23.10.2008. / 08:37

Autor: Ivana Stipić-Lah

Kabul report

Korumpirana policija trenira strogoću

Ivana Stipić - Lah, hrvatska novinarka koja živi i radi u Afganistanu u seriji blogova na Nacional.hr-u piše o životu u Kabulu, glavnom gradu te udaljene zemlje

Svaki društveno etablirani građanin Afganistana mito i podmićivanje smatra svakodnevnicom, te se trudi u tom lancu zauzeti što bolje mjesto. Vrlo nisko na toj ljestvici nalaze se policajci. Susreti sa afganistanskim policajcima nikada mi nisu bili omiljeni dio vožnje gradom. Zbog vrlo niskih plaća, skloni su izazivanju sirotih građana koji onda svoje grijehe peru mitom.

Vrijeme kada treba izbjegavati vožnju gradom definitivno je vrijeme ručka. U to doba vas policajac zaustavi bez ikakvog razloga te otvoreno traži novac za svoj obrok i čaj. Pri tome ni ne pokušava sakriti da niste u tom trenutku napravili nikakav prekršaj.

Ukoliko od vas ne izvuče novac, oštetit će vam automobil. Zapanjeno smo gledali kako sa Zalmaijevog taksija policajac otkida antenu. Zalmai nije reagirao. Objasnio nam je da će otkinutu antenu policajac odnijeti u radnjicu za prodaju autodijelova. Tamo će je prodati za dolar ili dva, te od toga kupiti čaj i kruh. Tako Zalmai zna gdje će je naći i otkupiti. Više voli tako nego potkupljivati policajca da mu to ne uradi.

U vrijeme ručka, nekoliko tjedana ranije, policajci su nas zaustavili kada smo se vraćali sa tržnice. Kada nam nisu uspjeli izvuci novac, tražili su da ih podmitimo povrćem. Odlučno sam odbila, pokazujući im press karticu. Tada su se povukli i ostavili nas na miru.

Policajci su slični i u Mazar -e- Sharifu. Kratko sam se zaustavila na uglu ulice kako bih kupila telefonsku karticu. Strankinja na ulici uvijek privlači pozornost te su se oko mene okupili mnogobrojni znatiželjnici. Lokalnom policajcu to je ponašanje bilo sumnjivo, pa se zaletio u grupu koja me je okruživala, razbijajući je, te pri tom oborivši na pločnik invalida koji je stajao pokraj mene. Invalid je slomio svoju zdravu nogu. Platili smo mu taksi koji ga je odvezao u bolnicu.

Prije nekoliko dana je jedna od lokalnih TV stanica prikazala zanimljivu snimku. Dok je na mjestu zločina svjedok govorio o neprofesionalnosti policije, lokalni policajac se zaletio i pred kamerama mu razbio nos.

Moj suprug je zahvaljujući nepismenim policajcima u glavnoj policijskoj stanici proveo 6 sati, i to na odjelu za kriminalnu obradu. Uhvatili su ga "na djelu" kada je pokušao fotografirati ukras postavljen za veliki šiitski praznik. Stranac sa fotoaparatom je bio toliko sumljiv da su tri policijska vozila zatvorila promet, na cijelom raskrižju. Problem je nastao kada policajci koji su ga privodili nisu znali pročitati čudnovate isprave koje je moj suprug nosio sa sobom. Za vrijeme provedeno na policiji pokušali su mu oduzeti fotoaparat, prijetili su mu zatvorskom kaznom, te otvoreno tražili novac za papir kojim mu dozvoljavaju odlazak.

Prošlu noć, imali smo najčudniji susret sa policajcem ikada. Oko 22 sata vraćali smo se iz posjete prijateljima koji žive u kabulskom naselju Makroyan. Makroyan je poznat kao "vrlo loše mjesto". Navodno se tamo nalaze bordeli i mjesta gdje se za male pare može uživati u raznoraznim drogama, alkoholnim pićima, te ostalim porocima. Na izlazu iz naselja zaustavio nas je policajac. "A joj što sad ovi hoće," pomislila sam, očekujući uobičajeni bljesak baterijske lampe u oči. Farid je rezignirano upalio svjetlo u automobilu i otvorio prozor.

Već se spremao na poduže objašnjavanje te razračunavanje sa policajcima koji će sigurno htjeti najmanje pet dolara. Obično policijsko zaustavljanje prati i detaljna pretraga vozila. Ono što se dogodilo, bilo je skoro pa nevjerovatno: policajac je pristojno progovorio dvije tri kratke rečenice sa Faridom, i uputio se prema stražnjem sjedištu vozila. Spustili smo prozor. Policajac se sagnuo i na solidnom engleskom nam zahvalio na suradnji! Proturio je ruku kroz prozor kako bi se rukovao za pozdrav i otišao! Farid je upalio auto i krenuli smo dalje. Do kuće smo vozili u šokom izazvanoj tišini.

Mislili smo da je nemoguće, ali, napokon smo upoznali pristojnog policajca!

Vezane vijesti

Crk'o agregat

Jutros sam htjela pisati o zimskim radostima koje svakog stanovnika Afganistana neizbježno čekaju, prije ili kasnije, ovisno o mjestu boravka ili… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika