OBITELJ HODAK Zvonimir, Ivana i Ljerka MintasPolicijska istraga oko ubojstva 26-godišnje Ivane Hodak uključila je i opsežnu analizu mogućnosti da se motiv, ubojica i nalogodavac možda mogu povezati s djelovanjem žrtvina oca Zvonimira Hodaka. 70-godišnji zagrebački odvjetnik u svojoj je dugogodišnjoj karijeri zastupao i dolazio u kontakt s najrazličitijim predstavnicima kriminala i politike - neke je branio, s nekima je bio povezan devedesetih kad je njegova supruga Ljerka Mintas-Hodak bila aktivna u politici, a svojim uključivanjem u Pašalićevu opskurnu stranku Hrvatski blok Hodak se i sam na određeni način aktivno uključio u politiku. To je, kako ističu njegovi znanci, uostalom i njegova karakteristika: Zvonimir Hodak često nije bio samo glasni odvjetnik koji zastupa svog klijenta, već je u svom radu često prelazio granice, dodajući svojoj odvjetničkoj ulozi i komponentu političkog djelovanja ili aktivnosti koje su nespojive s odvjetničkom dužnošću.

Iako je proteklih godinu dana pažnju domaće javnosti plijenio zastupanjem Vladimira Zagorca i snažnom samopromocijom, Zvonimir Hodak u proteklih je petnaestak godina skupio impresivnu listu klijenata: njegove usluge koristili su Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Ivan Šakota, Zlatko Bagarić, Mile Dedaković, Dunja Gotovina, Pavo Zubak, Slaven Letica, Marko Sliško, Davorin Sobjeslavski, Dashmir Ramadani, Draško Čubrilović, Miroslav Ćiro Blažević, Herman Vukušić, Vice Vukojević, Tihomir Blaškić, Dobroslav Paraga, Vladimir Štengl, Sanja Kuprešak, Joso Mraović, Jasna Burić i Paola Valić, Ivan Jurašinović i mnogi drugi, sve do Vladimira Zagorca.

Osim osoba, Hodak je zastupao i medije poput Večernjeg lista i Sportskih novosti, kao i političke stranke: početkom devedesetih bio je blizak Hrvatskoj stranci prava, sredinom devedesetih tadašnjem državnom vrhu odnosno Hrvatskoj demokratskoj zajednici, a nakon smrti Franje Tuđmana opredijelio se za njegova sina Miroslava i njegovu Udrugu za hrvatski identitet i prosperitet (HIP), a potom i za Ivića Pašalića, u čijem je Hrvatskom bloku bio od samog osnutka, i to ne samo kao odvjetnik, već i kao aktivni član stranke: osim kandidature na parlamentarnim izborima 2003. godine, Hodak je figurirao i kao predsjednik Vijeća časti Hrvatskog bloka.

Rođen 1938. na Plitvičkim jezerima, Zvonimir Hodak se 1945. s majkom Ružom doselio u Zagreb. Još kao dječak često se tukao i izazivao sukobe, pa je prve tinejdžerske dane proveo u Popravnom domu za maloljetnike u Ravnoj Gori kraj Delnica. Nakon povratka s preodgoja u Gorskom kotaru, Hodak je postao član boksačkog kluba Lokomotiva, a sportsku karijeru završio je lomom ruke nakon čega je upisao Pravni fakultet. Po završetku fakulteta pet godina proveo je u Americi radeći različite fizičke poslove, a kad se početkom sedamdesetih vratio u Zagreb, otvorio je odvjetnički ured. Godine 1977. upoznao je tada mladu odvjetničku pripravnicu Ljerku Mintas, koja se zaposlila u njegovu uredu. Iako je već iza sebe imao tri braka, Zvonimir Hodak i Ljerka Mintas vjenčali su se 1981. godine, a u veljači 1982. rodila im se kći Ivana.

Svoj profesionalni vrhunac Zvonimir Hodak imao je tijekom devedesetih, kad je svojom spretnošću, retoričkim vještinama, odvažnošću i hrabrošću stekao niz tada vrlo zvučnih klijenata. Iako je tijekom 1992. i 1993. zastupao Hrvatsku stranku prava i njezinog tadašnjeg čelnika Dobroslava Paragu, s vremenom se sve više približavao HDZ-u i tadašnjem državnom vrhu. Usporedno s političkom aktivacijom svoje supruge Ljerke, koja je 1993. prvo postala pomoćnica, a potom i zamjenica tadašnjeg ministra pomorstva i veza Ivice Mudrinića, i Zvonimir Hodak postao je osoba od povjerenja tadašnjeg Ivan Šakota, ubijen 1997. u valu mafijaških obračuna. Svjedok njegova ubojstva bio je Shpejtim Thaçi, umoren ubrzo nakon njegapredsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška. Da je Hodak uistinu bio blizak s obojicom, ali i da je već tad bio uključen u neke poslove svog aktualnog klijenta Vladimira Zagorca svjedoči i njegova prošlogodišnja izjava u Večernjem listu: “Bio sam svjedok da su Tuđman i Šušak skakutali od oduševljenja kada je Zagi uspio nabaviti oružje kojeg se nitko drugi ne bi usudio domognuti”, kazao je Hodak.

Kako se njegova supruga Ljerka penjala na tadašnjoj hijerarhijskoj ljestvici postavši 1995. potpredsjednica vlade, rasla je i povezanost Zvonimira Hodaka s tadašnjim političkim establishmentom: kad je Tihomir Blaškić 1996. trebao biti izručen u Haag, hrvatska vlada nametnula mu je odvjetnika Hodaka, kojeg se Blaškić riješio nakon samo nekoliko mjeseci, pa ga je kasnije u Haagu branio Anto Nobilo. Godine 1998., u jedinstvenom slučaju tužbe kompletne hrvatske vlade protiv jednog novinara, tadašnjeg Globusova urednika Davora Butkovića, Matešinu vladu na sudu je zastupao Zvonimir Hodak.

Tuđmanovom smrću i promjenom vlasti u Hrvatskoj Hodak je izgubio značajan dio svojih dotadašnjih klijenata, a svoju je ljutnju na određeni način kanalizirao fiksacijom na novoizabranog hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića - otad, pa sve do danas, Zvonimir Hodak iskoristio je gotovo svaku priliku da bude odvjetnik osobama koje su iz nekog razloga tužakale Mesića - tako je još 2000. zastupao Dunju Gotovinu koja je Mesića tužila zbog klevete. Ove godine Hodak se pojavio kao odvjetnik opskurnog francuskog odvjetnika hrvatskog podrijetla Ivana Jurašinovića koji je Mesićevu opasku da bi trebao posjetiti Vrapče doživio kao prijetnju smrću i “internacijom”, a u svibnju je Hodak postao zastupnik bivšeg ustavnog suca Vice Vukojevića, koji je podnio kaznenu prijavu protiv Mesića.

Iako je duga lista Hodakovih klijenata, najveću pažnju javnosti izazvao je u protekle dvije godine: branio je gospićkog moćnika Josipa Mraovića, optuženog za silovanje američke košarkašice Illishe Jarret, koji mu je vjerojatno bio jedini klijent koji je tijekom sudskog procesa bio glasniji od svog odvjetnika. Drugi klijent je Vladimir Zagorec, čiji proces tek treba započeti. Kako ističu Nacionalovi izvori, upravo u njegovu slučaju Zvonimir Hodak odavno je prešao granicu između odvjetničkog zastupanja i prometnuo se u njegova glasnogovornika, suradnika a po nekima možda čak i u - poslovnog partnera. Otkako je započela pravosudna zavrzlama oko Zagorčeva izručenja Hrvatskoj, Hodak je samoreklamerski dao na desetke izjava medijima, a one su počesto bile tek manjim dijelom vezane uz Vladimira Zagorca, a češće se događalo da Hodak koristi priliku da vrijeđa i omalovažava predsjednika Mesića, hrvatsku vlast i hrvatske pravne institucije. Događalo se i da Hodak daje izjave koje je čak i njegov klijent Zagorec smatrao neprimjerenima, pa su se s vremena na vrijeme pojavljivale glasine da će Zagorec Hodaku otkazati punomoć i angažirati nekog drugog odvjetnika, a postojali su i česti sukobi između Zagorčevih austrijskih odvjetnika i Hodaka, koji je odbjeglog generala zastupao u Hrvatskoj.

VLADIMIR ZAGOREC Hrvatski general koji je tijekom rata preko tvrtke RH Alan nabavljao oružje zaIpak, najviše kontroverze Hodak je izazvao dvjema kvaziobavještajnim akcijama, koje su trebale pomoći njegovu klijentu Zagorcu, no obje su na njihovu nesreću propale: prvi je slučaj tajnog sastanka Vladimira Zagorca i Mesićeva savjetnika za nacionalnu sigurnost Saše Perkovića u Beču, a drugi je bizarna pojava Susanne Di Mauro Bunjevac, koju su Hodak i Zagorec pokušali iskoristiti da lažno optuže državnog odvjetnika Mladena Bajića i predsjednika Stjepana Mesića za urotu protiv odbjeglog Zagorca. Ako se svemu tome pridodaju indicije da je Hodak proteklih mjeseci imao određenu ulogu u pokušaju prodaje Zagorčevih poslova u Hrvatskoj te u planiranju bijega iz Austrije, čini se da je 70-godišnji zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak svjesno prešao granicu do koje sežu odvjetničke ovlasti. Upravo ta činjenica policijskim je istražiteljima dala razlog da istraže mogućnost da je za taj zločin odgovoran netko kome se svojim aktivnostima zamjerio žrtvin otac.