Il pleut ce matin

De mortuis nihil nisi bene? Nihil! Almeno per questa volta. Redactio' de Nationals

IN MEMORIAM

IL PLEUT CE MATIN

(Une variation à W. Shakespeare et à F. G. Lorca dédicacée a Yves Poukanique)

Kiši.

A ja pišem pjesme turobne i sumorne.

Kiši.

Nebeski mlazovi ispiru krv s gradskih ulica

što se razlila iz sirotog tijela moga usmrćenog prijatelja.

Ubijenog na najbezobzirniji način

što ga je smislio bezdušni zločinački um ma gdje i bilo kad.

Kiši.

A moje su oči presušile,

u njima više nema suza.

Samo praznina u osakaćenoj duši.

I gnjev.

Gnjev nemoćnika.

I karanfila muškog krik, u srcu i u ušima.

Kiši.

I nijedna kiša

neće sprati krv,

i nijedna kiša neće sprati sram i ljagu.

I nikakva kiša više,

kišila koliko joj drago,

kišila ma i cijeli dan,

kišila ma i cijelu noć,

oprati neće prljave ulice našeg sitnog licemjernog grada,

otjerati neće smrad iz njegovih mračnih ulica i zakutaka,

odagnat neće tjeskobu i grižnju, mržnju, krik i bijes,

i gvalju besmisla iz grla spaljenoga duhanskim dimom.

Sva posmrtna slava samo je trabunjanje taštog glumca,

i mrčenje glupih slova po listu suhoga papira,

koji nikad neće šuštat tako

kako šušti lišće u kasnu jesen,

kako šušti lišće u kasnu jesen prije no što padne kiša.

D. G., Zagreb, 1. studenoga MMVIII. A. D., na Dan Svih Svetih, dok je kišilo

Vezane vijesti

Balada o zelenom šeširu

Šešir zelen s uzicom ispod bradebio je moj.Darovao sam ga prijateljevu sinu,mladom čovjeku na početku puta.Stoji mu kao saliven,kao što umišljam da… Više