STROGA VOLJA ZA RAD Mnogi za Perasovića kažu da je strog trener, a on tvrdi da mu je najvažnijiTrener košarkaškog kluba Cibona Velimir Perasović u središtu pozornosti našao se zbog činjenice da klub u posljednjih mjesec dana pod njegovim vodstvom ostvaruje vrlo zapažene rezultate u košarkaškoj Euroligi. Iako je na početku našeg razgovora spomenuo da bi mu bilo mnogo draže da smo razgovor dogovorili s nekim od njegovih igrača, jer igrače smatra najzaslužnijima za uspjehe kluba, nema sumnje da su se dolaskom Perasovića promijenile mnoge stvari u Ciboni. Perasović je kao igrač imao vrlo zanimljivu i uspješnu sportsku karijeru, a poznavatelji košarke predviđaju da bi jednako uspješan mogao biti i kao trener. Njegovi najveći igrački uspjesi vezani su uz Jugoplastiku, s kojom je tri puta zaredom bio europski prvak i četiri puta prvak bivše Jugoslavije, a nakon odlaska u Španjolsku s nekoliko osobnih priznanja i osvojenih trofeja pokazao je da se radi o odličnom košarkašu.

Nakon završetka igračke karijere Perasović je na poziv nekadašnjeg suigrača Dina Rađe prihvatio funkciju sportskog direktora Splita, ali ubrzo se ipak odlučio za trenerski poziv. Njegova trenerska karijera započela je u Sevilli u klubu Caja San Fernando, ali neslaganje u stavovima s vodstvom kluba bio je razlog zbog čega je napustio klub. Nakon Seville Perasović je u sezoni 2005./2006. preuzeo trenersku funkciju u Tau Ceramici i već u prvoj sezoni osvojio naslov španjolskog kupa te momčad odveo na Final Four košarkaške Eurolige. Zbog problema sa srcem i mirovanja koje su mu odredili liječnici, Perasović je morao napustiti klub, pa iako su postojala mnoga nagađanja oko njegova odlaska, on sam smatra da je vodstvo kluba donijelo razumnu odluku. Nakon oporavka, Perasović se vratio trenerskom poslu te je preuzeo Estudiantes koji je spasio od ispadanja iz španjolske lige gdje je potvrdio da je dobar trener.

NACIONAL: Koji su bili vaši razlozi dolaska u Cibonu? Prije pet godina niste se željeli vratiti u Hrvatsku.
- Prije svega ja sam profesionalac i Cibona je za mene bila novi izazov, čak i jedan korak više u karijeri. Svakako moram naglasiti da je vrlo važan podatak da Cibona igra Euroligu, ali i da su čelni ljudi kluba imali jasnu viziju što žele od mene, ali i na koji način će sve funkcionirati. Prije pet godina nisam se želio vratiti u Hrvatsku, ali mnogo toga se promijenilo u tih pet godina, a i ja sam našao neke svoje motive i razloge.

NACIONAL: Bili ste sportski direktor Splita, tamo ste proveli većinu svoje igračke karijere, kako to da niste postali trener Splita?

- Ja sam trener kojemu je najvažniji rad i to je jedino mjerilo za uspjeh ili neuspjeh pojedine momčadi. Split je definitivno moj grad i nosim ga u srcu, ali Cibona je u ovom trenutku bila konkretnija i ne vidim ni jedan razlog zbog čega ne bih bio trener Cibone i zbog čega bih se trebao osjećati loše ili se nekome opravdavati.

NACIONAL: Kada ste osjetili želju za trenerskim poslom i koga smatrate svojim najvećim trenerskim uzorima?
- Teško je govoriti o trenerskim uzorima zbog toga jer su me trenirali mnogi uspješni i poznati treneri. Mnogi će reći da mi je uzor Božo Maljković, ali ne bih se baš složio s tim. Od njega sam naučio što je sportska diciplina i to nastojim prenijeti U ŠPANJOLSKOJ je Perasović tijekom deset godinasvojim igračima. Svaki trener donese nešto novo i od svakoga se može nešto naučiti, kao što sam i ja naučio.

NACIONAL: Neki vas smatraju strogim trenerom. Što biste vi rekli o sebi i jeste li doista “tvrdi” kao što govore?
- Iskreno, mislim da nisam strog trener. Smatram da u svakom kolektivu trebaju postojati principi kojih se svi moraju pridržavati, a te principe određujem ja, jer ja sam odgovoran za momčad i rezultate. Ne vjerujem da sam stroži ili blaži od drugih trenera. Mnogima je sigurno u pamćenju ostao slučaj Damira Markote, ali da ne bi bilo zabune, protiv nikoga nemam ništa i sa svima imam korektan odnos. Igrače nikada nisam dijelio na stare i mlade jer svi moraju imati osjećaj odgovornosti i međusobno se poštivati, samo tako momčad može funkcionirati.

NACIONAL: Kada ste bili trener Tau Ceramice, imali ste problema sa srcem, kako ste se osjećali u tom trenutku i je li postojao strah da se više nećete moći baviti trenerskim poslom?
- Po medijima se dosta pisalo o mojim problemima sa srcem. Meni je donji dio srca natekao i zbog boli u prsima jednostavno sam morao potražiti liječničku pomoć. Nakon pretraga, koje su trajale četiri dana, liječnici su mi odredili mirovanje od mjesec i pol dana i to je bilo doista teško razdoblje u mom životu. Čovjek se osjeća moćno dok je zdrav, ali kada se dogodi situacija u kojoj vam je ugroženo zdravlje, svi mi počnemo drukčije gledati, ali i razmišljati o životu. Moju situaciju je uzrokovao stres, ali to je sastavni dio ovoga posla. Moram priznati da sam osjetio strah jer ipak košarka je moj život i stvarno sam se uplašio što i kako dalje.

NACIONAL: Koliko se danas možete kontrolirati u utakmicama i osjećate li pritisak zbog svega što ste prošli?
- Kada sam počeo raditi ovaj posao, znao sam što me čeka i ne žalim ni jednog trenutka što sam se nakon igračke odlučio za trenersku karijeru. Odgovornost je uvijek velika, ali stres, nervoza i očekivanja sastavni su dio ovoga sporta. Promijenio sam svoj način života i sada se osjećam izvrsno, a vjerujem da nikada više neću imati većih zdravstvenih problema.

NACIONAL: Koja je razlika između Španjolske i Hrvatske i kolika je stvarna kvaliteta NLB lige?
- Razlika je u tome što su dvorane u Španjolskoj uvijek pune i što je košarka tamo jako popularan sport. Tamo je i velika pozornost medija, ali i očekivanja su mnogo veća. Svaki klub od trenera očekuje naslove, pobjede, u najmanju ruku čuda. Moram priznati da sam ugodno iznenađen kvalitetom NLB lige. Mnogo je odličnih klubova i njih 7-8 konkurira za prva četiri mjesta koji jamče Final Four.

NACIONAL: Kako biste usporedili košarku nekad i sad, i koliko se toga promijenilo u odnosu na razdoblje kada ste vi bili igrač?
- Mnogo se toga promijenilo. Košarka se prije igrala s puno više strasti i košarkaši su nekada puno više radili na sebi, puno su više ulagali u svoj razvoj. Mi smo, da tako kažem, bili tehničari, a danas se mnogo toga bazira na snazi. I da ne zaboravim ono najvažnije, novac je postao presudan u svakom segmentu košarke. Danas je teško naći kvalitetne igrače jer svi najbolji idu za novcem, pa je najvažniji dobar skauting, ali i sreća jer trebate za relativno malo novca dovesti igrača koji Sa suprugom koja je uz sina Vicka jedan od glavnih razloga povratka u Hrvatskuće pojačati vašu momčad. Prije su igrači s 18 godina potpisivali ugovore i do 28. godine nisu smjeli otići izvan zemlje. Momčadi se u današnje vrijeme slažu doslovce preko noći i svake sezone imate novu momčad, što je vrlo loše za klub, ali i općenito za razvoj mladih igrača, kao i eventualni kontinuitet dobrih rezultata.

NACIONAL: Cibona je također igrače dovodila gotovo do samog početka prvenstva. Koliko je to utjecalo na rezultate i koliko ste zadovoljni igrom momčadi?
- Činjenica da smo momčad složili tjedan dana prije početka NLB lige dovoljno govori o današnjim prilikama koje vladaju u košarci. Početak sezone bio je loš jer smo zbog neuigranosti izgubili neke utakmice koje su nam bile bitne. Sadašnji rezultati pokazuju da smo na dobrom putu k uspješnoj sezoni iako je još uvijek prerano govoriti o tome. Bez obzira na dosadašnje uspjehe, ne smije doći do euforije jer ova momčad može pobjeđivati samo kada daje svoj maksimum. Vrlo je mala razlika od dobrog do odličnog, a samo dok smo odlični, doći ćemo do svoga cilja.