Sanja SarnavkaIako je sve to obavljeno pred najširom javnošću, malo je tko zamijetio da je u Hrvatskoj proteklih mjeseci počinjena spektakularna kriminalna otmica. Riječ je o otmici Mirjane Pukanić, koju je izvela šefica udruge B.a.B.e. - Sanja Sarnavka. Na prvi pogled, kao da su to preteške riječi, ali sve okolnosti pokazuju da je riječ zaista o otmici, koju državna tijela, bojeći se medija, nisu spriječila, a koja je, po svemu sudeći, išla naruku - kriminalnoj skupini narkodilera.

Riječ je - k tomu - o slučaju koji odaje zapanjujuću šlampavost državnih tijela, medicinskih i socijalnih službi, šlampavost u zaštiti mentalnih bolesnika, jer su te službe dopustile da pred očima javnosti bolesnoj ženi bude uskraćena liječnička njega, da ta žena bude odvojena od svoje obitelji, medijski iskorištena, izmanipulirana i ponižena u javnosti - i to od osobe koja je znala za njezinu bolest - te pretvorena u težak socijalni slučaj, jer je nakon otmice sada prepuštena samoj sebi, iako za to nije sposobna. Sanja Sarnavka počinila je težak zločin prema Mirjani Pukanić, njezinoj obitelji, njezinoj kćeri, izmanipuliravši medije i nevladine organizacije.

Temeljna je činjenica u cijeloj ovoj sramoti to, što Mirjana Pukanić, udovica mučki ubijenoga novinara Ive Pukanića, boluje od bipolarnog afektivnog sindroma, teške mentalne bolesti, koja joj onemogućuje normalan život, zbog čega posljednjih 17 godina nije mogla biti redovito zaposlena, niti se brinuti za dijete, koje je bilo na brizi djetetove nekadašnje učiteljice, a danas skrbnice Vlaste Berger. Mirjana Pukanić višekratno se liječila, a u težim krizama bolesti, nekoliko puta, i dulje je boravila u psihijatrijskim ustanovama. Cijelo vrijeme za nju se materijalno brinuo njezin suprug Ivo Pukanić. Budući pak da je on bio vrlo zaposlen, isprva nije shvaćao težinu svoje kućne situacije i stvar se počela otimati kontroli. Dugo nije znao ni da je Mirjana Pukanić upala u vrlo loša društva, a ni da je postala narkomanka. Prekasno je doznao da je uživala kokain i kod kuće, ali i izvan kuće. Ljudi iz tog njezina lošeg društva dolazili su i k njoj kući, gdje ih je viđala i njihova kći.

Ivo BanacNjezina bolest manifestira se i na poseban način - iskazivanjem velike mržnje prema najbližima, pa tako i prema suprugu. U takvom stanju ona je u listopadu prošle godine izazvala skandal, optuživši javno muža da je obiteljski nasilnik. Pukanić je to energično opovrgnuo, upozoravajući da je njegova supruga mentalno bolesna, te da joj u tome ne treba vjerovati. Skandal je počeo kad se ona obratila Sanji Sarnavki za pomoć, tobože da je zaštiti od muža nasilnika, a Sanja Sarnavka to je pak iskoristila da isfabricira medijski spektakl, pa je pred kuću Pukanićevih dovela novinare. Iako ju je Pukanić na licu mjesta molio da ne radi cirkus od žalosnih stvari, objasnivši da ga supruga lažno optužuje, ona je i sama optužila Pukanića za nasilništvo.

Tu je počeo slijed događaja koji su vodili u tragediju. Sarnavka je sljedećih mjeseci nekoliko puta javno govorila o tom slučaju, a to nastavlja činiti i nakon svirepog umorstva Ive Pukanića. Osim što bezočno medijski ekploatira tragediju, Sarnavka je preuzela još jednu ulogu: budući da je nakon incidenta u listopadu Mirjana Pukanić opet otišla na psihijatarsko liječenje u Vinogradsku bolnicu, Sarnavka se čak počela upletati u režim njezina liječenja, posjećivala ju je u bolnici, razgovarala s liječnicima i podvrgavala ih psihološkom pritisku. To je presudno utjecalo na njihovo postupanje kad je u travnju ove godine bolest Mirjane Pukanić iznova ušla u akutnu fazu, jer su liječnici u Vinogradskoj, iz straha od negativne medijske eksponiranosti, ostavili Mirjani Pukanić na volju da odluči hoće li ostati u bolnici, tvrdeći da je njoj dovoljno i ambulantno liječenje, iako je njezin suprug upozoravao da je njezino stanje jako loše.

Kad se stanje Mirjane Pukanić dramatično pogoršalo, pa je počela otvoreno prijetiti članovima svoje obitelji, Ivo i Sara Pukanić su se, zabrinuti za vlastite živote, čak iselili iz stana i nekoliko dana živjeli u hotelu, iz čega se već tad moglo shvatiti da su zapravo oni žrtve akutnog stanja svoje teško bolesne supruge i majke. Zbog njezina teškog stanja, u kojem je noću lupala na vrata stanara u zgradi, nekoliko puta susjedi i socijalni radnici zvali su hitnu pomoć da je preveze u Vinogradsku, ali se ona tomu odupirala i zvala medije da je zaštite. Liječnici u Vinogradskoj odbili su surađivati u bolničkom zbrinjavanju teško bolesne Mirjane Pukanić. Na kraju, prema odluci njezine obiteljske liječnice Jasne Lulić, kojoj je godinama bila poznata njezina bolest, i dežurne liječnice Hitne pomoći, Mirjana Pukanić prisilno je hospitalizirana u Vrapču, jer je to jedina psihijatrijska ustanova u Zagrebu koja ima intenzivnu jedinicu za najteže pacijente.

Caritasov dom u RijeciTek tada Ivo Pukanić je doznao da je njegova supruga narkomanka, ali ne samo to, nego da je - de facto - u nemilosti grupe kokainskih dilera, koji su je ne samo opskrbljivali kokainom, nego su preko nje htjeli ucjenjivati i samog Pukanića. On je snimio usmene ucjene dvojice posrednika i sve to prijavio Državnom odvjetništvu, potkrijepivši prijavu snimkama kao dokazima. U noći nakon te prijave na njega je pokušan atentat, a da je atentat uspio, pola njegove imovine stekla bi njegova bolesna supruga Mirjana Pukanić, pa se može pretpostaviti da bi potom tu imovinu preuzeli njezini dostavljači droge, koji su ionako već kontrolirali njezin život. U tim više nego dramatičnim trenucima na scenu stupa ponovno - Sarnavka. Tih je dana kontaktirala s Ivom Pukanićem, koji joj je preko telefona - uz svjedoke - ispričao da mu je supruga kokainska ovisnica, te naznačio i obrise onoga što je bilo u pozadini. Rekao joj je da bi joj bilo najpametnije da se makne od tog slučaja, jer će se i sama uplesti u nešto što je veće od nje. No Sarnavka ga nije poslušala, nego je i dalje lagala i difamirala Pukanića. Njezin motiv teško je dokučiti, ali moguća su samo dva. Možda je htjela inscenirati medijski spektakl - da skrene pozornost na djelovanje svoje udruge i tako privuče donatore, koji su je počeli napuštati. A druga je mogućnost još i neusporedivo groznija.

---

Sarnavka je, naime, htjela pokrenuti medijsku kampanju kako bi Mirjanu Pukanić izbavila iz psihijatarske ustanove, te je počela tvrditi da je Mirjana Pukanić zdrava, da je strpana u tu ustanovu po Pukanićevu nalogu, kako bi bila onemogućena da dobije pola njegove imovine u najavljenoj brakorazvodnoj parnici. U prvi mah mediji nisu htjeli sudjelovati u toj kampanji, ali je Sarnavka tada pronašla i mobilizirala saveznika, koji nije imao pojma u što ga ona uvlači.

Bio je to Ivo Banac, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, udruge za zaštitu ljudskih prava. Ona mu je ispričala vulgarno simplificiranu i iskrivljenu priču da Pukanić svoju zdravu suprugu kani pospremiti u ludnicu radi imovine, a da mediji o tome ne žele izvijestiti. Prešutjela mu je elementarne činjenice - a posebno da je Mirjana Pukanić kokainska ovisnica. Sarnavka je organizirala da se Mirjana Pukanić i Banac čuju telefonom, a na temelju jednog jedinog razgovora s teško bolesnom osobom, koju nikad prije nije vidio, niti za nju čuo, Banac se odlučio na akciju. U priopćenju je teško optužio Pukanića da iskorištava moć i silu kako bi u bolnici zatočio suprugu zbog njezine imovine, te još iskazao zabrinutost za Pukanićevu kćer. To je bio okidač, koji je pokrenuo lavinu neugodnosti: mediji su se uključili na najbrutalniji način, zastupajući isključivo Sarnavkine stavove, a odbacujući i čak ignorirajući sva Pukanićeva objašnjenja.

Psihijatrijska bolnica za djecu i mladežU takvoj atmosferi vođen je postupak stručnog utvrđivanja je li nužno da Mirjana Pukanić ostane u bolnici Vrapče. Iako je riječ o tajnom postupku stručne procjene, koji je trebala obaviti psihijatrijska vještakinja, taj put psihijatrica iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu - ponavljamo - u potpunoj tajnosti, Mirjana Pukanić je povrijedila tu tajnost i uspjela svom društvu dostaviti ceduljicu s imenom te psihijatrice, što je moglo utjecati na tijek vještačenja, ako je ona bila podvrgnuta pritisku. Ta je žena nakon dvije opservacije Mirjane Pukanić zaključila da nema razloga za daljnje zadržavanje u bolnici, pa je prepušteno Mirjani Pukanić da o tome odluči. Sudska vještakinja Zorana Bujas Petković svoje je vještačenje provela šest dana nakon dolaska Mirjane Pukanić u Vrapče. Budući da je ondje primila potrebnu terapiju i smirila se, sudska vještakinja zaključila je da više ne postoje razlozi za prinudnu hospitalizaciju, što su mnogi mediji protumačili kao da Mirjana Pukanić uopće i nije trebala boraviti u Vrapču. Pritom su posve zanemarili činjenicu da je sudska vještakinja nedvojbeno utvrdila da Mirjana Pukanić ima dijagnozu zbog koje joj je potrebno redovito liječenje, ali i da je u pacijentice uočila veliki tremor ruku, često prisutan u osoba koje konzumiraju drogu.

Suočeni sa sudskom odlukom da Mirjana Pukanić više ne smije biti prisilno hospitalizirana, liječnici u Vrapču morali su je pustiti, iako su joj preporučili da dobrovoljno ostane na liječenju. Ona je pak odlučila da se vrati kući. Pozvala je Ivu Pukanića i zamolila ga je da joj u bolnicu donese kaput i ključeve stana, te da je odvede u njihov zajednički stan. Ali pred bolnicom se pojavio i Ivo Banac, koji je pritom, pozvavši gomilu novinara i fotoreportera, povrijedio ljudska prava bolesnice. Mediji su, naravno, od Mirjana Pukanić tražili izjavu. Kad ju je suprug, dok su izlazili iz zgrade, zamolio da ne stvara spektakl, ona se na njega naljutila, počela razgovarati s novinarima, te se, umjesto sa suprugom, kojega je sama pozvala, odvezla Bančevim automobilom.

To je bio početak bezočne otmice bolesne žene, koja je trajala dulje od šest mjeseci. Mirjana Pukanić odvedena je u sjedište HHO-a, gdje je Banac s njom porazgovarao licem u lice - i vrlo brzo shvatio što je posrijedi. Trebalo je odlučiti što dalje. Odlazak kući nije dolazio u obzir, jer bi tada cijela afera naglo splasnula - nego ju je trebao potpaljivati i dalje. Prebačena je u hotel Westin, gdje je za nju unajmljen apartman.

Počelo je ispijanje šampanjca, okupile su se razne novinarke, ocvale pjevačice, jetsetterice, slavilo se, stvarali basnoslovni telefonski računi. Mirjana Pukanić nije se baš ponašala kao osoba koja se izvukla od muža nasilnika. Račun bi se zacijelo enormno povećavao i sljedećih dana, ali vidjevši da će se sve to pretvoriti u financijsku katastrofu, Sarnavka je morala brzo djelovati da to spriječi. Odlučila je Mirjanu Pukanić hitno odvesti iz Zagreba, da bude što dalje od medija, jer bi oni brzo otkrili da ona nije spašena zlostavljana žena, nego raskalašena i razmažena ovisnica o kokainu. Osim medijske eksploatacije, ne treba izostaviti ni dodatni Sarnavkin motiv: vjerujući da će tako ubrzati brakorazvodnu parnicu Pukanićevih, Sarnavka se možda nadala i da će Mirjana Pukanić nakon razvoda novčano honorirati njen trud i trud udruge B.a.B.e. Stalno i dalje tvrdeći da spašava Mirjanu Pukanić od nasilnog muža, odvela ju je u sigurnu kuću u Rijeci. U “Westinu” je trebalo podmiriti račun. Sarnavka je račun htjela uvaliti HHO-u, ali je Banac platio samo dio vidjevši specifikaciju troškova. Tek je tada doznao da mu je Sarnavka zatajila da je njezina “štićenica” kokainska ovisnica, a i druge stvari, da ga je uvukla u opasnu stvar, jer je posrijedi izravno pomaganje kokainskim dilerima u opasnoj kriminalnoj aktivnosti, pa je s njom prekinuo odnose. Od uzrujanosti, nekoliko dana poslije, Banac je pretrpio srčani udar.

Mirjana Pukanić našla se u sigurnoj kući kraj Rijeke. Je li onamo otišla dobrovoljno, ili je na to navedena lažnim pričama, zasad nije poznato. Da ona bude u sigurnoj kući, njezinim je “pokroviteljima” savršeno odgovaralo. Kao i kokainskoj bandi koja ju je nadzirala, jer je sad bila daleko od javnosti u trenucima kad je počela istraga o prvom pokušaju atentata na Ivu Pukanića, uvelike na temelju saznanja koja je on sam dostavio istražiteljima. A Sarnavka je pričom o tome kako je Mirjana Pukanić u sigurnoj kući mogla perpeturati laž protiv Pukanića da je obiteljski nasilnik. K tomu, ondje je mogla kontrolirati što Mirjana Pukanić radi, u tajnosti organizirati njezino liječenje, a da javnost ne zna da se liječi od mentalne bolesti, te do iznemoglosti ponavljati lažnu optužbu da je Pukanić svoju zdravu ženu pokušao zatvoriti u ludnicu. A tako je spriječila i državne službe da se zainteresiraju za njezino stanje, jer - eto - ona je na brizi jedne ugledne udruge za zaštitu žena žrtava nasilja.

Nitko se nije javno zapitao tko je uopće Sarnavka da ima pravo preuzeti kontrolu nad bolesnom ženom. U Hrvatskoj postoji Komisija za zaštitu mentalnih bolesnika, ali ona nije pokrenula taj problem, nije zaštitila tu osobu, nije istražila njezin slučaj, te ju je prepustila Sarnavki i njenim interesima. Upravo zbog “slučaja Pukanić” ta je komisija nekoliko mjeseci poslije u tišini raspuštena.

Ali nije intervenirao ni Centar za socijalnu skrb, iako su u tom centru jako dobro znali kakva je situacija u obitelji Pukanić - da je Mirjana Pukanić teška bolesnica. Prema površnim i neodgovornim medijskim interpretacijama - zato što se nije htjela dobrovoljno liječiti, oni su pokrenuli inicijativu da joj se oduzme poslovna sposobnost, kako bi njezin muž mogao odlučivati o njezinu liječenju, iako je Pukanić to najenergičnije odbijao, upravo zato da nitko ne bi mogao tvrditi kako on njome manipulira radi imovine. Inicijativa Centra za oduzimanje poslovne sposobnosti je odbijena, što se nikad prije nije dogodilo bolesnicima s tom dijagnozom. Centar za socijalnu skrb dopustio je otmicu bolesne osobe. Šutjeli su i liječnički krugovi. Iako se Mirjana Pukanić liječila u nekoliko zagrebačkih bolnica, a čak osmero psihijatara dijagnosticiralo je njezinu tešku bolest i potvrdilo prvotnu dijagnozu, nikomu od njih nije proradila liječnička savjest - a to se posebno odnosi na psihijatre u Vinogradskoj - da apelira da ta nesretna žena bude zaštićena.

Razlog je bio samo jedan - svi su se uplašili medijskog pritiska koji je tada bio orkestrirano razbuktavan. Iz dana u dan množili su se napisi u novinama, izvještaji na televiziji o tome kako je nesretna Mirjana Pukanić spašena od muža zlostavljača i njegove namjere da je zdravu strpa u ludnicu. Bilo je u tom razdoblju više od 600 takvih napisa i izvještaja, te je stvorena atmosfera u kojoj je Sarnavka mogla držati Mirjanu Pukanić zatočenu u Rijeci, iako za to nije bilo nikakva racionalna razloga, budući da se Mirjana Pukanić mogla vratiti kući u Zagreb, u Ilicu 107, a ako to nije htjela, mogla se useliti i u veliki stan što ga osobno posjeduje u susjednoj kući, u Ilici 109.

U tom razdoblju Mirjana Pukanić nipošto se nije ponašala kao zlostavljana žena: iako je boravila na tajnoj lokaciji, vrlo često dolazila je u Zagreb, a još češće davala intervjue medijima i “provjerenim” novinarima koji su joj postavljali samo pitanja isključivo dogovorena sa Sarnavkom. Ti bizarni intervjui svodili su se na neargumentirano vrijeđanje i omalovažavanje njezina supruga ili na “vapaje” za novcem. Budući da su joj u sigurnoj kući bili osigurani smještaj i hrana, te da je proteklih mjeseci posuđivala novac od raznih prijatelja, nejasno je za što joj je još bio potreban dodatni novac.

Uostalom, cijela akcija smještanja Mirjane Pukanić u sigurnu kuću bila je posvemašnja farsa: budući da je njezin suprug 9. travnja preživio pokušaj atentata, dobio je 24-satnu policijsku zaštitu, što je značilo da su u njegovoj pratnji uvijek bila najmanje dvojica policajaca u civilu. Istu takvu zaštitu dobile su i Mirjana Pukanić i njihova kći Sara. Čak i da su optužbe Mirjane Pukanić i Sarnavke da je Ivo Pukanić obiteljski zlostavljač bile točne, on sasvim sigurno nikoga ne bi mogao zlostavljati u prisutnosti policajaca.

Postojao je - međutim - samo jedan objašnjiv motiv zbog kojeg je Sarnavka skrivala Mirjanu Pukanić i podržavala njezin boravak u sigurnoj kući, umjesto da taj novac troši za zbrinjavanje žena kojima je takva pomoć zaista potrebna. Sarnavka je “štitila” Mirjanu Pukanić i od policije, izravno na taj način pomažući kokainskoj bandi u vezi s Mirjanom Pukanić, ali i sprečavala da se rasvijetli enigma prvog atentata na Pukanića - za koji je javno tvrdila da ga je Pukanić izmislio - te da krivci budu uhvaćeni.

Naime, hrvatska je policija pokrenula istragu u vezi s prvim atentatom na Ivu Pukanića, te došla do izvjesnih rezultata, identificiravši skupinu koja je Mirjanu Pukanić opskrbljivala kokainom. DNK analizom nedvosmisleno je utvrđeno da je Mirjana Pukanić konzumentica kokaina, te da je kokain, pronađen u njezinoj sobi u Ilici 107, pripadao upravo njoj.

Ona je u nekim javnim istupima poricala da je ovisnica, ali je u drugima tvrdila da ju je suprug navukao na kokain. Tvrdila je i da su državni odvjetnik Mladen Bajić i Pukanić zajedno uživali kokain. U jednom trenutku istraga o prvom atentatu doprla je do toga da policija zatraži da bude ispitana i Mirjana Pukanić, kako bi se utvrdila njezina uloga u vezi s kokainom te od koga je kokain dobila, što bi u najmanju ruku pomoglo da budu pohvatani članovi te grupe raspačavatelja kokaina. Njezin je iskaz bio ključan i za to da se otkrije imaju li ti dileri kokaina veze s atentatom ili ne. Policija je zahtjev za ispitivanjem Mirjane Pukanić proslijedila glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, ali je on uskratio odobrenje policiji da je ispita. Razlog je bio jasan. Medijska kampanja što ju je protiv Ive Pukanića pokrenula Sarnavka bila je toliko snažna da se čak i Bajić preplašio da se i sam ne nađe na njenom udaru, te je zaustavio istragu. Tako Mirjana Pukanić nikada nije ispitana u vezi s prvim atentatom, ali nije pokrenuta istraga ni o tome je li Sarnavka legalno odvela Mirjanu Pukanić u Rijeku.

Ljetos je objavljeno da će Mirjana Pukanić ostati u sigurnoj kući šest mjeseci, a potom je napustiti. Otprilike baš u to vrijeme okončana je i službena istraga na temelju kaznene prijave što ju je Mirjana Pukanić u travnju podnijela protiv svog supruga Ive. Iako je već u trenutku podnošenja te prijave mnogima u policiji i Državnom odvjetništvu bilo posve jasno da je Mirjana Pukanić duševno bolesna ovisnica, zbog pritiska medija i Sarnavkinih manipulacija odlučeno je da temeljito budu ispitani svi navodi iz prijave. Tako je u nekoliko mjeseci ispitano više od 70 osoba, od kojih ama baš nitko nije potvrdio lažne optužbe Mirjane Pukanić. Naposljetku je Državno odvjetništvo potpuno odbacilo tu lažnu kaznenu prijavu, čime je Ivo Pukanić oslobođen svih monstruoznih optužbi koje je na njegov račun izrekla njegova bolesna supruga. Ipak, Sarnavka je odlučila i dalje manipulirati Mirjanom Pukanić, pa ju je i dalje držala u sigurnoj kući, iz koje je izlazila uglavnom samo na intervjue u Sarnavkinoj režiji. Jedan od posljednjih takvih intervjua objavljen je 9. listopada u Slobodnoj Dalmaciji, pri čemu je najavljeno da će Mirjana Pukanić iz sigurne kuće izići za 15 dana. Tada su se okolnosti doista promijenile - Ivo Pukanić je u razdoblju od tih 15 dana ubijen.

Tek nakon svirepog umorstva Ive Pukanića i Nike Franjića, što ga je možda posredno potpomogla i Sarnavka, počela se otkrivati prava istina o mučnoj i tužnoj sudbini Mirjane Pukanić, pa je sada pravi trenutak da se i službeno istraži i ono što je činila Sanja Sarnavka, otmičarka Mirjane Pukanić. Sasvim je sigurno da će - kad na red dođe i rasvjetljavanje travanjskog pokušaja ubojstva Ive Pukanića, te hvatanje raspačavatelja droge koji su opskrbljivali Mirjanu Pukanić - na ispitivanje na policiju morati i Sanja Sarnavka. Nije li pak vrijeme i da prije toga njezinu ulogu preispitaju i članice i donatori njezine udruge B.a.B.e., kojoj je ugled, sva je prilika, nepovratno uništen. Posljednji je trenutak, također, da socijalne službe spase Mirjanu Pukanić od bezočnih manipulacija i bezdušnog eksploatiranja - što ih ustrajno poduzima ta bezobzirna žena - i pruže joj prijeko potrebnu skrb i liječenje, te je spase od narkodilera i zaštite od medijskih zloupotreba.

Zorana Bujas PetkovićNalaz sudske vještakinjeZorana Bujas Petković, specijalist psihijatar i dječji psihijatar, kao neovisna sudska vještakinja nakon dvije opservacije donijela je odluku da nema razloga za daljnje zadržavanje Mirjane Pukanić u Vrapču, nakon što je ondje bila prisilno hospitalizirana. Ali vještakinja je Mirjanu Pukanić prvi put pregledala tek pet dana nakon početka hospitalizacije, nakon što je ona sve to vrijeme u Vrapču primala redovitu terapiju. Unatoč tomu, utvrdila je kod nje velik tremor ruku, što može biti posljedica uzimanja lijekova, ali i narkotika.