Srećko JurdanaPolitički sustav, koji se u svojoj inicijalnoj fazi razvio kao derivat organiziranoga državnoga kriminala, po definiciji se vrlo teško odlučuje na radikalne zahvate radi obračuna s fenomenima korupcije, mafije, nasilja, civilnih i ratnih zločina, bez obzira na to što mu ti fenomeni drastično rade o glavi. U pozadini oklijevanja je strah da širina borbe protiv banditizma ne zahvati i bandite koji u toj borbi sudjeluju na strani pravde. Jedna mlada pripadnica hrvatskih nouveaux riches trebala je platiti životom, da bi se Sanader napokon riješio dvoje svojih nesposobnih ministara kojih se morao riješiti već odavno. Odakle je uopće izvukao Anu Lovrin kao ministricu pravosuđa, to osim njega zna samo još Božidar Kalmeta. Berislav Rončević bio je po policijskim sposobnostima Ivica Kirin s nešto komunikativnosti i obrazovanja, usput opterećen i financijskim aferama.

U obaviještenim krugovima smatra se da je Marijan Benko - smijenjeni ravnatelj policije - Rončevićeva žrtva u profesionalnom smislu, kao i kolateralna žrtva Rončevićeve smjene. Kao operativac djelovao je, navodno, vezanih ruku; Rončević mu nije dopuštao da na ključna policijska mjesta postavlja ljude kojima je vjerovao, i među njima je neprestano dolazilo do nesuglasica. Neposredno uoči odlaska s položaja, Benko je - u formi svoga labuđeg pjeva - razotkrio i pohapsio terorističku skupinu u Rijeci koja se zbog privatne osvete spremala izvesti masovno ubojstvo eksplozivom, i to mu je svakako donijelo profesionalne bodove. Na mjestu savjetnika novog ministra policije vjerojatno ne će biti samo figura.

Sanader je jake kadrovske intervencije u ergeli svojih partijskih poslušnika odgađao do beskraja, ali nakon ubojstva Ivane Hodak ništa drugo osim takvih intervencija nije mu preostalo. Eskalacija građanske nesigurnosti i nezadovoljstvo domaće i međunarodne javnosti prisilili su ga da provjereno odane preko noći zamijeni neutralno-sposobnima, iako to nikada prije nije bio njegov kriterij. No, bilo bi doista apsurdno zadržati na položaju Rončevića koji je još prije tjedan dana - unatoč premlaćivanjima i svemu ostalome - papagajski tvrdio kako je situacija u Hrvatskoj na rubu idile. Rončević je u policiji tjerao liniju partijske demagogije, Ana Lovrin u pravosuđu liniju samozatajnoga plivanja u birokratskim besmislicama. Umjesto nje doveden je neusporedivo sposobniji Ivan Šimonović, pravnik s diplomatskim iskustvom, a možda i s nekakvom odlučnošću ako mu režim osigura manevarski prostor za organiziranje promjena u trulome pravosudnome sustavu. U prvim izjavama djelovao je pomalo zbunjeno, govoreći kako se sad “mora ošišati i staviti kravatu”, kao da su - u tragičnome kontekstu u kojem je imenovan - njegova frizura i kravata stvari od posebne zanimljivosti za publiku.

Novi šef MUP-a Tomislav Karamarko djelovao je kao kvalitetan policijski um i u znatno nepovoljnijim političkim okolnostima od onih koje diktira Sanader, i od njega se može očekivati da će prodrmati jednu tromu strukturu koja je naviknuta na to da svoju operativnu efikasnost podređuje pravilima političke lojalnosti. Vladimir Faber, postavljen umjesto Benka, operativno se potvrdio na slučaju Glavaš, bez obzira na to što je pravosuđe pod političkim pritiscima trivijaliziralo njegov rad u naknadnoj obradi tog slučaja (koji se sad na sudu ponovno vraća na početak). Za sve njih, dakako, ubojstvo Ivane Hodak izazov je bez premca. Dovedeni su zato da ga riješe, i da u procesu njegovog rješavanja vrate kredibilitet i policiji, i pravosuđu, i hrvatskom građanskom poretku, i Sanaderovom režimu.

Njihov je angažman, međutim, opterećen s mnogo varijabli. Motivi za ubojstvo Ivane Hodak krajnje su spekulativni. Na jednoj strani, može se raditi o upozorenju i brutalnoj osveti njezinome ocu zbog angažmana u slučaju Zagorec, što je za Sanadera posebno zabrinjavajući element s obzirom na jamstva koja je dao u pogledu Zagorčeve sigurnosti, pod kojom se implicitno podrazumijevala i sigurnost odvjetnika i njegove obitelji. Zvonimir Hodak je odmah nakon izručenja Zagorca znakovito izjavio kako “Zagorec ne će biti pokajnik”, odnosno kako “Zagorec nije druker”, što se moglo protumačiti kao poruka svima kojih se to tiče da mogu biti mirni u pogledu njegove diskrecije pred istražiteljima. Ivanino ubojstvo možda je znak da u bestijalnim krugovima, kojima je upućena, poruka nije bila doživljena kao uvjerljiva. Na drugoj strani, ubojstvo može biti povezano s nekim od ranijih Hodakovih angažmana, s obzirom na to da se radi o odvjetniku koji je zaradio bogatstvo funkcionirajući kao jedan od obrambenih stupova kriminalnih fenomena koji su se počeli razvijati pod Tuđmanom.

Neposredno nakon ubojstva gospodin Hodak iracionalno je okrivio Hrvoja Petrača kao organizatora, što u javnosti nije ostavilo uvjerljiv dojam. Mnogima koji poznaju Petrača - danas zatvorenika koji se u Lepoglavi brine za svoj ribnjak i disciplinirano poštuje zatvorska pravila - jasno je da on nije osoba psihološki sposobna za takvo zlodjelo, čak i kad bi ga bio u stanju na neke ultratajne načine organizirati. U nekim inozemnim medijima - mnogi od njih tom nečuvenom ubojstvu posvećuju veliku pažnju - sve više se počelo spekulirati o mogućnosti da je riječ o zločinu u afektu, odnosno zločinu na mah ili iz strasti, što ga je počinila osoba koju je nesretna djevojka poznavala. I za takav scenarij postoje određene indicije. Ivana Hodak nije stalno živjela u roditeljskom stanu u Hatzovoj; u njega je svratila po neke dokumente, i izašla za dvadesetak minuta, a ubojica je vjerojatno znao za planove njezinoga kretanja kad ju je u tom kratkom razdoblju čekao na stubištu, zanemarujući rizike da ga netko vidi. Za nepoznatog egzekutora po narudžbi bilo bi sigurnije i jednostavnije da ju je u večernjim satima pričekao na nekom mjestu gdje je mogao pretpostaviti da će se sigurno pojaviti.

Sve su to, dakako, mučna nagađanja i hipoteze bez realne potvrde. Ubojstvo Ivane Hodak ostavilo je dramatičan psihološki trag u hrvatskoj kolektivnoj svijesti. Bez obzira na njegovu pozadinu, ono je kulminacija kulture bezobzirnoga nasilja u kojoj živimo - politički etablirane tijekom devedesetih - koja danas ugrožava same temelje hrvatskog društvenog poretka.