Četverodnevni program Vip Zagreb Jazz Festivala 2008., od 5. do 8. studenog, ispunili su kvarteti 83-godišnjeg američkog bubnjara Roya Haynesa i upola mlađeg pjevača Kurta Ellinga, kvintet britanskog skladatelja i kontrabasista Davea Hollanda, te konačno tria Brada Mehldaua. Lijepom gestom organizatora otvorenje festivala pripalo je triu najistaknutijeg hrvatskog jazz pijanista Matije Dedića, koji je dobio priliku s ritam sekcijom Brada Mehldaua snimiti novi CD u studiju HRT-a.

Unaprijed rasprodani koncerti ugurali su u koncertni prostor ZeKaeM-a maksimalan broj zainteresiranih posjetitelja kojih je bilo po stubama i podu oko centralno postavljene pozornice. Izričitom zabranom bilo kakvih foto-aktivnosti djelatnika medija, započeo je završni koncert. Vodeći računa o bitnim detaljima glede nastupa i zvuka ansambla, Mehldau je za kratko vrijeme stvorio zvonku akustičnu kulisu unutar koje su se trojica istomišljenika prirodno osjećala.
 
Larry Grenadier na kontrabasu i Jeff Ballard na bubnjevima posljednje tri godine čine ritam sekciju koja daje punu slobodu artikulacije osobitog pijanističkog rukopisa Brada Mehldaua.

Senzibilni dvojac i “Man on the Mission”Improvizator i formalist. Oba konteksta osjećala su se u svakom izvedenom broju. Čestim ostinatima u desnoj ruci, Mehldau je pratio slobodne motivske razrade lijeve ruke, nerijetko sasvim odvojena ritma. Metlice, dlanovi i palice, razne vrste defova (svirane čak i nogom) Jeffa Ballarda, živo su podržavale obilna nizanja glasovirskih ljestvica s uključenim jazzerskim intervalima, dok su na završnim notama motiva često provocirale namjerne sekunde. S druge strane, formalno čvrsti okvir uključivao je gust i angažiran “groove”, dok su bubnjarska sola ponekad ostajala bez pratnje, ili su pak bila podržana suglasnim ostinatom kontrabasa i klavira. Linije kontrabasa često su tvorile dojam proširenih akorda s klavirom, a u rijetkim solima iste su djelovale naučeno i predvidljivo. Sve u svemu, uz senzibilni dvojac Mehldau-Ballard, simpatični Larry Grenadier nerijetko je djelovao kao “Man on the Mission”. Malo tko bi rekao da je upravo Jeff Ballard taj koji je, kao zamjena, upotpunio ovaj svjetski poznati trio.

Efektan i privlačan glazbeni svijetOni koji su očekivali jazz-trio-zvuk najvećih američkih pijanista poput Keitha Jarretta, Herbie Hancocka, McCoy Tannera, Theloniusa Monka, ili Chicka Coreae, sigurno su ostali iznenađeni, rijetki i razočarani. Razumijevajući različite pijanističke stilove Brad Mehldau razvio je izraz temeljen na osobnom senzibilitetu, aktualnom trendu i tehničkim mogućnostima. Njegova glazba, obojena čak i duhom klasične europske tradicije Bacha, Beethovena, Schuberta ili Liszta, lako se pratila i nije zahtijevala ekstremnu slušačku intuiciju. O bilo kakvom kopiranju ili oponašanju bilo bi sasvim neozbiljno govoriti.

Nakon gotovo dvosatne svirke, bez previše najava, predstavljanja i razgovora, Mehldau je zagrebački nastup i festival okončao obradom skladbe Paula Simona znakovita naslova “Still Crazy After All his Years”. Vješto popunjenim harmonijskim “rupama”, bogatim tonskim koloritom i meditativnim ugođajem, Mehldau je stvorio efektan i privlačan glazbeni svijet u koji se vrlo lako uvodi svaki prisutni koncentrirani slušatelj.