Sva mučnina, sva ljutnja, zloba i zavist, sav animozitet, čak i mržnja koju su neki mediji i posebice neki kolege novinari gajili prema Ivi Pukaniću može se iščitati iz nekoliko tisuća tekstova napisanih o Ivi Pukaniću, ili tekstova koje je napisao osobno Ivo Pukanić Puki, o ljudima i događajima od 1990. do danas, do njegove smrti.

Pregledali smo i analizirali njih oko 600. Iako je oduvijek bilo onih koji su ga u medijima nazivali medijskim moćnikom, lažljivcem, rušiteljem Tuđmana i tuđmanizma, prevarantom, mafijašem ili suradnikom neke zločinačke organizacije, Petračevim prijateljem, sumnjivcem, čak i kada je otkrivao aferu Dubrovačka banka, kada je branio Hrvoja Petrača ili nakon objavljenog intervjua s Antom Gotovinom, sve je to malo i zanemarivo s količinom žuči prolivene nad Pukanićem u “slučaju Mirjana Pukanić”. Otkako se priča o Mirjani i Ivi Pukaniću posve razotkrila u listopadu 2007., u proteklih godinu dana Pukanić je za medije bio mafijaš, zlostavljač, silovatelj, narkodiler, perverznjak, oružnik, novinar, narkoman, otimač, sijač straha.

Sve novine i elektronički mediji su s velikim zanimanjem, osjetnom dozom senzacije, nerijetko i zluradosti, 4. listopada 2007. sustavno počeli pratiti “privatnu dramu vlasnika NCL Media Grupe Ive Pukanića” koji je “i sam postao vijest nakon što se njegova supruga Mirjana dan prije zaključala u njihov zajednički stan i odbila ikoga pustiti unutra. Suprug, prijatelji i obitelj zabrinuti su za njezin život, zbog čega su pred stan u Ilici stigle policija i Hitna pomoć”.

Nakon nekoliko sati Mirjana Pukanić je u stan pustila policiju, Ivu Pukanića i voditeljicu Udruge B.a.b.e. Sanju Sarnavku, koja uskoro uzima glavnu riječ u iznošenju i modeliranju intimne obiteljske drame u javnost. “Sanja Sarnavka danas će se pojaviti u policiji kao svjedok u sukobu suvlasnika Nacionala Ive Pukanića i njegove supruge Mirjane koja ga je optužila da je godinama psihički maltretira kao žrtvu obiteljskog nasilja i sabotira njezine pokušaje da razvrgne brak.

Mirjana Pukanić je preksinoć prisilno hospitalizirana na psihijatrijskom odjelu bolnice Sestre milosrdnice. Stav udruge za ženska prava oštro je kritizirao Pukanić koji tvrdi da B.a.b.e. lešinare na njegovoj obiteljskoj drami i da su ispovijest, kako kaže, njegove teško bolesne supruge uzele kao relevantan dokaz... ‘Sarnavki poručujem da joj je bolje da zašuti, jer ne zna koliku nam je štetu prouzročila’”, odgovorio je šef tjednika Nacional koji razmatra mogućnost da protiv Sarnavke podnese kaznenu prijavu, izvijestio je B. Zekić u Glasu Slavonije 4. listopada 2007.

Sanja Sarnavka, bilježi portal Javno.hr, odmah optužuje: “Pukanić manipulira medijima, doktorima, pa čak i svojom punicom koja je na umoru, a Mirjana Pukanić je završila na psihijatrijskom liječenju zato što ga nije puštala u stan dva dana.” U Glasu Slavonije 13. listopada pojavio se članak “Degutantni Pukanić”, koji u najvećoj mjeri ilustrira “razinu” i odsutnost želje za razumijevanjem nastale situacije, te najavljuje da će se sva lavina zluradih optužbi, svih kojima nije bio pretjerano simpatičan, sručiti na Pukanića.

U tom komentaru, potpisanom inicijalima Z. D., kaže se: “Vlasnik Nacionala Ivo Pukanić u posljednjem broju svoga tjednika potpisao je jedan od morbidnijih uradaka u povijesti hrvatskog novinarstva. U tjednom komentaru napisao je da je njegova žena Mirjana psihička bolesnica te opisao cijeli niz manifestacija njezine bolesti. U danima koji su prethodili, vlasnik Nacionala zainteresirane novinare pozivao je da dođu do njega i pogledaju Mirjaninu liječničku dokumentaciju. Vrhunac te navodne bolesti, ispostavilo se, njezina je želja da dobije razvod braka.

Za razumijevanje ove priče važno je znati da Mirjana Pukanić očekuje bogato nasljedstvo od majke, vlasnice lanca restorana u Njemačkoj. U svom degutantnom komentaru Pukanić je ukazao na navodnu zavjeru odvjetnika, feministica, ostarjelih zagrebačkih playboya koji čine sve da razore njegov skladan brak. Podsjetimo, Pukijeva žena potužila se udruzi B.a.b.e. da je muž već godinama zlostavlja, a odvjetnika Gorana Mikuličića angažirala je da je zastupa u brakorazvodnoj parnici. Nakon toga odbila je svog muža primiti u stan, da bi nešto zatim intervenirala i policija te hitna pomoć.”

Interes za izrazima, navodne, solidarnosti s Mirjanom Pukanić, u naravi napadi u kojima se na sve načine ocrnjuje Ivo Pukanić, ne jenjavaju. Dva tjedna poslije, Jasna Babić u Slobodnoj Dalmaciji 27. listopada 2007., u tekstu s karakterističnom egidom “Ženska solidarnost”, “Predsjednica udruge B.a.b.e jedina u Hrvatskoj smogla snage da stane u obranu supruge medijskog moćnika“, daje riječ Sanji Sarnavki koja proširuje optužnicu.

“Manipulirajući medijima, psihijatrima i vlastitom punicom, Ivo Pukanić mi je osobno prijetio”, tvrdila je Sarnavka. Jasna Babić ističe: “Mirjana Pukanić, naime, želi razvod, a njezin muž se tome protivi. Koristeći vlastiti tjednik, inicirao je javnu kampanju protiv ženine zdrave pameti. Kako tvrdi, zahtjev za razvodom - luđački je hir supruge sa psihijatrijskom dijagnozom. Sanja Sarnavka otkriva da je njezina štićenica žrtva pakta koji je Ivo Pukanić sklopio s njezinom teško bolesnom majkom koja živi u Njemačkoj.”

Jasna Babić slaže se sa Sarnavkom da Pukanić sada uz “njezinu pomoć pokušava zadržati Mirjanu iz poznatih razloga”. A ti “poznati razlozi”, ističe Jasna Babić, “financijske su naravi”. Pukanićeve namjere Jasni Babić objašnjava Sanja Sarnavka. “Jasne su Pukanićeve namjere”, kaže ona, objašnjavajući da pod utjecajem svoga zeta Mirjanina majka rođenoj kćeri prijeti da će je lišiti nasljedstva u korist Ive Pukanića.

Nakon što je iskoristila priliku i od Mirjane Pukanić uzela kopije zatvorskih pisama Hrvoja Petrača Ivi Pukaniću i dostavila ih novinarima, Sarnavka se našla u ulozi raskrinkane posrednice između Vladimira Fabera, bivšeg šefa osječke policije, i Ane Marije Getoš, sestre Gordane Getoš-Magdić. U intervjuu Globusu 18. siječnja 2008., ona kaže: “Kopije tih pisama i mobitel Mirjane Pukanić još imam i na sigurnom su...

Kada sam pročitala ta dva pisma, bila sam u šoku. Da sam gurnula prst u usta, ne bih prestala povraćati sedam dana. Jedno je slušati priče o korupciji, ili vidjeti nekog koruptivne prakse manjih razmjera, a posve druga stvar je kad vidiš koja je umreženost između kriminala, medija i visoke politike. Zanimljivo je kako je osoba koja na događajima sjedi često za stolom predsjednika Mesića, mrtvo hladno kaže kako pisma jesu njegova, a onda prstom pokazuje na mene i viče da sam ih ja ukrala. Je li trebao skrenuti pozornost sa sebe? Je li se trebao opravdati pred Petračem? Ne znam, ali kontroliram kočnice na autu redovito.”

U isto vrijeme desetak udruga za ljudska prava daje podršku Sarnavki kao žrtvi osvete: “Zlonamjerne konstrukcije o Sanji Sarnavki nemaju nikakve veze s eventualnim proceduralnim pogreškama udruge B.a.b.e. u slučaju Getoš, već je riječ o privatno motiviranom napadu, i to u svezi s intervencijom udruge B.a.b.e. na hitni poziv Mirjane Pukanić koja je svoga supruga prijavila udruzi zbog straha od nasilničkog ponašanja i ograničavanja slobode.” Cijela priča dobila je novi zamah kada je prvih dana travnja provedena prisilna hospitalizacija Mirjane Pukanić. U “razložnu” istragu prvi se upustio Jutarnji list. Napadi medija na Ivu Pukanića nisu se smirili punih mjesec dana. Ispunjavali su televizijske programe i stranice brojnih hrvatskih izdanja. Ivanka Toma se 9. travnja 2008. zapitala “Zašto je odvedena u lisicama”:

“Mirjana Pukanić zatvorena je u Vrapču od četvrtka kada su je policajci, po nalogu liječnice opće prakse, usred konferencije za novinare, sputali lisičinama i odveli u vozilo Hitne pomoći, a zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama dopušta prisilnu hospitalizaciju samo u iznimnim slučajevima.” Taj tekst u Jutarnjem listu najavljuje na koga će se, osim Sanje Sarnavke, mediji sljedećih dana najviše fokusirati kao zaštitnika. “Zlostavljana i zatočena od strane svoga supruga, da joj je oduzeto dijete, te da je suprug, zahvaljujući vezama u zdravstvu i državnom aparatu, pokušava proglasiti psihički bolesnom osobom i nesposobnom, koristeći izravnu primjenu sile protiv nje”, navela je bez ograda Ivanka Toma o tome što Mirjana Pukanić i Ivo Banac tvrde da, navodno, Ivo Pukanić radi svojoj supruzi.

“Ivo Banac traži očitovanje policije, Hitne pomoći, Centra za socijalnu skrb i bolnice Vrapče”, a nevladine udruge poručuju da treba naći odgovorne za ozbiljno kršenje ljudskih prava. Večernji list 9. travnja donosi reakciju svih strana, ali u tekstu Romane Kovačević Barišić dominira “Banac proziva - normalnu ženu su odveli na psihijatriju!”. “Izbjegavanje istraživanja i medijska šutnja govore da je riječ o strahu od centara moći”, grmio je Banac kada nitko nije šutio. “Ivu Banca može biti sram. Ovakvo pismo može napisati samo osoba bez morala i pameti. Piše da je moja kći oteta”, ogorčeno je komentirao Ivo Pukanić, a Večernji list zabilježio i njegovu reakciju.

Istog dana u Slobodnoj Dalmaciji Nataša Škaričić i Jasna Babić prihvaćaju kvalifikacije nevladinih udruga i tvrde: “Mirjana Pukanić je nezakonito strpana u bolnicu Vrapče” te da je u “pitanju odgovornost svih koji su sudjelovali u jednom od najnevjerojatnijih slučajeva zlouporabe medicinske struke”, da “postoji sumnja da su pri tome ovlasti grubo prekršili policijski službenici, liječnici, djelatnici Centra za socijalnu skrb Črnomerec”.

Autorice se pozivaju na novinarku portala Javno.hr Natašu Zečević “kojoj je potpuno nejasno kako je žena koja daje intervju proglašena opasnom za sebe i okolinu”, a pri tome navode i mišljenje neimenovanog “jednog poznatog hrvatskog kriminalista koji nam je kazao da nema sumnje da je policija prekršila zakon na skandalozan način”. Uvečer 9. travnja Ivo Banac bio je gost kod Mirjane Hrge u emisiji “10 do 8” Nove TV. Već dan poslije Jasna Babić, uz pomoć šefa saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, raspliće u Slobodnoj Dalmaciji slučaj Vrapče i tvrdi: “Afera Pukanić - slučaj za nacionalnu sigurnost”. Ranko Ostojić pokrenuo je istragu o slučaju Mirjane Pukanić.

Sutradan, 11. travnja, Nataša Škaričić izvještava kako liječnica koja je potpisala uputnice nije ni vidjela Mirjanu Pukanić prije odvođenja na psihijatriju, a glavna urednica Feral Tribunea Heni Erceg istog dana u svojoj kolumni pod nazivom “Ludnica” piše: “Ako sada zadržimo posve hladnu glavu i ne podlegnemo prispodobama iz nekih strašnih vremena kada su se moćni muževi ili bogata rodbina lišavali mrskih žena proglašavajući ih ili vješticama ili luđakinjama koje valja odstraniti iz društva, vidimo da su u slučaju nasilne hospitalizacije jedne žene na površinu isplivale barem dvije kobne pojavnosti.

Jedna svjedoči o potpunom rasulu, moguće i korumpiranosti brojnih institucija sistema, druga uvjerljivo govori o nedopustivom utjecaju na te iste ustanove vlasnika jednog tjednika, omanjeg značaja, istodobno i supruga Mirjane Pukanić.... Tko je utjecao da hitna pomoć i policija postupe protuzakonito i gospođu Pukanić nasilno otprave u Vrapče, da mediji skoro tjedan dana prešućuju informaciju o neviđenom nasilju nad jednom ženom i o tome da su tolike institucije prekršile brojne zakonske odredbe? Pa izbor za glavnog aktera te mučne priče je, čini se, dosta sužen.

Tako portal Index piše da ih je Ivo Pukanić nazvao istog dana kada mu je supruga nasilno hospitalizirana u pokušaju da zaustavi objavu te informacije, a potom su na red došli i ostali mediji, čiji su urednici vjerojatno mnogo više zbog straha i njegovih prijetnji, sigurno ne zbog obzira prema gospođi Pukanić, odlučili ‘zaustaviti Reuters’.” I upravo se to “zaustavljanje Reutersa” dogodilo toga istog dana. Vijesti, informacije o pokušaju ubojstva Ive Pukanića u središtu Zagreba, koliko god bile objavljene, sadržavale su poruku da se radi o njegovoj vlastitoj izmišljotini i režiji kako bi se odvukla pozornost od slučaja Mirjane Pukanić.

Uz neuvjerljivo reagiranje HND-a koje je “najoštrije osudilo atentat na novinara i izdavača Ivu Pukanića”, odmah su izražene sumnje koje su vodile minimiziranju brutalnog napada i bile izražene u “navodnom atentatu”, “navodnom pokušaju ubojstva”, čemu je na ruku išla sporost i razvlačenje policijske i istrage Državnog odvjetništva. Sanja Sarnavka u Večernjem listu komentira: “Ne bih htjela griješiti dušu, ali čudno je da se dan prije sudskog ročišta za njegovu suprugu dogodilo da Ivo Pukanić ispadne žrtva. Do Mirjane ne mogu doći, otkako je nasilno, s lisicama na rukama, odvedena u bolnicu.”

“Policija kršila zakon” - “Skandal”, javio je 12. travnja Jutarnji list, a Dušan Miljuš se pita tko će odgovarati nakon što je Županijski sud utvrdio da nema razloga za prisilni smještaj Mirjane Pukanić u bolnicu. “Supruga izdavača Nacionala izašla je iz bolnice. Sud je odlučio na temelju vještačenja da je ona dobro. Zašto je hospitalizirana sa lisičinama? Tko je kriv? Policija ili liječnici?” pita se Miljuš i dodaje izjavu Ive Banca: “Mirjana će biti na sigurnom mjestu, a onda ide čitav pravni proces. Ona je pod policijskom zaštitom tako da su dva policajca uvijek uz nju.” Mirjana je, prenosi Jutarnji pod naslovom “Ivo, želim razvod i imovinu”, “uvjerena da iza svega stoji upravo moj muž. Čak je i doktore u Vrapču zvao da me zadrže”.

Istog dana, Jasna Babić u Slobodnoj Dalmaciji piše kako je doznala da je Ivo Pukanić dva sata vodio povjerljiv razgovor s Mladenom Bajićem. “Kako neslužbeno doznaje Slobodna Dalmacija, novinski izdavač mu je izložio priču otprilike ovakvog sadržaja”, piše Jasna Babić o svojem senzacionalnom otkriću bez ikakvih ograda. “Njegova supruga Mirjana nije samo teška luđakinja, nego je jednako toliko teška ovisnica o kokainu.

Njezin diler, kojemu Ivo Pukanić ne zna ime, osobno ga ucjenjuje i prijeti, zahtijevajući isplatu njezinih narko dugova. Dan kasnije Pukanić je preživio atentat navodno profesionalnog ubojice čiji je metak na sreću promašio metu i zabio se u stakleni izlog dućana”, navodi Jasna Babić i dodaje: “Kokainski element u psihijatrijskom slučaju Mirjane Pukanić nije novina. Novinari, neke nevladine organizacije, pa i policija čuli su za kokain, ali u izokrenutoj verziji.

Prema njezinim izjavama, kokain se konzumirao tijekom burnih bračnih godina, ali nipošto na njezinu inicijativu.” Prema informacijama Slobodne, pojedinosti su zabilježene u intervjuu od 4. travnja, koji je supruga novinskog izdavača uspjela dati za Novu TV. “Gospođa Pukanić je prvi put strpana u luđačku košulju u studenom prošle godine pa je danas očito da je to što ona želi reći javnosti toliko važno da je u tome treba spriječiti svim institucionalnim i zdravstvenim silama. Premda se njezin suprug danas zalaže za medijsku šutnju o slučaju svoje supruge, njezin psihijatrijski nalaz i svoju navodno tešku obiteljsku situaciju obznanio je prije više od šest mjeseci u svojoj redovitoj kolumni u Nacionalu.”

U posebnom okviru uz tekst Jasne Babić Slobodna donosi okvir “MUP sumnja u Pukanićevu verziju atentata”. “Analizirajući atentat na Ivu Pukanića forenzičari su, kako neslužbeno saznajemo, došli do kontradiktornih podataka. U Pukanića je navodno pucano u razini trbuha, a ne ‘odozgo’ kako je to ispričao i demonstrirao javnosti i istražiteljima prvi čovjek Nacionala, pa nije za isključiti da bi Pukanićeva priča mogla dobiti i drugi epilog.”

“Trakavica” je već sutradan, 13. travnja, dobila nastavak. Jasna Babić javlja kako je “Banac sklonio Mirjanu Pukanić na tajno mjesto, kako gđu Pukanić, koja nema ni osobnu iskaznicu, čuvaju dva policajca koji nisu iz redova PU zagrebačke, jer tamo njezin suprug ima veliki utjecaj. Premda je u prvi mah niz uglednih odvjetnika odbilo preuzeti slučaj Mirjane Pukanić, strahujući od medijske odmazde njezina supruga, nakon sudske odluke o puštanju iz Vrapča, vrlo brzo je sastavljen peteročlani odvjetnički tim koji priprema tužbe protiv MUP-a, liječnika, centra za socijalnu skrb i Ive Pukanića osobno”.

Nakon dva dana Jasna Babić izvještava o “kokainu u sefu Pukanićevih”, iako su tada već svi znali da kokain nije bio u sefu Pukanićevih, nego u torbici Mirjane Pukanić, te da je taj pronalazak kućne pomoćnice policiji prijavio Ivo Pukanić osobno. “Da je državni aparat u Hrvatskoj upregnut u raščišćavanje narkokriminala, korupcije i nasilja, Mirjana Pukanić u ovom trenutku bila bi zaštićeni svjedok DORH-a, a ne štićenica organizacije B.a.b.e. i HHO.

Naime, Mirjana Pukanić puno godina konzumira kokain. Njezin suprug Ivo u tome je sudjelovao kao prvi kokainski drug i narko-dobavljač”, tvrdi Jasna Babić i iznosi kako je Mirjana Pukanić to vikala policiji i Sarnavki kada su je u listopadu 2007. odveli na psihijatrijsko liječenje. O kokainskim seansama u njihovu stanu u Ilici, u Umagu, u Austriji, s raznim političarima, Mirjana Pukanić htjela je ispričati pred kamerama 3. travnja, praktički u trenutku upada policije s “luđačkom košuljom”.

Orlanda Obad i Ivanka Toma u Jutarnjem listu od 16. travnja izvještavaju kako je “Mirjana Pukanić podnijela kaznenu prijavu protiv Ive Pukanića za obiteljsko nasilje”. “Ona je sada posve sigurna da želi razvod, prilično je izvjesno da će tužiti i državu, a trenutno je uopće ne zanima ostavinska rasprava njezine majke”, kazala im je Sanja Sarnavka.

U članku se navode i Pukanićeve izjave da je Mirjana od njega tražila 100.000 kuna u gotovini, da je odbio platiti 30.000 kuna dilerima kokaina, da je to prijavio Državnom odvjetništvu, te da mu se javila ženska osoba koja je rekla da je Mirjana pod kontrolom narkomafije, koja se preko nje i brakorazvodne parnice želi domoći njegova imutka. No Pukanićeve izjave se minimiziraju i kriminaliziraju, pa se odmah na to nadovezuje Sanja Sarnavka: “Sad se čudimo kako je od teške duševne bolesnice odjednom, preko noći, Mirjana Pukanić postala narkoovisnica.”

Tog istog dana Ivu Banca je pokosio stres zbog slučaja Pukanić i doveo ga do predinfarktnog stanja. Sve to se dogodilo tijekom njegova intervjua riječkom radiju Trsat. No senzaciju je izazvalo novo otkriće Mirjane Pukanić. Optužila je Ivu za namjeru podvođenja drugim muškarcima putem portala Iskrica i profila “niki 123” na kojem je ugovarao seksualne susrete s nepoznatim osobama. Snježana Flegar je 19. travnja u 24 sata potpisala i Mirjanino priznanje da ju je Ivo “drogirao i tjerao na seks s drugima”. To je Mirjana Pukanić navela u kaznenoj prijavi supruga jer ga tereti za verbalno, psihičko i seksualno zlostavljanje, napisao je list 24 sata. “Pukanić je zgranut, ja sam šokiran”, izjavio je Pukanićev odvjetnik Veljko Miljević. Dan ranije Nataša Škaričić je u Slobodnoj Dalmaciji svoju kolumnu “Stati na kraj širenju straha” započela izjavom Ive Banca u trenutku kada mu je pozlilo tijekom razgovora za Radio Trsat. “Nikada prije nisam doživio takav strah i u politici i u medijima i drugdje kada je riječ o jednoj javnoj osobi. Svi se gospodina Pukanića strašno boje”, rekao je predsjednik HHO-a Ivo Banac.

“Nažalost, moram potvrditi da je profesor Banac u pravu”, istaknula je Nataša Škaričić. “Otvarala sam brojne afere u kojima su bili umočeni razni hrvatski silnici, pratila kako ih štite centri moći, živjela danima pod pritiskom telefonskih poziva i svega još, no atmosferu koja se stvorila oko Pukanića nisam doživjela nikada. Da se Pukanića boje, potvrdili su mi u prvih nekoliko dana afere koja ga prati, novinari, aktivisti, ozbiljni i ugledni ljudi, što je najgore, i ljudi koji i sami imaju moć... Ako prvi čovjek HHO upozorava da neka osoba širi strah, onda bi to trebalo biti prvorazredno pitanje za nadležne službe”, upozorila je Nataša Škaričić na “veliku” opasnost koja svima prijeti od Ive Pukanića.

Višnja Starešina se u Lideru 18. travnja pozabavila “neprikrivenim svrstavanjem za ili protiv Ive Pukanića”. “Zanimljivo je da oni koji tako angažirano štite prava Mirjane Pukanić s takvim omalovažavanjem i podsmijehom tretiraju atentat na Ivu Pukanića. Unatoč tome što njegova priča o povezanosti atentata s iznudama narko-miljea ne djeluje baš kao čisti fiction, bilo bi barem pristojno sačekati rezultate istrage. ... Kada institucije napokon propitaju zakonitost hospitalizacije gđe Pukanić i kada završi istraga atentata na Ivu Pukanića - kako im vjerovati? Jer, svi su se prethodno svrstali - za ili protiv Ive Pukanića.

Najdalje je u svrstavanju izbora svoje strane otišao predsjednik Mesić”, napisala je Višnja Starešina. No zato Ivan Zvonimir Čičak u Jutarnjem listu od 19. travnja bruji: “Hrvatska u strahu od lisica i oružnika”. “Pođimo od činjenice da jedan novinar dobitnik priznanja novinarske udruge šeće Zagrebom s pištoljem o pojasu, i to neskriveno. On tako vidljivo naoružan dolazi u medicinsku instituciju u kliniku za mentalno poremećene. Umjesto da ga zbog toga zadrže, ravnatelj bolnice Vlado Jukić nastoji mu naoružanom isporučiti suprugu... Pukanić sebe doživljava nekim medijskim šerifom ili pak policajcem agentom kojem još samo fale lisice za pojasom pa da javno koristeći svoju moć i poziciju dijeli pravdu i nabija nepoćudnima lisice ne koristeći više iza kulisa policiju. Što je, dakle, Pukanić, novinar ili oružnik?”

Nekoliko dana kasnije policija je, piše Novi list, “potvrdila da je u stanu novinskog izdavača Pukanića pronađeno oko 15 grama kokaina, droge vrijedne oko 7.500 kuna, a krim obrada će pokazati kome od supružnika Pukanić droga pripada”. U međuvremenu “zbog neobjektivnog medijskog izvješćivanja” o događajima vezanim za njegovu obitelj, novinski izdavač Pukanić zatražio je zaštitu HHO, napominje Danko Radaljac u Novom listu.

Ivan Zvonimir Čičak imao je potrebu još jednom potanko secirati “Sve aktere skandala”, pa je to i objavio u Jutarnjem listu od 21. travnja 2008. “Sada, nakon što je razbijen strah, u hrvatskom se društvu artikulira želja za utvrđivanjem odgovornosti. Predsjednik i dalje štiti svoga prijatelja, a premijer mora reagirati rezanjem krakova hobotnice”, napisao je Čičak.

Po njemu u Pukanićevoj hobotnici osim premijera Sanadera i predsjednika Mesića, odvjetnika Miljevića i profesora Žarka Puhovskog, jesu i ministri Darko Milinović i Berislav Rončević, državna tajnica Dorica Nikolić, ravnatelj policije Marijan Benko, načelnik PU Marijan Tomurad, Vlado Jukić, Zdravko Šostar, Jasna Lulić, Božena Horvat i Barbara Tresk iz Centra za socijalnu skrb. “Svi su učinili propuste u aferi Pukanić", uvjeren je Čičak.

Nekako u smiraj afere Pukanić Večernji list je 9. svibnja izvijestio o dramatičnom preokretu na saborskom Odboru za ljudska prava koji je zaključio da su kršena ljudska prava Mirjane Pukanić. No bez učinka za bilo koju državnu instituciju ili ministarstvo. Marijan Benko je ustvrdio da “policija ništa nije zataškala”, a Ivan Zvonimir Čičak ističe “pozitivnu ulogu medija u ovom slučaju.

Mediji su pokazali zavidnu razinu ne objavljujući fotografije malodobne Pukanićeve kćeri Sare”. A što su sve objavili, koliko strašnih, uvredljivih i neistinitih podataka, tvrdnji i izmišljotina, pokazao je ovaj presjek sastavljen nakon što je pregledano više od 600 novinskih naslova i desetak TV emisija. Ivo Pukanić je dva puta bio tema na Novoj TV u emisiji “10 do 8” kod Mirjane Hrge koja je napravila intervju i s Ivom Bancem i s Mirjanom Pukanić. Nakon atentata na Ivu Pukanića, slučajem Pukanić su se na HTV-u najviše bavili Sanja Mikleušević i Zoran Šprajc.

Međutim, na HTV-u se Ivom Pukanićem i njegovim navodnim sudjelovanjem u mafijaškim poslovima najizravnije bavila “Latinica” Denisa Latina. U emisiji “Mediji i mafija” 21. siječnja 2008. Latinovi gosti bili su Gordan Malić, Berislav Jelinić, Ljubo Pavasović Visković, Zoran Pusić, Branko Mijić i Biljana Kovačević Vučo. Emisija je ostala zapamćena po stalnim pokušajima Gordana Malića da Pukanića i Hrvoja Petrača stavi u isti mafijaški kontekst.

U “Latinici” s naslovom “Zašto je ubijen Zoran Đinđić” gosti u studiju bili su Vladimir Popović Beba, Ivo Banac, Miloš Vasić, Denis Kuljiš i Vesna Pusić. U toj emisiji je posebno Vladimir Popović Beba inzistirao na Pukanićevoj povezanosti s ubojstvom Zorana Đinđića, čemu je, navodno, pridonijelo pisanje Nacionala o balkanskoj duhanskoj mafiji i Stanku Subotiću.

I na kraju novinske “trakavice” o obiteljskim odnosima Mirjane i Ive Pukanića, Slobodna Dalmacija je iz pera I. Došen 14. svibnja 2008. izvijestila da je “Mirjana Pukanić ostala bez ičega”, da je “darovnim ugovorom Marija Jusup prepisala unuci Sari Pukanić stan u Zagrebu i kuću u Selinama, kao i rentnu ušteđevinu u banci, dok kćerki Mirjani nije ostavila ništa”. No Slobodna piše da je “Mirjanin odvjetnik Nebojša Bestić izjavio kako je Marija Jusup darovne ugovore potpisala na bolesničkoj postelji u KBC Rebro i da je bila pod pritiskom i nije bila u stanju prosuđivanja. Smatra da je njena imovina poligon za pothvate Ive Pukanića.”

Nacional se ne spominje u darovnici. “To je i razumljivo, s obzirom da se Nacional nikad nije vodio na ime Marija Jusup, već je formalno glasio na Pukanića i vjerojatno će biti tretiran kao bračna stečevina”, naglasio je Bestić. Nekoliko dana kasnije, 23. svibnja, Mirjana Pukanić je u intervjuu za televiziju izjavila kako je njen suprug “bahata kukavica, a ne mafijaš”. Rekao je da se ne boji za život, i vjeruje da će sudskim putem dobiti dio imovine.

Za taj intervju Mirjana se sama počešljala i našminkala. “Ona je lijepa žena prekrasnih očiju. Zamislite što bi s njom bilo da nema medija”, rekla je Sanja Sarnavka. Zamislite što bi bilo s Ivom Pukanićem da novinari i mediji nisu dali svoj doprinos stvaranju negativne medijske slike, utjecali na odluke MUP-a da mu se oduzme policijska zaštita koju je imao do 1. kolovoza 2008. i tako pridonijeli njegovu preranom odlasku.