Dragi Puki,

Nikad te neću zaboraviti, kao ni jednu riječ koju si mi rekao. A srećom puno sam pričala s tobom o svemu... O mojim glupim imaginarnim problemima, o tvojim životnim borbama, o mom odrastanju, o tvojim igračkama, o novinarstvu, politici, fotografiji, o mojim roditeljima i o tvojoj Sari, o izdajama prijatelja i očekivanjima, o planovima, o idejama, o budućnosti... Satima si mi znao davati savjete, učiti me kako se boriti protiv okrutnosti svijeta i ljudi... Uvijek si mi govorio neka se ništa i o ničemu ne brinem jer ''sve će tata riješiti''. Tvoja energija za životom i radom me fascinirala. Tvoj optimizam i entuzijazam je bio zarazan. Bio si najbolji motivator na svijetu. A tvoje šale, i nevjerojatno dobar smisao za humor bile su dokaz velike inteligencije.

Često si mi znao reći neka uvijek ostanem neiskvarena i da samo takvi ljudi mogu biti odlični i časni novinari, iako se danas čini da je drugačije. Bio si tako siguran u mene. Pokazao si mi da vrijedim... Uz tebe sam počela vjerovati u sebe i svoje mogućnosti... I kad bih morala ukratko opisati naš odnos onda bih poetski rekla kako je to bio dodir ljudskih htijenja pretvorenih u snove djevojčice, dječaka.... Smionih da lete. Tu su se negdje spojili naši mali svemiri. Vezali su nas jednostavnost u funkcioniranju i komunikaciji, iskrenost, ljubav prema svim ljudima, obožavanje sladoleda...

Puki, nedostajat ćeš mi svakoga dana. Najviše kad budem tužna ili kad budem imala neki problem. Teško će mi biti što ti se ne mogu povjeriti i što me ti nećeš pitati: ''Ivana, srce što tije?'' i ''Jel ti može kako Puki pomoći?'' To mi je i danas najteže. Tako sam se navikla da si uvijek tu za mene, da bez obzira na sve uvijek mogu računati na tvoju pomoć, razumijevanje, savjet, prijateljstvo... Toliko toga si mi bio i ne postoje riječi kojima bi to opisala. Ti me nikad nisi ni najmanje povrijedio, nikad u tebe nisam morala sumnjati, nikad me nisi iznevjerio...

Sretna sam prijatelju što nikad tokom našeg prekratkog poznanstva nisam propustila priliku reći ti koliko te volim i poštujem. Sretna sam i što te se nikad nisam odricala u raznim društvima, iako su me ismijavali i govorili kako sam naivna jer ti vjerujem i jer te branim. Danas sam tako sretna zbog toga jer za ničim u našem poznanstvu ne žalim. Sve je bilo tako savršeno.

Ti ćeš za mene samo Ivo Pukanić - dobar prijatelj, dobar otac i dobar čovjek... Moj zaštitnik i učitelj. Netko poseban!

Puno te voli tvoja Ivana