Ivo PukanićKoliko je nama Hrvatima trebalo da dođemo do svoje države? Neki su u pjesmama naveli da to traje “od stoljeća sedmog”, drugi su bili malo skromniji u povijesnim reminiscencijama u vezi s težnjom za samostalnošću. Na kraju, Hrvati i ostali građani Hrvatske dobili su svoju državu, bolje rečeno državicu, koja je mala i slatka. Umjesto da je čuvamo, mazimo, pazimo i uživamo u njoj i njenim prednostima i blagodatima, mi činimo sve da je uništimo. Takvih mazohista kao što smo mi Hrvati svijet nije vidio. Imamo sreće da postoje Srbi.

Možda su jedino oni veći bezveznjaci od nas Hrvata. Premda ne vjerujem - mislim da će se o pobjedniku te sulude utrke u samouništenju nas i Srba na kraju odlučiti u fotofinišu. Nadam se da toga fotofiniša neće biti, da će ipak, barem u Hrvatskoj, prevladati pamet te da ćemo odustati od tog suludog sporta samouništavanja. Atmosfera u Hrvatskoj je zatrovana, odnosi na svim razinama vlasti, gospodarstva, financija, medija su zatrovani. Svatko svakoga želi uništiti, podmetnuti mu nogu, napraviti zlo. U zemlji već dugo vladaju opća nesigurnost i negativni elektricitet koji će eksplodirati, samo je pitanje vremena. Taj negativni naboj i sveopći strah osjeća se na ulicama Zagreba već dugo, a kulminirao je prošloga tjedna, nakon što je nečovjek kukavički, okrutno likvidirao Ivanu Hodak, 26-godišnju djevojku.

Ako je imao nešto protiv njenog oca, njene majke, njenog dečka, taj nečovjek je mogao nasrnuti na njih. A ne na biće koje je na pragu života. Nakon ovoga što se dogodilo, žao mi je što u Hrvatskoj ne postoji smrtna kazna. U trenutku sveopćeg beznađa, koje je posljedica 15-godišnje zapuštenosti pravosudnog sustava, Ivo Sanader povukao je pravi potez smijenivši ministra policije i ministricu pravosuđa. Još je bolji potez povukao kad je na to mjesto postavio profesionalce Šimonovića i Karamarka, a za šefa SOA-e, zajedno s predsjednikom Mesićem, samozatajnog i marljivog Josipa Buljevića. Iako se s nekim potezima u slučaju Ane Marije Getoš nisam slagao s Vladimirom Faberom, a to sam i javno rekao, njegov odabir za ravnatelja policije je izvrstan.

Pri tome moram reći da mi je žao što je kao kolateralna žrtva morao uz Rončevića otići i Marijan Benko. Ipak, Sanaderov potez opametio je i MUP, pa je Benko zadržan i odmah postavljen za ministrova savjetnika. To znači da je ostao u sustavu te da može uz Fabera i Karamarka krenuti u veliko pospremanje MUP-a, koji je s Rončevićeom na čelu došao do dna. Sanader je taj potez povukao, odbacivši partijske okvire kadroviranja, jer ima životinjski instinkt za preživljavanje.

Osjetio je i on u zraku eksploziju i shvatio da tako više ne može. I zato je poduzeo korake koje je još do prije dva tjedna bilo nemoguće i zamisliti. Pitanje je treba li tu Sanader stati. Ti potezi će sigurno stabilizirati oba sustava - policijski i pravosudni, no nestabilnost ostaje na gospodarskom i financijskom planu, koja je prije svega prouzročena finacijsko-bankarskim tektonskim poremećajima u svijetu, većima od onih koji su pokosili kapitalizam krajem dvadesetih godina. Događanja u zadnjih nekoliko tjedana srušila su kapitalizam u ovakvom obliku kao svjetski poredak i donijela neka nova pravila. Kriza se osjeća i u Hrvatskoj, samo maloo tko želi o njoj pisati. Mora se otvoreno reći da je zemlja pred kolapsom, da su prestale sve investicije, da nema obrtnih sredstava, da je nastupila sveopća nelikvidnost, da nitko nikome više ništa ne plaća te da je pitanje trenutka kada će sustav pasti.

I to Sanader ne samo da osjeća, nego i jako dobro zna. Izvrsno je reagirao zajedno sa Šukerom osiguravajući uloge u bankama do 400.000 kuna, no trebali su ići i korak dalje, te kao i Austrija osigurati apsolutno sve bankarske uloge. Osiguranje do 400.000 kuna natjerat će onih 10 posto stanovništva, koje ima veće uloge u bankama, da ih podigne i prebaci u strane banke. S osiguranjem svih uloga bankarski sustav ostao bi do kraja stabilan, a to državu ne bi ništa koštalo jer ne bi bila stvorena nikakva nervoza. No taj potez neće pokrenuti daljnje tokove razvoja te će zaustavljanje investicija, kolanja novca i nelikvidnost dovesti do “pomora” među malim poduzetnicima.

Kao što je učinio s dovođenjem nestranačkih ljudi u policiju i pravosuđe, tako bi Sanader trebao učiniti i u drugim resorima. Vrijeme je teško i mora se spašavati država, a ne misliti na usko partijske interese. Sanader je pokazao da to zna i u ovu katastrofu mora ući s najboljom posadom - svojevrsnom “vladom nacionalnog jedinstva”. Od Milanovića i njegovih partijskih drugova bilo je krajnje ružno i politički nekorektno u ovom teškom trenutku da Sanaderu u Saboru dovikuju i vrijeđaju ga zbog toga što je u Vladu uveo nestranačke ljude. Pa to je jedino normalno u olovnim i gadnim vremenima, i da na ljevici ima imalo pameti, to bi pozdravila. I ne samo pozdravila, nego bi ponudila i svoje najbolje stručnjake da pomognu zemlji da se izvuče iz krize. Baš me zanima što bi u ovom trenutku učinili pametni Milanović, Picula i Ostojić. Nisu mogli ništa u normalnim situacijama, a kamoli da bi povukli odlučne poteze u tako teškoj krizi.

Nakon prošlotjednih promjena, nakon europsko-američkog jedinstva u ozdravljenju banaka, nakon reakcije Šukera i Sanadera na jamčenje uloga, premijer treba ići dalje. Na valu tih promjena i pojavljivanja trunke svjetla na kraju tunela odmah treba nastaviti s dubinskim rezovima, ojačati se s najpametnijim ljudima, bili oni iz stranaka ili ne. Sanader uz punu potporu Mesića mora učiniti sve, a sada mu je za to najbolji trenutak, možda i zadnja prilika, da očuva ovu našu državicu koliko god može od crnih oblaka koji dolaze sa zapada. Pokazao je prošli tjedan odlučnost, neka je pokaže ponovo i s nekoliko poteza okupi najpametnije glave, ujedini i učvrsti zemlju. Pri tome neka ne računa na Milanovića i njegove “vikače” iz saborskih klupa, jer mu oni svojim znanjem i sposobnostima zaista ne mogu pomoći. Osim što znaju iskorištavati tuđu nesreću i dramu za svoje sitne političke probitke. Zaista jadno.