normalno funkcioniranje, bolje reći preživljavanje, jer je donedavno bilo upitno hoće li policija uopće imati dovoljno novca da plati energente i pogonsko gorivo za motorna vozila, minus je bio približno 200 milijuna kuna. Umjesto da se izravno uputi ministru financija i objasni o čemu je riječ, Rončević je po svaku cijenu izbjegavao zamjeriti se bilo kome u HDZ-u, pa čak i po cijenu da policija bude blokirana u radu. Više mjeseci blokirao je imenovanja ravnatelja uprave za materijalne resurse i razvoj, gotovo ništa se nije učinilo u pripremi hrvatske policije za primjenu schengenskog graničnog režima kad Hrvatska bude ulazila u EU.

ŽELJKO CVRTILA trebao je postati šef hrvatskog FBI-a, ali ga je ministar Kirin umjesto imenovanja degradiraoBivši načelnici zagrebačke policije Marijan Tomurad, Ivan Tolušić i sadašnji Branko Peran razrješavani su ili imenovani bez ikakvih konzultacija s ravnateljem policije Marijanom Benkom. To su bili veliki Rončevićevi propusti zbog čega je unutar policije dolazilo do nezadovoljstva većeg dijela profesionalaca i stvarnog sukoba s onima koji su na vodeće pozicije dolazili zbog političke podobnosti, a ne stručnosti i rezultata. Nezadovoljstvo se prenosilo i na važne kriminalističke istrage koje su stajale u mjestu ili su bile vrlo spore u otkrivanju počinitelja, policija se u posljednje vrijeme velikim dijelom bavila sama sobom.  

Prema proceduri koju predviđa Zakon o policiji, načelnika policijske uprave postavlja i razrješuje ministar na prijedlog glavnog ravnatelja policije koji treba zatražiti mišljenje Županijske skupštine ili Skupštine grada Zagreba. Glavni ravnatelj Marijan Benko nije predložio Tomuradovu smjenu niti je zatražio mišljenje zagrebačke skupštine. Rončević je bez znanja Benka smijenio Tomurada, a tako je postupio i u svim drugim slučajevima. Upravo je na takvim kadrovskim rješenjima sukob između Benka i Rončevića eskalirao. Tako je i Ivica Tolušić došao na čelo zagrebačke policije po preporuci ministra financija Ivana Šukera, jer su obojica bili iz iste izborne jedinice, a poznato je kako je Tolušić vrlo blizak HDZ-u. Tolušić je razriješen vrlo brzo, odmah nakon što je pretučen Josip Galinec.

MARIJAN TOMURAD smijenjen je s čela zagrebačke policije bez konzultacija s BenkomOdluka o njegovoj smjeni također je došla bez konzultacija s Marijanom Benkom. Zbog svega spomenutog Benko nije bio u poziciji da bira svoje najbliže suradnike čime mu je zapravo bilo ograničeno djelovanje u svim istragama, a najveći dio smijenjenih kadrova smatrao je kako Benko stoji iza njihovih smjena, što se pokazalo netočnim. Kulminacija Rončevićeva miješanja u kadrovska rješenja ravnatelja policije dogodila se nedavno. Za šefa ureda za suzbijanje kriminaliteta Marijan Benko predložio je jednog od najboljih kriminalista Tihomira Kralja. Osim njega, dužnost visoko pozicioniranog kriminalista trebao je dobiti i Boris Spudić. Međutim, imenovanje je spriječio osobno Berislav Rončević rekavši kako je Spudić zapravo SDP-ov kadar još iz vremena Šime Lučina i da on to zna iz prve ruke. Apsurd je da su HDZ-ovci u Karlovcu bili zapanjeni takvom Rončevićevom prosudbom jer su i oni potvrdili da je riječ o iznimnom profesionalcu.

Policija već godinu dana nema stvarnog načelnika Uprave kriminalističke policije. Suvislo objašnjenje zašto nakon odlaska Darka Dundovića u listopadu 2007. nitko nije imenovan na to mjesto iz policije se nije moglo dobiti. Kad su se novinari zainteresirali za tu činjenicu, upućeni su da svoj odgovor potraže u uredu ministra Rončevića. Taj posao je privremeno obavljao zamjenik ravnatelja policije Ivan Nađ koji je otišao na novu dužnost u Carinsku upravu. Benko je nedavno dobio i svog zamjenika, Dražena Viteza, nakon odlaska Ivana Nađa, ali još uvijek nema načelnika Uprave kriminalističke policije. Očito je da je Rončević isključivo funkcionirao oslanjajući se na partijsku liniju zapovijedanja. Vlada nije imala jasnu strategiju djelovanja za borbu protiv korupcije i mafije, nije koristila vlastite ljudske potencijale, umjesto toga ih je sustavno destimulirala, a promovirala unutar MUP-a političke poslušnike.

BENKOVE PREPORUKE Tihomir Kralj (desno), jedan od najboljih hrvatskih kriminalista, trebao je postati šef ureda za suzbijanje kriminaliteta a Dražen Vitez imenovan je Benkovim zamjenikom tek kada je Ivan Nađ prešao u carinuNovi ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko odmah je pri prvom obraćanju javnosti nedvosmisleno rekao kako postoji veliki problem politiziranosti policije, javno je rekao ono što svi znaju, ali nisu smjeli reći otvoreno. Takav istup Karamarka bio je vrlo hrabar jer je govoreći o politiziranosti policije zapravo neizravno optužio premijera Sanadera i sve lokalne političke čelnike u županijama i gradovima koji su svaki put pri izboru načelnika policijskih uprava na svom području signalizirali MUP-u koga žele vidjeti na toj poziciji. Tako se dalje više nije moglo. S obzirom na to da je Karamarko došao na poziciju ministra unutarnjih poslova uz uvjet da mu se dopusti reorganizacija MUP-a, njegova depolitizacija i smjena svih onih koji ne zadovoljavaju profesionalne kriterije, postavljanjem Marijana Benka za svog prvog savjetnika jasno je poručio kako je Benko zapravo bio kolateralna žrtva Rončevićeve smjene. Da se kojim slučajem Benko pokazao nesposobnim i da su uzroci lošeg rada policije na njemu, Karamarko ga nikada ne bi pozicionirao blizu sebe ili ne bi dopustio da mu bilo tko, pa i premijer Ivo Sanader, to rješenje nametne.  

Prije nepunih mjesec dana Nacionalovu novinaru visoki je dužnosnik MUP-a rekao kako bi on, da je na Sanaderovu mjestu, sve smijenio, uključujući i sebe samoga, jer postojeća ekipa nema snage ni političke volje za bilo kakvim pomacima. Rončević je već pri svom prvom predstavljanju načelnicima policijskih uprava na radnom kolegiju u Stubičkim Toplicama poručio kako će voditi MUP: “Nemojte me zvati na ručkove ili večere, ja imam krug ljudi s kojima ručam.” Već je iz toga bilo jasno kako Rončević ne misli ozbiljno surađivati s ravnateljem policije Marijanom Benkom. Da je Rončević policiji osigurao sve uvjete za rad, bilo da je riječ o materijalnim ili tehničkim uvjetima, i da se nije miješao u kadrovska rješenja najbližih Benkovih suradnika, mogao je s punim pravom prozvati Benka za neuspjeh u kriminalističkim istragama.

IMENOVANJA I SMJENE Berislav Rončević i Marijan Benko otišli su sa svojih pozicija nedugo nakon što su Branko Peran i Dražen Vitez promaknuti, prvi na čelo zagrebačke policije a drugi na poziciju zamjenika ravnatelja policijeOvako, Rončević nije ništa učinio u vezi s time i jednostavno je morao otići kao neuspješan ministar. Možda je najbolji primjer kako je Rončević bio Sanaderov poslušnik događaj s početka travnja ove godine ususret dolasku američkog predsjednika Georgea Busha.

Premda najavljena, službena zabrana prosvjeda protiv Busha u Zagrebu, koju je potpisao sam ministar unutarnjih poslova Berislav Rončević, nakon što se oglasio premijer Ivo Sanader iz Bukurešta povučena je. Naime Grad Zagreb je odbio zahtjev za izdavanje dozvole za organiziranje prosvjeda uoči dolaska američkog predsjednika Georgea Busha u Hrvatsku. Dozvolu je tražio Centar za mirovne studije s namjerom okupljanja na Cvjetnom trgu, uz postavljanje šatora, paljenje svijeća i videoprojekciju o sadašnjem predsjedniku SAD-a. Nema sumnje da je Rončević na mjestu ministra unutarnjih poslova ispunjavao samo ono što se od njega tražilo iz HDZ-a, pa će zbog toga biti prigodno nagrađen pozicijom u nekoj državnoj upravi ili tvrtki. Nedavno je premijer Sanader čak i pohvalio Rončevića: “Rončević bi mogao bolje, ali to može svatko, no neriješeni zločini nisu odgovornost ministra.”  Time je zapravo prozvao potpuno neopravdano Marijana Benka koji je upravo zbog Sanaderovih naloga za političkim kadrovskim rješenjima bio blokiran velikim dijelom u svom radu. Samo dva tjedna poslije Sanader je promijenio priču. Ravnateljstvo policije je početkom 2006. trebalo osnovati specijalnu jedinicu kriminalističke policije koja će se boriti protiv organiziranog kriminala. U sastavu jedinice koja se trebala radno zvati Sektor za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta trebalo je biti između 250 i 300 najboljih kriminalista u Hrvatskoj, koji su u timovima od pet ljudi u suradnji s USKOK-om trebali rješavati najteže zločine, slučajeve korupcije i organiziranog kriminala na cijelom teritoriju Hrvatske.

Međutim takva organizacijska struktura nikad nije ustrojena jer nije bilo političke volje da se Hrvatska obračuna s kriminalom. Tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin opstruirao je takav projekt na nagovor Vlade, a kriminalista Željka Cvrtilu, koji je trebao stati na čelo tog tima, vrlo brzo je degradirao. Tek sada, tri godine poslije, Sanader najavljuje to isto za što nije digao ruku znatno prije. Sve to samo pokazuje kako je miješanje politike u rad policije glavni uzrok nesigurnosti građana i neučinkovitosti policije. Novi ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko to je već poodavno znao dok je bio na čelu Sigurnosno-obavještajne agencije, pa će mu prvi cilj svakako biti profesionalizacija policije umjesto njezine politizacije, jer u tome leže svi problemi.