Objavljeno u Nacionalu br. 676, 2008-10-27

Autor: Ivo Pukanić

Komentar tjedna

Krug se zatvara - komentar iz travnja 2008.

Ponovno objavljujemo kolumnu Ive Pukanića objavljenu u Nacionalu br. 649, 22. travnja 2008.

"Ono što ubojica nije uspio učiniti metkom 9. travnja u 23.51, to tvoji kolege sada pokušavaju ispraviti svojim pisanjem. Većina njih natječe se u tome tko će te više plju-nuti, poniziti, iscipelariti preko novina, televizije, interneta... Pa zar oni ne razumiju da su produžena ruka onih koji stoje iza pokušaja tvojeg ubojstva, kojima ne odgovara da se policija bavi onim što je bitno - a to je istraga koja mora otkriti tko je pucao, tko je platio, tko je organizirao i tko je naručio tvoje ubojstvo?” To mi je rekao bliski prijatelj dok smo u nedjelju večerali u “Atlanti” na vrhu Tkalčićeve ulice.

Možda je nekim moji kolegama žao što 10. travnja novinske naslovnice nisu osvanule pune moje krvi, beživotnog tijela nasred Ilice, prosvirane glave, izmasakriranoga od sadističkoga ubojice. Ispričavam im se ovim putem što sam se uspio spasiti i što mi je dragi Bog dao sreće da preživim. Ispričavam im se i u ime svoje kćeri, koja ipak nije ostala bez tate. Ispričavam im se u ime svoje mame i tate, što nisu ostali bez sina. Ispričavam im se u ime svojih sestara koje nisu ostale bez brata. Ispričavam im se u ime svih svojih prijatelja, koji me nisu napustili u najtežim trenucima moga života. Ispričavam se svim tim svojim “kolegama” što sam ostao živ. Ne čitam novine, ne gledam televiziju, ne otvaram kompjuter, niti slušam radio u autu. Razlog je vrlo jednostavan - ponovo sam se rodio 9. travnja i svoj novi život ne želim kontaminirati gadostima i mržnjom, koju produciraju moji “kolege”.

Bit će dovoljno vremena da se razjasne sve stvari u vezi s mojom suprugom. Ja vidim kakav će biti kraj svega. Ostat ćemo moja kći i ja sami, pokušavajući pomoći osobi koja nam je u svojoj bolesti, koja joj je potpuno izokrenula ličnost, nanijela toliko boli, sramote i patnje. Svi oni koji sada preko njenih leđa trijumfalno pljuju po meni moraju znati - “penezi se broje na zadnjoj štengi”, kako veli jedan moj dobar prijatelj iz Zagorja. To bih poručio svim ništarijama iz novinarskih redova, a naročito “istražiteljima” iz Poskoka. Posljednjih se dana osjećam kao boksač koji se bori vezanih ruku. Napadaju me sa svih strana, a ja se ne mogu braniti iz jednog vrlo jednostavnog razloga. Naime, trenutačno mi je najvažnija stvar na svijetu da hitno bude pronađen ubojica i banda koja stoji iza njega. Sve ostalo je nevažno za mene i moje dijete, koje je, kao i ja, izgubilo slobodu i mora hodati s 24-satnom pratn-jom. Zbog toga tijesno surađujem s policijom i ne pada mi ni nakraj pameti da otkrivam pojedinosti iz istrage.

Bit će vremena za pisanje novinskih članaka i knjiga, jer ovo što se meni događa u zadnja dva tjedna nije mogao zamisliti niti pokojni Arthur C. Clark u svojim SF-ovima. U prošlom broju Nacionala objasnio sam što se sve dogodilo te sudbonosne noći kad sam za dlaku izbjegao smrt, kao i događaje koji su prethodili napadu. Već sam prije tjedan dana napi-sao da su mi najviši policijski dužnosnici potvrdili kako je njihova istraga sto posto potvrdila moj opis atentata. Unatoč tome “dobronamjerni kolege” i dalje nazivaju pokušaj atentata “navodnim”. Iako me pojedini kolege, koji protiv mene provode ovu dosad neviđenu medijsku harangu, mrze, ja nemam taj grozan osjećaj prema njima. Ja ih žalim, jer mržnja izjeda čovjeka i čini ga jadnim. Stoga tim kolegama, koji su puni mržnje, poručujem da unatoč tome što su učinili meni i mojoj kćeri, a nadasve mojoj ženi, koju su ovako bolesnu i potpuno nesvjesnu što čini, pribili na stup srama, ne želim zlo. Nikad im ne bih poželio da dožive ovako “navodni” atentat, kakav se meni dogodio. O obiteljskoj tragediji da i ne govorim.

Hrpa medijskoga smeća plasiranog protiv mene u zadnje vrijeme brzo će se rasplinuti kad policija iznese sve rezultate istrage, koji će pokazati da sam ja čist u svim pitanjima. Kao primjer navest ću “pronalaženje” kokaina u našem stanu, kad je kontejner medijske prljavštine isplivao na površinu. Ja sam to osobno prijavio policiji, čim me naša domaćica obavijestila da je u stanu u Ilici pronašla tvar za koju se poslije ispostavilo da je kokain. Tvar nije pronađena ni u kakvom sefu, kako su tvrdili neki moji “kolege”, nego u kozmetičkoj torbici moje supruge, skrivenoj među njezinom odjećom, u njezinoj sobi, prilično udaljenoj od moje. Tek nakon tog saznanja policija je zatražila da pretraži i ostatak stana, na što sam i pristao jer nemam što skrivati. Moju privatnu dramu sa mnom su, na žalost, proteklih mjeseci proživljavali i moji najbliži suradnici. Oni su i sada uz mene jer znaju istinu i to je ono što nas već dvanaest godina drži na samome vrhu hrvatskoga novinarstva, potpuno neovisne i utjecajne. Možda je upravo to ono što smeta mojim “kolegama” koji su toliko blata bacili na mene. Neka i dalje bacaju blato po meni, ali neka to ne čine preko leđa moje teško bolesne žene. Strašno je da to svi vide i svi se prave blesavi, isisavajući još ono malo krvi što je u njoj ostalo. Kad i zadnje kapi nestane, odbacit će je kao staru, potrošenu krpu.

Preda mnom osobno i pred redakcijom Nacionala teška je bitka. Sljedećih tjedana morat ćemo srušiti i niz drugih laži i objeda koje su iznesene na račun mene osobno i ljudi koji sa mnom rade. Nimalo ne sumnjam da ćemo i u toj bitki pobijediti. Samo treba pustiti policiju da radi bez pritiska. Krug se zatvara i uskoro će sve biti jasno. Za kraj, želio bih se osvrnuti na SMS koji sam dobio među stotinama onih koji su mi dali podršku i koji mi daju snage da izdržim ovo mrcva-renje. Taj prijatelj, koji će znati, dok bude čitao ove retke, da sam mu zahvalan za ono čemu se izložio zbog mene, napisao mi je u SMS-u: “Najvažnije je da sada ovo vrijeme posvetiš kćeri. Ona je super. Ona ti, vjeruj mi, jedina ostaje. Pusti sve drugo, ništa nije vrijedno... Glupo zvuči, ali iz svega ćeš izaći mekši i bolji. To je odličan epilog.”

'Dobronamjerni' kolege i atentat

Već sam prije tjedan dana napisao da su mi najviši policijski dužnosnici potvrdili kako je njihova istraga sto posto potvrdila moj opis atentata, ali kolege novinari i dalje taj pokušaj ubojstva nazivaju 'navodnim'

Vezane vijesti

Bježite od televizijske paranoje!

Bježite od televizijske paranoje!

Moram priznati da sam nakon dugog vremena ugledao tračak svjetla na kraju tunela, crnila koje je zavladalo u Hrvatskoj. Koliko je to crnilo stvarno,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika