Iako je zbog nje trpio najgore uvrede i napade, Ivo Pukanić nikada nije o svojoj ženi Mirjani izrekao niti jednu ružnu riječNajteži problem u životu Ive Pukanića bila je velika privatna obiteljska kriza koja se posljednjih godinu dana događala uz prisutnost medija koji su zlonamjerno, tendenciozno, nekritički i potpuno neobjektivno izvještavali hrvatsku javnost o problemima u obitelji Pukanić. Umjesto da zadrže barem minimum profesionalnosti, koja uključuje provjeru činjenica i tvrdnji na više strana, neki od medija bezrezervno su otpočeli pravu hajku na Ivu Pukanića, u kojoj je on bez ikakvih dokaza prozvan nasilnikom i obiteljskim zlostavljačem, a te je optužbe izgovarala njegova psihički bolesna supruga. Kad se on od optužbi pokušao obraniti, među ostalim iznošenjem stvarnih događaja, često vrlo neugodnih i informacija iz njihova zajedničkog života, opet se našao na udaru jer je, tobože, obznanjivao ono što nije smio. Nakon pune godine dana, u kojoj je Ivo Pukanić bio pod različitim istragama i povećalom javnosti, relevantne državne institucije i pojedinci posve su postali svjesni da su sve optužbe na njegov račun bile laž i izmišljotina bolesne osobe, ali takve informacije nitko sve do danas jednostavno nije želio objaviti.

SANJA SARNAVKA I IVO BANAC, lažni zaštitnici ljudskih prava koji su svjesno eksploatirali tragičan problem obitelji PukanićProblemi bračnog para Pukanić prvi put su se pojavili prije 17 godina, neposredno nakon rođenja njihove kćeri Sare. Tada je Mirjana Pukanić, supruga Ive Pukanića, upala u poslijeporođajnu depresiju. No to se počelo ponavljati i sljedećih godina, pa ju je njezin liječnik liječio od depresije. Prije točno šest godina, sredinom 2002. njezini su liječnici utvrdili da boluje od bipolarnog afektivnog poremećaja, psihoze koja se naziva i “manična depresija”. Riječ je o duševnoj bolesti u kojoj se izmjenjuju epizode manije i depresije. U jednoj fazi raspoloženje bolesnika može biti izrazito razdražljivo. Takvo raspoloženje bolesnika često dovodi do nekritičkog ponašanja u kojem su skloni prekomjernom trošenju, konzumaciji alkohola ili uporabi droga. Skloni su olakom trošenju novca, kockanju, riskantnom seksualnom ponašanju, a ponekad se mogu i razgolititi na javnim mjestima. Često nose upadljivu odjeću jarkih boja i neobičnih kombinacija, a to može biti upotpunjeno bogatim nakitom i blještavom šminkom. Bolesnici su često preokupirani različitim precijenjenim idejama, a ideje proganjanja mogu se katkad razviti u pravi progonstveni sustav. Karakteristično je za te bolesnike da nemaju uvid u svoje stanje te ne osjećaju ni najmanju potrebu za liječenjem. Epizode takvog ponašanja obično počinju naglo i traju između dva tjedna i četiri do pet mjeseci. Nakon što je nedvojbeno utvrđena prava priroda njezine bolesti, Mirjana Pukanić sama je u studenome 2003. pristala na bolničko liječenje na Rebru, gdje je provela gotovo mjesec dana. Nakon tog bolničkog liječenja, njezino zdravstveno stanje se popravilo.

Ipak, u ljeto 2004. došlo je do ponovnog pogoršanja njezina zdravstvenog stanja, pa je u drugom navratu u bolnici na Rebru provela više od mjesec dana: od 30. kolovoza do 4. listopada. Nakon drugog izlaska iz bolnice, gdje je nekoliko liječnika uvijek iznova dijagnosticiralo i potvrđivalo njezinu bolest, supruga Ive Pukanića bila je liječena ambulantno uz uzimanje lijekova. Povremeno bi se događalo da u određenom razdoblju bolest prijeđe u težu fazu ili bi pacijentica samoinicijativno prestala uzimati lijekove, a u tim trenucima najviše je ispaštala njezina obitelj, kći Sara i suprug Ivo. Sve češći naleti težeg oblika bolesti počeli su se javljati tijekom 2006. i 2007., kad je Mirjana Pukanić od svog supruga počela tražiti sve veće iznose novca, koje je potom nemilice trošila na skupocjenu odjeću, obuću i nakit. U tom razdoblju zbilo se i nekoliko slučajeva samoozljeđivanja, što je karakteristično za njezinu bolest: najteži slučaj zbio se kad si je jednog dana nanijela 160 različitih ozljeda i rezova, zbog čega joj je i život bio u opasnosti. Budući da njezin suprug nije uvijek udovoljavao svim njezinim velikim financijskim zahtjevima, Mirjana Pukanić sve je češće u krugu svojih prijatelja govorila da će se razvesti, jer je zaključila da bi napokon mogla sasvim neometano trošiti novac koji bi joj pripao nakon razvoda. Ipak, za traženje razvoda trebao joj je neki opravdavajući razlog: u tom razdoblju potajno je obilazila nekoliko zagrebačkih privatnih detektiva od kojih je tražila da joj pribave dokaze o muževoj nevjeri. Kad joj to nije pošlo za rukom, morala je naći neki drugi razlog i rješenje je pronašla u tvrdnji da je njezin suprug obiteljski zlostavljač. Za to nije imala nikakvih dokaza, osim vlastitih izmišljenih navoda koji su se tek tijekom posljednjih mjeseci pokazali potpuno lažnim: sve do danas Državno odvjetništvo i policija nisu javno obznanili da su sve kaznene prijave koje je Mirjana Pukanić podnijela protiv svog supruga temeljito istražene, a potom i odbačene.

ODVJETNIKA DARKA ZADRA Pukanić je snimio u svom uredu 8. travnja ove godine, a materijal je predao DORH-uTijekom rujna 2007. Mirjana Pukanić je preko svojih prijateljica upoznala neke osobe koje su slovile kao neprijatelji njezina supruga. Jedna od njih bio je i Josip Radeljak, koji je, u želji da što više našteti Mirjaninu suprugu, potencirao ideju o traženju razvoda. U tom smislu povukao je i konkretne poteze, pa je Mirjanu Pukanić uputio odvjetniku Goranu Mikuličiću, koji je trebao pokrenuti brakorazvodnu parnicu. Čim je saznao da njegova supruga odlazi na sastanke s Mikuličićem, Ivo Pukanić nazvao je tog odvjetnika i kazao mu da nema nikakvih problema ako se pokrene brakorazvodna parnica, ali da njegovoj supruzi prije svega treba liječnička pomoć jer je ponovo bila teško bolesna i u maničnoj fazi. Na žalost, Mikuličić tada nije htio ispravno postupiti, nego je Mirjanu Pukanić povezao sa Sanjom Sarnavkom, čelnicom udruge B.a.B.e. U tom trenutku, Sarnavka je, nimalo ne mareći za činjenice ili za cijelu obitelj Pukanić, pokrenula eksploataciju Mirjane Pukanić po principu “što gore to bolje” - iako je već u prvim kontaktima s Mirjanom Pukanić mogla ustanoviti da je riječ o teško bolesnoj osobi, Sarnavka je odlučila izvesti veliki medijski show.

Naime, sastanak Sarnavke, Mikuličića, Mirjane Pukanić i drugih osoba iz udruge B.a.B.e. održan je u ponedjeljak 1. listopada 2007. Da je itko od njih doista imalo vjerovao u lažne optužbe Mirjane Pukanić, vjerojatno bi je odmah smjestili u neku tzv. sigurnu kuću, gdje bi bila sigurna od eventualnog zlostavljača - svog supruga. Međutim, oni su je poslali kući, sugerirajući joj da u stan ne pušta svog supruga, a sljedeći dan Sarnavka ju je trebala odvesti na policiju, gdje bi Mirjana Pukanić podnijela kaznenu prijavu za obiteljsko zlostavljanje, što bi Goranu Mikuličiću pravno poslužilo za pokretanje brakorazvodnog postupka. Drugi dan Sanja Sarnavka je pozvala nekoliko novinara da pred uključenim kamerama ode “spasiti” zlostavljanu suprugu Ive Pukanića, koja je tobože bila zatočena u stanu. Pred stan je došao i njezin suprug, koji je Sarnavki i novinarima pokušao objasniti da njegova žena nije nikakva žrtva zlostavljanja, nego osoba kojoj u prvom redu treba liječnička pomoć. Iz sadašnje perspektive bizarno zvuči činjenica da tada mnogi novinari uopće nisu vjerovali Pukaniću i inzistirali su da dokaže svoje tvrdnje te da im pokaže liječničku dokumentaciju svoje supruge, što je on odbijao učiniti. Kad je nekoliko mjeseci kasnije, suočen s monstruoznim optužbama ipak iznio u javnost neke detalje o bolesti svoje supruge, ti isti novinari optuživali su ga za odavanje liječničkih tajni te ga, u konačnici, zbog toga i isključili iz Hrvatskog novinarskog društva.

Ipak, te večeri novinari su se udaljili iz zgrade u kojoj su Pukanići živjeli, a potom je Mirjana Pukanić, uz vlastiti pristanak, odvedena na liječenje u bolnicu Sestre milosrdnice. Ondje se liječila gotovo punih mjesec dana, a otpuštena je 31. listopada 2007. Sljedećih mjesec, dva Mirjana Pukanić uzimala je lijekove koje su joj prepisali liječnici, pa se njezino zdravstveno stanje donekle smirilo. U tom razdoblju dvoje je supružnika čak zajedno otišlo na nekoliko božićnih domjenaka i javnih događanja. Prvi mjeseci 2008. protekli su relativno mirno, i isprva nitko nije mogao pretpostaviti da Mirjana Pukanić sve rjeđe uzima prepisane lijekove, a sve češće poseže za drogom. Problemi su kulminirali krajem ožujka, kad su ukućani danonoćno patili zbog njezina teškog zdravstvenog stanja: svog supruga neprestano je napadala verbalno i fizički, a kći je prestala kući dovoditi prijateljice iz škole jer ju je bilo sram majčinih ispada. Budući da je u tom razdoblju Mirjana Pukanić pokazivala i znakove agresivnosti, njezina kći i suprug svake su večeri prije odlaska na spavanje zaključavali vrata svojih soba. Prvog dana travnja ipak je otišla u bolnicu Sestre milosrdnice, a drugi dan je otpuštena: liječnici su je satima nagovarali da ostane na bolničkom liječenju, no ona je to odbijala, pa su joj dali kombinaciju lijekova i sugerirali da dolazi na kontrolne preglede. Kad je situacija u zajedničkom domu postala potpuno neizdrživa, suprug i kći jedne su večeri čak pobjegli od kuće i uzeli sobe u zagrebačkom hotelu Sheraton, gdje su ostali nekoliko dana. Mirjana Pukanić tako je ostala sama u njihovu domu, a kad u trenucima rastrojstva više nije mogla maltretirati svoje ukućane, cijele je noći vikala po stubištu i zvonila na vrata susjedima u zgradi koji su u nekoliko navrata zvali policiju.

Velika drama obitelji Pukanić kulminirala je u četvrtak, 3. travnja 2008. Tada je Mirjana Pukanić u stan pozvala nekoliko novinara kojima je tobože željela otkriti detalje o zlostavljanjima svog supruga i još koječemu. Iako je i domaćica obitelji Pukanić tada molila novinare da ne snimaju i da napuste stan, kamere su zabilježile teško rastrojstvo bolesne osobe. Ubrzo je u stan došla i ekipa Hitne pomoći te policija, koje su Mirjanu Pukanić namjeravale odvesti na liječenje. Iako je nekoliko institucija potvrdilo da je postupanje liječnika i policije toga dana bilo nužno, sa svih strana uslijedili su zlonamjerni i neutemeljeni napadi na Mirjanina supruga koji ne prestaju ni danas. Tijekom njezina liječenja u Vrapču samo su rijetki znali i razumjeli pravu prirodu bolesti. U međuvremenu, njezin suprug shvatio je prave razmjere dugogodišnje obiteljske agonije. Još u ožujku Mirjana Pukanić od svog je supruga u nekoliko navrata bez obrazloženja tražila velike novčane iznose. Budući da je on to odbijao, ona mu je poruke slala čak i preko njihove kćeri. U utorak, 8. travnja, odvjetnik Darko Zadro u telefonskom razgovoru s Ivom Pukanićem nagovijestio mu je da Mirjana Pukanić ima određeni dug koji treba namiriti. Iste večeri Zadro je došao na razgovor u Pukanićev ured, gdje je Pukaniću ponovio da bi on trebao platiti dug od 30.000 kuna, te da taj novac Mirjana Pukanić duguje opasnim ljudima. Nakon tog razgovora, koji je Ivo Pukanić snimao, odmah je nazvao Državno odvjetništvo te prijavio prijetnju i pokušaj iznude. Drugog jutra na razgovor mu se najavila i jedna ženska osoba koja mu je potvrdila indicije o ovisnosti njegove supruge i ljudima kojima ona duguje novac. Pukanić je i to odmah prijavio Državnom odvjetništvu, gdje mu je rečeno da dođe dati iskaz, što je on i učinio. Samo tri sata nakon što je Mladenu Bajiću i njegovim najbližim suradnicima predao snimke nekih razgovora i potpisao svoj iskaz, na Pukanića je ispred zgrade u kojoj živi izvršen atentat.

Gotovo svi hrvatski mediji tada su bezrezervno bili na strani Mirjane Pukanić: iznosile su se neargumentirane optužbe na račun njezina supruga, kukalo se nad “zlostavljanom ženom koju muž želi strpati u ludnicu”, a neuspjeli pokušaj atentata redom su ismijavali, tvrdeći da se nije dogodio ili da ga je Ivo Pukanić sam inscenirao. U međuvremenu, Mirjana Pukanić po nalogu suda otpuštena je s liječenja, a potom su je se dohvatili Sanja Sarnavka i Ivo Banac. Iako je Sarnavka otprije znala da je Mirjana teško bolesna i još k tome ovisnica, te je informacije prešutjela Ivi Bancu. Nekoliko sljedećih dana Mirjana Pukanić provela je u apartmanu zagrebačkog hotela Westin, gdje su joj društvo pravile Sanja Sarnavka, Alka Vuica, Marina Marinović, Alma Draganić-Brkić, Jasna Babić i neke druge novinarke. Ubrzo je došlo do razdora između Banca i Sarnavke: prvi razlog bilo je to što je netko trebao platiti troškove smještaja i golemih količina šampanjca koji se tih dana točio u Mirjaninu apartmanu u Westinu, a Sarnavka je Bancu predlagala da iznos od 26.000 kuna plate popola, što je on odbijao. Drugi razlog je bilo to što je Banac saznao za detalje o Mirjaninoj bolesti i ovisnosti, ali i činjenicu da mu je Sarnavka te informacije namjerno prešućivala.

Iako se nakon svega Mirjana Pukanić bez ikakvih problema mogla vratiti u svoj stan u Ilici, Sanja Sarnavka i involvirane osobe odlučile su i dalje prikazivati Mirjanu Pukanić kao žrtvu. Prvi potez bio je da Mirjana Pukanić službeno na policiji podnese kaznenu prijavu protiv svog supruga. U prijavi je iznijela niz monstruoznih laži i neistina, koje su potom neki mediji objavili bez ikakve zadrške. Uskoro je javno obznanjeno da će ona biti smještena u tzv. sigurnoj kući na tajnoj lokaciji, iako do danas nikome nisu objasnili od koga ili čega je Mirjana Pukanić nesigurna i nezaštićena. Istodobno, bili su itekako svjesni činjenice da je Mirjana Pukanić bolesna osoba kojoj treba liječnički tretman. Tako je donesena odluka da se Mirjanu Pukanić smjesti u dom “Sveta Ana” u Rijeci.

Unatoč tobožnjoj ugroženosti, Mirjana Pukanić više je puta napuštala “sigurnu kuću”: osim opravdanih razloga, kao što su bili odlasci na preglede i liječenja, što se pažljivo krilo od javnosti, ona je nekoliko puta u pratnji Sarnavke dolazila i u Zagreb, radi shoppinga, druženja s prijateljicama, davanja ekskluzivnog intervjua Mirjani Hrgi i tko zna čega još. Prije tragične likvidacije Ive Pukanića, Mirjana Pukanić je zapravo bila u svojevrsnom zarobljeništvu: u nekim istupima bilo je najavljeno da će iz sigurne kuće izići 1. listopada, potom 15. listopada, a onda je zaključeno da će izići tek 1. studenog. Budući da je jasno da nije ona sama donosila odluke o tome, pravo je pitanje tko je zapravo odlučivao o njoj posljednjih nekoliko mjeseci. Drugim riječima, epilog cijelog tužnog slučaja Mirjane Pukanić je taj da se Sarnavka izborila da Mirjanu Pukanić otpuste s liječenja u Zagrebu da bi je prebacili na liječenje u Rijeku. A tijekom tog liječenja Mirjana Pukanić je na desetke puta direktno ili putem prijateljice Darinke Tupek od Ive Pukanića i mnogih drugih osoba tražila različite novčane iznose. Kako je cijela javnost saznala prije nekoliko dana, Mirjana Pukanić svom je suprugu zahtjeve za novcem upućivala čak i preko predsjednika Stjepana Mesića.

Proteklih nekoliko mjeseci policija i DORH bavili su se slučajem Mirjane Pukanić mnogo ozbiljnije negoli slučajem atentata na njezina supruga. Mnoge institucije opsežno su istraživale sve detalje vezane uz dramu u obitelji Pukanić te naposljetku zaključile da Ivo Pukanić nije kriv ni za što. Početkom rujna Državno odvjetništvo odbacilo je sve kaznene prijave koje je protiv svog supruga podnijela Mirjana Pukanić, ali tu informaciju na žalost nitko od hrvatskih medija nije htio javno objaviti.