"To je to, sigurna sam. On je ljubav mog života", povjerila je ljetos Ivana Hodak prijateljicama. Iako je Ljubu Pavasovića Viskovića poznavala godinama, ljubav se rasplamsala u jednom trenutku. Taj značajan i sudbonosan datum početka njihove veze bio je 8. kolovoza 2008., a par je vjerovao da će im simboličan broj osam donijeti sreću jer je sastavljen od dva kruga ili prstena pa sadrži dvostruku snagu. Nažalost, vječnost koju simbolizira vodoravno položena osmica sustigla je Ivanu Hodak prerano.

Lijepa 26-godišnja pravnica imala je sve. U odvjetničkom uredu svoga oca završila je vježbenički staž, bila je jedna od malobrojnih grafoloških stručnjaka u Hrvatskoj, na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa bila je asistentica, a namjeravala je uskoro položiti i pravosudni ispit. Uz sve to bila je i iskreno zaljubljena. Uspješna i karizmatična jedina kći odvjetnika Zvonimira Hodaka i njegove supruge Ljerke Mintas Hodak, bivše potpredsjednice Vlade, oklijevala je roditeljima reći da voli svoga Ljubu. Obožavala je svoje roditelje, ali nije znala kako bi im objasnila da je ostavila Ivora Vucelića s kojim je bila gotovo tri godine i koji je već bio poput člana obitelji, a da ju je osvojio Ljubo Pavasović Visković, branitelj Hrvoja Petrača. General Zagorec kojeg brani njen otac i Hrvoje Petrač, čiji je odvjetnik njen dečko, smrtni su neprijatelji. Međutim, Ivani Hodak nisu bili važni interesi i poslovi, već samo ljubav.

Ljerka Mintas Hodak dobro je poznavala svoju kćer i nije joj trebalo dugo da uvidi njenu sreću. Kad je doznala koga to voli njena Ivana, ta ju je nova ljubav uznemirila, ali bilo je očito da par misli ozbiljno. Ni Zvonimiru Hodaku nije bilo lako kad je doznao za odabranika svoje kćeri, osjećale su se nelagoda i distanca, no poštivao je odluku svoje jedinice.

Nitko nije ni slutio da će dva odvjetnika na suprotnim stranama uskoro tješiti jedan drugoga u neizrecivoj boli. Zbližila ih je tragedija, monstruozna likvidacija osobe koju su voljeli više od svega. Djevojka, čije su emocije i postupci jasno pokazivali da se nalazi izvan svih sukoba i razmirica osoba koje je okružuju, postala je, čini se, žrtva upravo toga.

Još uvijek nije poznato tko je i s kojim motivima okrutno oduzeo mladi život Ivane Hodak. Ubojica ju je dočekao na stubištu njene zgrade u Ulici Pavla Hatza i dvama smrtonosnim hicima zaustavio sve djevojčine planove i snove. Izdahnula je na rukama svoje majke koja ju je našla kako nepomično leži pred vratima susjeda Sanje Duggan i Frane Barbierija. Prolaziti tim istim stubištem njenim je roditeljima strahovito teško, mnogobrojni Ivanini prijatelji još uvijek u nevjerici dolaze k njima podijeliti bol, kao i Ljubo Pavasović Visković koji od tog crnog ponedjeljka nije kročio u svoj stan. U njega se Ivana Hodak uskoro trebala doseliti jer su se, zaljubljeni i nerazdvojni, u nekoliko mjeseci koliko su bili zajedno voljeli za cijeli život.

"Sve je iz mene otišlo s njom", rekao je kroz suze, a od svoje se voljene oprostio dirljivim riječima koje je napisao: "Prije tebe ni o čemu ništa nisam znao. Zauvijek 888."

Prije nego što se s njim upustila u ljubavnu vezu ovoga ljeta na Bolu, Ivana Hodak dugo je poznavala Ljubu Pavasovića Viskovića. Kretali su se u istim krugovima, ali nikad nisu bili bliski. Iako mu se Ivana oduvijek sviđala, pa je čak navodno svojoj majci prije nekoliko godina povjerio da je upoznao najljepšu djevojku na svijetu, ostao je suzdržan i nenametljivo prisutan u njenom životu jer je ona uvijek bila u dugim stabilnim vezama. U 17. godini prohodala je s Davorom Bienenfeldom i ta mladalačka ljubav potrajala je dvije i pol godine. Sa svojim drugim dečkom Danijelom Šternom, koji je također iz ugledne zagrebačke obitelji, živjela je na zagrebačkom Šljiviku i proveli su zajedno četiri godine, ali su se razišli i ostali u prijateljskim odnosima. Ivana Hodak nikad se nije zaljubljivala naglo i nepromišljeno pa je njena iznenadna odluka o tome da ostavlja svog trećeg dečka Ivora Vucelića zaprepastila sve koji su je znali, ali i nju samu.

"Nikad prije nisam osjetila ništa slično, on je 'onaj pravi', on je taj s kojim želim vjenčanje i djecu", rekla je svim svojim prijateljicama koje od nje nikad do tada nisu čule ništa slično. Njihova druženja ovo ljeto bila su fatalna, a osjećaji uzajamni pa je čitava veza već u početku bila iznad zaljubljenosti i strasti, bila je to prava ljubav. Vrativši se s ljetovanja u Zagreb, svim je prijateljicama pričala samo o Ljubi. "Baš me zanima što ćete reći kad ga upoznate, ali meni je on prezgodan", bio je njen uvod prije nego što je djevojkama objavila da se namjeravaju vjenčati. Iako se još nisu formalno zaručili, Ivana Hodak otkrila je da su već zamišljali kako će izgledati taj dan.

Svojoj nesuđenoj kumi Maji Pedišić koju je poznavala od rođenja povjerila je da zbog Ljube čak razmišlja i o vjenčanju u Splitu. Markantni Dalmatinac iz tog je grada došao u Zagreb kao pripravnik, zaposlio se u uredu Ante Nobila, a onda polako samostalno preuzimao slučajeve i postao jedan od najboljih odvjetnika u kaznenom pravu. Priča o njegovu profesionalnom uspjehu vrlo je slična priči Zvonimira Hodaka, koji je svoje bogatstvo stekao sam. Kolege Ljube Pavasovića Viskovića ističu kako se pokazao kao ambiciozan, vrijedan i sposoban odvjetnik, pravi borac koji je - kad je stigao u Zagreb - imao samo stari auto i osobne stvari. Iako mu je otac također odvjetnik, nisu bili posebno bliski pa je bez njegove pomoći uspio osigurati budućnost za sebe i svoju majku. Kupio je jedan stan za sebe i jedan za nju te opremio vlastiti odvjetnički ured. Majci je odmah i predstavio Ivanu Hodak te je pred svima isticao da se u svojih 38 godina još nikad nije tako zaljubio.

Ljubo se svidio svim Ivaninim prijateljicama. Ivana je bila sretna, gotovo euforična, sanjarila je o danu svog vjenčanja. Trebala je to biti svečanost na kojoj bi je njene najdraže prijateljice pratile kao djeveruše, a želja joj je bila i da Nina Badrić otpjeva pjesmu "Somewhere over the Rainbow".

Sudbina je htjela da čitava njena vizija postane tamno intonirana. Djevojke su se okupile i Nina Badrić je pjevala, ali, nažalost, sve je to bilo na Mirogoju.

Glumica Jelena Perčin, kojoj je Ivana Hodak trebala uskoro postati vjenčana kuma, smogla je snage održati govor, a djevojke su njoj u čast uz crninu nosile raznobojne cipele. Nastojale su da ispraćaj njihove prijateljice bude onakav kao što je ona željela. Budući da su se, dok je Ivana bila živa, često poistovjećivale s junakinjama serije "Seks i grad", u toj su maniri, s mislima na nju provele i najtužniji dan.

U bijelom lijesu s buketom od bijelog cvijeća Ivana Hodak pokopana je u obiteljskoj grobnici Mintasovih uz suze njenih roditelja i bližnjih. Uz njene mnogobrojne prijatelje, okupile su se i tisuće ljudi koje je potresao ovaj događaj. Neizreciva tuga vidjela se na licu Zvonimira Hodaka, a Ljerka Mintas Hodak čak je molila i za dušu ubojice svoje kćeri. Ljubo Pavasović Visković bio je potpuno izgubljen, misleći na dva mjeseca koja su proletjela.

U posljednja dva mjeseca Ivana Hodak je s njim provodila svo svoje slobodno vrijeme, ali tih dragocjenih trenutaka bilo je vrlo malo. Uz obveze koje je imala na sudu i fakultetu, gdje je radila kao asistentica, učila je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i pripremala pravosudni ispit. Zato je desetak dana prije smrti odlučila uzeti predah i organizirala je romantičan put u Amsterdam. O tome su nam ispričali njihovi prijatelji, jedan bračni par koji je s Ljubom i Ivanom odsjeo u amsterdamskom hotelu Krasnapolsky nasuprot kraljevske rezidencije.

"Bilo je to zbilja lijepo putovanje. Njih dvoje samo su gledali jedno u drugo i uživali u ljubavi koja im se dogodila. Ivana je bila malo nervozna i stalno pričala o pravosudnom ispitu, a Ljubo ju je hrabrio i govorio joj koliko vjeruje u nju", otkrili su o njihovu prvom i jedinom zajedničkom izletu.

U životu je Ivana Hodak voljela putovanja. Obišla je mnoge zemlje, a tijekom školovanja naučila je i više stranih jezika. Pohađala je francuski vrtić, a uz taj jezik s lakoćom je svladala još engleski, njemački, talijanski i španjolski. Učenje joj nikada nije bilo problem jer je bila savjesna i dobro organizirana. Sama je tražila nove izazove pa se tako uz fakultetske obveze zainteresirala i za grafologiju, znanost o analizi rukopisa. Ivana Hodak za to je imala smisla pa je primjerice svoj potpis, slova I i H uobličena poput raskošnog monograma, osmislila još kao srednjoškolka.

Najveći uzor bili su joj roditelji, ali željela je izgraditi vlastito ime i ugled. Trud joj se isplatio pa je sa samo 26 godina već bila uspješna i mogla si je priuštiti sve što je trebala. Uz posao u uredu svoga oca, kao grafološka stručnjakinja često je vještačila na sudu, a na ZŠEM-u je bila asistentica iz četiriju kolegija.

Nalazila je vremena i za one koji su bili manje privilegirani od nje. Godinama se brinula o jednom svom slijepom prijatelju, pomagala je da se prikupi novac za sportaše paraolimpijce, bez ičijeg znanja obilazila dječje domove, a pomagala je i azilu za životinje Noina Arka. "Uvijek nam je opisivala kako žive djeca u Nazorovoj i što bi se sve trebalo učiniti da im pomognemo. Potaknuta njenim riječima, uvijek sam namjeravala otići tamo, ali uvijek bi nešto bilo hitnije od toga, posao ili privatni problemi. Ivana je bila drugačija. Ona je uvijek sve stigla", ispričala je Zelda Bećirević, koja Ivanu Hodak poznaje od treće godine jer su zajedno išle u vrtić.

Ivanine prijateljice prisjećaju se kako je Ivana Hodak uvijek bila motivirana kad je trebalo učiniti neko dobro djelo: "Jednom smo se priključile nekoj humanitarnoj akciji i na Jarunu prodavale bonove za tombolu. Riječ je bila o simboličnoj svoti, ali i simboličnoj nagradi, dobitnici su mogli osvojiti knjigu. Nitko nije želio dati ni pet kuna za bon jer ih nagrada nije zanimala, a Ivana se onda dosjetila da kažemo ljudima kako mogu osvojiti auto ili putovanje. Bonovi su razgrabljeni u roku od sat vremena", opisale su svoju snalažljivu i nesebičnu prijateljicu, koja je često kupovala i hranu za pse, brinući se o napuštenim ljubimcima u zagrebačkim azilima. "Svojedobno se vezala za kujicu Neru koja joj je prišla u Noinoj Arki. Uzela je Neru kod sebe, ali Danijel Štern s kojim je tada živjela bio je alergičan na pseću dlaku. Ivana je bila tužna zbog toga, ali je udomila Neru kod djevojke koju je dobro znala, a često ju je nakon toga i posjećivala", rekle su o plemenitoj Ivani Hodak.

U crkvu u Palmotićevoj ulici, u kojoj se krizmala i pričestila, Ivana Hodak redovito je odlazila nedjeljom na misu. Vjera joj je bila jako važna, baš kao i Ljerki Mintas Hodak, a Blaženka, jedna od njenih najboljih prijateljica, odlučila se zarediti.

Ivanu Hodak najviše su zabavljale sitnice. Uživala je u glazbi s osebujnim i snažnim ženskim vokalima kao što su Joss Stone ili Amy Winehouse, bila je uvijek omiljena u društvu, ali i lijepo odjevena. Više od svega voljela je cipele. Jednom prilikom svojim je prijateljicama ushićeno slala MMS-ove s rasprodaje u New Yorku, a tamo je obilazila i mjesta na kojima se snimala serija "Seks i grad".

"Jednom smo se u pekarnici Magnolia zasladile muffinima koji su bili najdraži junakinjama iz serije. Nekoliko minuta kasnije, za turiste je tamo bio pripremljen kratak test s pitanjima o seriji, a Ivana je jedina točno odgovorila na sva pitanja. Nagrada je bila - ponovno muffin", otkrila je jedna njena prijateljica.

Prijateljice su joj snimale seriju ako je zbog obveza nije imala vremena pogledati. Uživale su u novim doživljajima slavnih Njujorčanki i ponekad se smijale tome kako su njihovi stvarni životi još uzbudljiviji. Posljednji put su se sve okupile na večernjoj misi u nedjelju, dan prije tragedije, i zajedno otišle na piće, a Ivana je potom otišla u stan svog dečka Ljube Pavasovića Viskovića. Proveli su zajedno svoju posljednju romantičnu večer i oprostili se rano ujutro. Zauvijek.