Kada smo se tek upustili u avanturu zvanu život na afganistanski način, suprug i ja se ipak nismo mogli odreći nekih civilzacijskih napravica.

I prije dolaska u Afganistan imali smo priliku susrestati se sa čučavcem, pogotovo u birtijama zabitih sela gdje smo se zaustavljali na kratki predah u vožnji. I dok smo te kratkotrajne susrete uspješno prezivljavali, zivot uz čučavac nismo bili spremni prihvatiti te smo u našu afganistansku kuću najprije instalirali pristojnu WC školjku.

I sada se, na putovanjima kroz Afganistan susrećemo sa ogavnim klozetima, ali nas u vlastitoj kući uvijek dočeka utješna udobnost školjke.

Pored školjke jedna od prvih stvari koju smo instalirali na naš afganistanski dom bilo je zvono na ulaznim vratima. Iz nekog razloga afganistanske kuće uglavnom ne posjeduju zvono. Ukoliko kuća ima zvono, sa sigurnošću možete zaključiti kako tu žive neki pomodni stranci. U međuvremenu smo promijenili tri do četiri različita zvona, da bismo na kraju potpuno odustali.

Sada, kao i svi susjedi, manično lupamo na željezna vrata nadajući se kako će nas netko od ukućana i pored buke agregata, laveža pasa i indijske glazbe, ipak čuti.

Bez obzira na to što bez zvona živimo već više od godinu i pol dana sa nostalgijom se prisjećamo našeg prvog instaliranog uređaja.

Nekoliko dana nam je trebalo prije nego što smo uspjeli objasniti Aminu i Ehsanu što nam to zapravo treba, i kako to obično biva, vec smo posustali, lagano se mireći sa činjenicom da su jezične i kulturološke razlike jednostavno prevelike. I baš kad smo se pomirili sa neuspjehom, Ehsan je iz radnje svoga brata donio neku plastičnu grdobinu na kojoj je velikim crvenim slovima, pored niza kineskih znakova pisalo i "DOOR BELL" .

Aminov brat Salim, za kojeg se u susjedstvu priča kako je dobar elektricar, pričvrstio je zvono na zid i pri tom gadno oštetio naša žuta, metalna vrata. Kada sam probala dohvatiti zvono, ustanovilo se da su precijenili moju visinu te sam tražila da zvono namjeste malo niže. S obzirom da nisu željeli riskirati oštećenje vrata na još jednom mjestu, pored vrata, te neposredno ispod zvona donijeli su ciglicu i štap.

Kada sam se popela na ciglu, štapom sam uspjela dohvatiti zvono koje je ispustilo najljepši zvuk na svijetu. Piskutavi glasić, iskrivljen jeftinim zvučnikom glasno je zaurlao dobrodošlicu: "Eselam alejkum!".

Neko vrijeme smo čitali upute pokušavajući promijeniti zvuk zvona u nešto drugo, manje piskutavo, ali nam upute na kineskom nisu davale nikakvo rješenje. Sretni da uopće imamo zvono, zadaću otkrivanja tajne mjenjanja zvuka prepustili smo Ehsanu.

Ehsan je vrijedno radio na povjerenoj mu zadaći sve dok jednog dana, nakon što sam se popela na ciglu i štapom dohvatila zvono zvono nije isputilo dobrodošlicu "Eselam Alejkum", nego iskrivljenu verziju nekog Mozartovog djela. "Probaj neku drugu melodiju", zamolili smo Ehsana.

Prilikom slijedećeg zvonjenja, imali smo priliku čuti pjev histeričnog slavuja. "Probaj neku drugu melodiju", zamolili smo opet. Tada nas je zvono iznenadilo neugodnim glasanjem automobilske sirene.

Nakon tjedan dana mijenjanja zvuka vratili smo se na "Eselam alejkum" ili po naški mir s vama. Svaki put kada bismo se vratili s posla i pozvonili na vrata, zvono bi nas uljudno pozdravilo te glasno najavilo ne samo ukućanima, nego i susjedima, naš povratak s posla.

Djeca is susjedstva su prolazi pokraj naših vrata glasno izvikujući "Eselam alejkum" u znak pozdrava našem pristojnom zvonu.

Nakon što se Eselam pokvario, pokušali smo pronaci neko drugo zvonce s dušom. Do danas, nismo uspjeli.

Baš me interesira prodaju li se zvona s dušom negdje kod nas…