Zrinka Vrabec MojzešZajedno smo se borili za neovisnost medija, mi našega, a on svojega. Bile su devedesete i vodila se teška, rovovska bitka. Osim Nacionala, Novog lista, Ferala i Radija 101 tada, a bojim se da ni danas nije drukčije, nitko nije mogao govoriti o sebi kao o neovisnom mediju. Puki se te 1995. godine, kad sam ja bila glavna urednica Radija 101, razilazio s ekipom iz Globusa. Tada je počela naša suradnja. Stvari su se počele zahuktavati, situacija oko gašenja Radija 101 se zakomplicirala, a on je u toj situaciji kao kolega itekako bio prisutan. Uvijek je bio izrazito odlučan. Bio je čovjek koji se nije bojao. Već je tada imao jako dobre kontakte i niz informacija sa svih strana. U trenutku kad smo mi već polako slutili što nam se sprema, on je pozvao ljude s radija na sastanak. Rekao nam je informaciju o preuzimanju našeg radija, koju je imao iz prve ruke i koja je bila točna. Kao čovjek s puno veza, koje su bile iz svih sfera, uvijek je puno toga znao unaprijed i predviđao neke stvari, pa i onda kad se to javnosti nije sviđalo. Bio je poslan kao nekakva vrsta posrednika, koji nas je trebao nagovoriti da pristanemo na dogovor s vlasnicima Plavog radija, koji su bili Pašalićeva opcija. Objasnio nam je kako nam se u tom slučaju ništa ne bi dogodilo i dobili bismo koncesiju. Naravno, znao je da je samo glasnik i da je to čista glupost, ali jasno nas je upozorio. Rekao je: “Ljudi dragi, vi vidite što se tu sprema, na vas je netko bacio oko i iskreno mislim da vam nema spasa.”

IVO PUKANIĆ s Ivićem Pašalićem koji je pokušao preuzeti kontrolu nad Radiom 101 i tako zavladati medijskim prostorom u HrvatskojOno što je tada rekao doista se i dogodilo. Kad je počela panika s preuzimanjem Radija 101, on je bio s nama, na našoj strani. Nacionalovi novinari i fotoreporteri najcjelovitije su prenosili ono što se zbivalo u prostorijama radija i kasnije na Jelačić-placu. Jedini je u to vrijeme imao hrabrosti napraviti specijalno izdanje novina, u kojima je objavio sve što se događalo. Taj broj Nacionala, koji je imao mjesto i u dokumentarnom filmu o Radiju 101, izišao je 24 sata nakon demonstracija, a bio je posvećen demonstracijama i Radiju 101. Kad se situacija malo smirila, počeli smo razmišljati kako uopće preživjeti. Nacional je imao problem jer su ga zaobilazili veliki oglašivači, velike kampanje. Počeli smo se uzajamno podržavati. Nacional je objavljivao reklame za naše emisije, a mi smo zauzvrat imali reklame za Nacional. Imali smo zajedničke neprijatelje, a on je tada s njima imao dosta problema. Naime, bilo nam je jasno koji su mediji državotvorni, koji su nedržavotvorni, te koji su glumili da su demokratski, da objavljuju istine i da su kritični prema vlastodršcima, a zapravo su bili u dogovoru s određenim dijelovima vlasti.

To je pogotovo bilo vidljivo u izdanjima EPH, što javnost nikad nije dovoljno jasno prokljuvila. Tek kad je Puki početkom novog tisućljeća objavio priču o aferi Grupo, stvari su se malo razbistrile. Mi smo tada znali da je to istina, tko su sudionici te da postoji bolestan plan medijskog udruživanja kako bi se politički i financijski zavladalo medijskim tržištem. No, kad je on to otkrivao, rijetki su to htjeli prihvatiti. U stvari je cijelo desetljeće Pukijev veliki problem bio to što je medijska mašinerija bila u rukama onih drugih. Oni su naprosto bili jači. I danas su jači, jer su ugovorima i pranjem novca 90-ih godina stvorili golema carstva koja su sada postala činjenica. Mi sada, deset godina poslije, možemo vikati kako su oni to stekli na nelegalan način i političkim vezama s radikalnom desnicom, ali oni dominiraju tržištem i, ako vas žele uništiti, uništit će vas.

IZVANREDNO IZDANJE Nacionala u kojemu je podržana borba Radija 101 protiv preuzimanja iniciranoga iz vrha tadašnjeg HDZ-aU Hrvatskoj se dogodilo upravo to - EPH i Styria kontroliraju gotovo 90 posto tržišta tiskanih medija. Puki je to napisao, ali se zaboravilo. Sudionici su bili uhapšeni na 48 sati, ali nikada nisu doživjeli presudu. Postali su uvaženi članovi našeg društva, a sada kontroliraju medije upravo na onaj način na koji je to bilo zamišljeno u aferi Grupo 90-ih godina. Zajedničkom suradnjom mi smo uspjeli preživjeti sve ove godine, ali pod dominacijom korporacijskog novinarstva to je bilo iznimno teško. Nacional se razvio kudikamo više od Radija 101, no bilo mu je i lakše, jer smo mi s tako velikim brojem vlasnika puno teže donosili odluke. Ipak, pokušavajući objaviti iste stvari često smo imali slične probleme. Udruženi korporacijski mediji, kad god su mogli, rastezali su nas i producirali skandale kako bi pripomogli našem nestanku. Jutarnji list je svojedobno, kad je s Radija 101 otišao određeni broj novinara, napravio niz priča koje su nas zaista mogle uništiti. Slične je stvari pretrpio i Nacional. Naša zadnja velika suradnja bila je u vrijeme 10. godišnjice demonstracija za spas Radija 101. Nacional je napravio luksuzni dodatak novinama koji je bio posvećen tom događaju. Puki je bio vrlo angažiran, čim smo mu predložili da napravimo taj dodatak, on je pristao.

IVO PUKANIĆ predstavlja otkriće nogometne afere o čemu je Radio 101 spremno izvijestio javnostNaravno, bilo je razdoblja i kad se nismo slagali s nekim uređivačkim konceptima Nacionala, ali to je već bilo u vrijeme kad su se događale neke stvari s njegovim privatnim životom. Meni je, nakon halabuke stvorene u drugim medijima, bilo teško govoriti nešto drukčije. No mi smo nastojali u toj priči ostati korektni. Osobno sam se direktno sukobila sa svojim urednikom i napustila jednu emisiju zbog toga. Bilo je to nakon emisije u kojoj sam intervjuirala Ivu Banca. Puki me odmah potom nazvao i ja sam mu objasnila. Rekla sam mu - gle, nemoj me krivo shvatiti, ali ja nisam branila tebe, branila sam princip. To što je radio Ivo Banac nije bilo štićenje ničijih ljudskih prava. Kad netko samog sebe promovira na taj način, u takvoj vrlo neugodnoj situaciji, kao što je to radio Banac, to ne može biti zaštita ljudskih prava. Pri tome ostajem. Sada se jasno pokazuje da je sve to bila istina. Postaje jasno da je Banac tu hajku samo iskoristio za samopromociju.

Ne mogu reći da sam se slagala s tim kako je Nacional pratio tu priču, ali još sam se manje slagala s načinom na koji su to neki ljudi iskoristili za promociju samih sebe. Nisam se slagala ni s načinom na koji su mediji, umjesto da rade svoj posao i napadnu institucije, razvlačili njihov privatni život. Način na koji je to sve medijski popraćeno može se nazvati medijskim linčem. Puki je jednostavno sebi stvorio širok krug neprijatelja među političarima, među onima o kojima je pisao i među novinarima. On je znao povijest mnogih, ali i oni su znali njegovu, a nitko te ne mrzi više i nitko nema veću potrebu da ti se osveti od bivših kolega. Znam to iz vlastita iskustva.

VLADIMIR FABER, tadašnji šef zagrebačke policije, izražava podršku Zrinki Vrabec Mojzeš u sudbonosnoj noći za Radio 101U tom razdoblju dogodio se i atentat na Pukanića, o kojem se uopće nije govorilo. Tu priču svi su shvatili pomalo posprdno - govorilo se da je on to izmislio kako bi se skrenula pažnja s njegove obiteljske situacije. Poznavajući Pukija, znala sam da je istina to što je rekao. Predsjednik Mesić jedini je u tom trenutku rekao da bi možda ipak trebalo istražiti taj pokušaj atentata. No ništa se nije napravilo. Ovo što se dogodilo jasno je upozorenje svima nama da pazimo što govorimo. Kad sam čula što se dogodilo, nisam mogla spavati. Cijelu sam noć razmišljala što bi Puki napravio da je na mom mjestu. I zaključila - da je on na mom mjestu, napravio bi specijalno izdanje novina i udario bi po onima koji su odgovorni. To smo napravili i mi. U ovakvoj situaciji teško je govoriti što dalje. On je provalio u neke najčuvanije tajne Tuđmanova režima, razvalio je tajne službe. Puno toga što je objavio ljudi nisu vjerovali i tek bi nakon nekog vremena shvatili da je to istina, a ljudi to ne vole priznati. Ovo što se njemu dogodilo prije svega je poruka redakciji Nacionala da treba skupiti snage da se razvija i dalje, ali i poruka svima nama da drugi put puno ozbiljnije shvatimo kad netko bude upozoravao na prijetnje koje su mu upućene i bojao se za svoj život.