Josip Friščić, predsjednik Hrvatske seljačke stranke, nedavno je oštro kritizirao i napao Vlatka Markovića, predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza (HNS). Friščić je to učinio na sjednici Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza koja se 4. studenoga održala u prostorijama saveza u Rusanovoj ulici u Zagrebu. Friščić je Markoviću tom prilikom zapravo poručio da mu je krajnje vrijeme da se uozbilji, rekavši mu da se mora kvalitetnije pripremiti kada odluči javno iznositi detalje vezane uz kapitalne projekte HNS-a. Friščić je Markovića kritizirao desetak minuta i nije bio jedini koji je to tom prilikom učinio.

Takav Friščićev istup pokazuje da se ozračje u HNS-u mijenja, te da je izgleda na pomolu vrijeme u komu će se početi ozbiljnije analizirati kako to zapravo Vlatko Marković rukovodi HNS-om. Friščićeva kritika upućena Markoviću znakovita je i iz još jednog razloga. Friščić je čelnik HSS-a, ključne stranke za funkcioniranje aktualne vlasti, bez koje premijer Ivo Sanader nakon prošlih parlamentarnih izbora ne bi mogao sastaviti Vladu. Iako se politika nominalno ne miješa u sport, u hrvatskom sportu se neformalno ništa značajno ipak ne može mijenjati bez suglasnosti vladajuće garniture, u kojoj Friščić ima značajnu ulogu. Zato se Friščićev napad na Markovića treba promatrati i u tom svjetlu, iako on na toj sjednici formalno nije prisustvovao kao političar.

Friščić je toj sjednici prisustvovao zato što je i on član Izvršnog odbora HNS-a, kao predstavnik županijskog nogometnog saveza Koprivničko-križevačke županije. Friščićeva prisutnost u nogometu nije slučajna, jer je on još od mladosti igrao nogomet za lokalni klub u rodnoj Podravskoj Subotici, a danas je dopredsjednik nogometnog kluba Slaven Belupo, prvoligaša iz Koprivnice.

Friščić je na tom sastanku napao Vlatka Markovića kada se počelo raspravljati o njegovim neozbiljnim javnim istupima.

Marković taj napad nije očekivao, jer on pomno pazi o čemu će se na sjednicama Izvršnog odbora raspravljati i nastoji držati pod svojom kontrolom sve što se planira staviti na dnevni red takvih sjednica. Tako je i ta sjednica Izvršnog odbora HNS-a protekla u uobičajenom ozračju sve dok na red nije došla 9. točka dnevnog reda. U jednoj od podtočaka te 9. točke našla se rasprava o projektu izgradnje kampa hrvatske nogometne reprezentacije u Tuhelju. Ta se tema najvjerojatnije našla na dnevnom redu, jer se Marković njome htio pohvaliti pred prisutnima. Međutim, Marković si je uvrštenjem te teme na raspravu zapravo učinio medvjeđu uslugu.

Projekt izgradnje kampa hrvatske nogometne reprezentacije u Tuhelju ponovo je dospio u središte pozornosti prije nekoliko tjedana, kada su Vlatko Marković i Zorislav Srebrić, predsjednik i glavni tajnik Hrvatskog nogometnog saveza, organizirali pravu lakrdiju u Tuheljskim toplicama. Oni su tada pozvali novinare i organizirali tiskovnu konferenciju, te svečano slikanje polaganja kamena temeljca i spomen ploče za izgradnju kampa Hrvatskog nogometnog saveza. Javno su rekli da će HNS u taj projekt uložiti 120 milijuna kuna, te su potpisali pismo namjere sa predstavnicima Tuheljskih toplica. Toj predstavi prisustvovali su i lokalni politički čelnici.

Zdravko Počivalšek, direktor Termi Olimija, koje u su vlasnik Termi Tuhelj, ispričao je u jednom privatnom razgovoru kako mu je taj dan bilo neugodno i kako je morao glumiti iako je i sam svjestan da od svega toga neće biti ništa. Pismo namjere nikoga ni na što ne obavezuje, a nejasno je i tko će i kako uložiti potreban novac u izgradnju tog kampa. Zanimljivo je da nitko od prisutnih novinara to tada Markovića nije pitao. HNS sigurno nema vlastitih 120 milijuna kuna viška za uložiti u tu investiciju, što je Marković ondje javno rekao.

Marković je i ranije pompozno najavljivao izgradnju istog projekta. Prije nešto više od godinu dana isti je projekt najavljivao u suradnji sa hrvatskim ogrankom Remax agencije za nekretnine. I tom prilikom potpisano je pismo namjere, a predstavnici Remaxa dostavili su Markoviću i bankovnu garanciju za potrebnu investiciju, ali su u Hrvatskom nogometnom savezu taj projekt potpuno zapostavili. Međutim, prije nekoliko tjedana su ga iz tko zna kojih razloga ponovo počeli najavljivati.

Moguće je da su to učinili zbog straha od rezultatskog neuspjeha hrvatske nogometne reprezentacije, koja nije najbolje otpočela kvalifikacijski ciklus za Svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoj Africi 2010. Kada bi reprezentacija podbacila, onda bi netko počeo pitati i što zapravo Marković radi, osim što se brine o reprezentaciji, pa je vjerojatno zato opet samo formalno najavio da HNS planira velike razvojne projekte, koji se dosad nisu pomaknuli dalje od plana. Takvi projekti zahtjevaju veliku koncentraciju, organiziranost, ekonomsko znanje i kontakte izvan nogometnog miljea, a to je nešto čime se Marković teško može pohvaliti.

Od Markovićevih izjava o tom projektu smiješniji su bili možda tek novinarski tekstovi koji su posve nekritički prenosili njegove najave. U naslovima novinskih tekstova pisalo je da kreće izgradnja kampa u Tuhelju, a iz sadržaja tih tekstova vidjelo bi se da HNS za taj projekt još uvijek traži strateške partnere. U takvim okolnostima, bez jasno definiranih strateških partnera, bez osnovane tvrtke nositelja projekta i definiranih vlasničkih udjela samo potpuno neozbiljni ljudi mogu polagati kamen temeljac i pred novinarima najavljivati početak nekog projekta.

Unatoč svemu, upravo se ta tema našla na dnevnom redu Izvršnog odbora HNS-a 4. studenoga. Kada se o tomu počelo raspravljati, za riječ se javio Igor Štimac, potpredsjednik HNS-a i predsjednik Udruge klubova prve Hrvatske nogometne lige. Štimac je rekao Markoviću da će mu očito morati ponoviti ono što je o njegovom nedavnom istupu u Tuhelju javno izrekao u emisiji Otvoreno na Hrvatskoj televiziji. Štimac je u toj emisiji također kritički govorio lakrdiji koju je Marković izveo sa polaganjem kamena temeljca za izgradnju kampa hrvatske nogometne reprezentacije. Štimac je u toj emisiji rekao da je smiješno pričati o tom projektu u trenutku kada još uvijek nije jasno tko će graditi taj kamp, kakvi će biti suvlasnički odnosi u konzorciju koji će graditi kamp, te u trenutku kada još nisu otkupljene sve parcele na kojima bi se taj kamp trebao graditi, a ne zna se niti kako će se projekt financirati, niti kako će nogometaši u tom kampu imati svoj mir ako će u jednom dijelu kampa na komercijalnoj osnovi biti smješteni bolesnici koji će se u Tuheljskim toplicama rehabilitirati.

Kada su prisutni na sjednici Izvršnog odbora čuli što je Štimac rekao, za riječ se javio Josip Friščić. Friščić je prvo pitao Markovića je li istina sve to što je Štimac naveo. Marković mu je lakonski odgovorio da će sve biti u redu. Međutim, to Friščića očito nije zadovoljilo. Potom je Friščić podržao sve ono što je o tome rekao Igor Štimac i zamolio Markovića da više nikada javno ne istupa ako se za takve istupe kvalitetno ne pripremi. Nakon Friščića Markovića je napao i Božo Galić, predstavnik županijskog nogometnog saveza Osječko-baranjske županije, koji također ima funkciju potpredsjednika HNS-a. Galić je ponovio Markoviću isto što su mu poručili Štimac i Friščić, rekao mu da se ne ljuti zbog kritika, te da ne bude naivan u javnim istupima, jer dosad nije sudjelovao u sličnim projektima. Te su kritike na Markovićev račun trajale ukupno 30 minuta. Pri tome nitko nije kritički govorio o želji da se kamp izgradi, jer se radi o legitimnom projektu, koga očito Marković nije sposoban realizirati.

Tu nije bio kraj neugodnostima u kojima se neočekivano našao Marković. Na kraju sastanka Izvršnog odbora HNS-a Igor Štimac obavijestio je glavnog tajnika HNS-a Zorislava Srebrića da će u njegovu uredu čekati da mu Srebrić da na uvid poslovne ugovore HNS-a, a posebno ga je interesirao onaj koji je HNS potpisao vezano za prodaju televizijskih prava za prijenose utakmica hrvatske nogometne reprezentacije tijekom kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo 2010. u Južnoafričkoj Republici. Štimac je na dnevni red sjednice Izvršnog odbora HNS-a uvrstio i tu točku na dnevni red, nadajući se da će Izvršni odbor dobiti na uvid te ugovore.

Međutim, Srebrić i Marković su raspravu o toj temi naprosto 'slučajno' preskočili. Štimac nije htio dizati tenzije, te se odlučio pričekati kraj sjednice. Srebrić je na sve moguće načine htio izbjeći pokazati mu ugovore koje iz nepoznatih razloga on i Marković taje od Izvršnog odbora HNS-a. Međutim, nakon što je Štimac ustrajno čekao u njegovu uredu 90 minuta, navodno tek uz nagovor Ivana Brlekovića, jednog od pet potpredsjednika HNS-a i Drageca Katalenića, direktora marketinške službe HNS-a, Srebrić mu je pokazao te ugovore. Igor Štimac nije htio otkriti sadržaj tih ugovora. On je za Nacional o tomu izjavio sljedeće:'Točno je da sam te ugovore dobio na uvid, ali ne želim njihov sadržaj otkrivati javnosti. Ovu temu želim kvalitetno raspraviti unutar HNS-a'. Utoliko ostaje nepoznato je li Štimac vidio nešto sporno u ugovorima koje je napokon dobio na uvid.

Štimac je te ugovore vidio nakon što je u emisiji Otvoreno prije nekoliko tjedana javno rekao da su mu kao potpredsjedniku HNS-a, koji snosi i dio odgovornosti za rad HNS-a, posve nepoznati svi ugovori koje HNS potpisuje. Štimac je tada rekao da Izvršni odbor HNS-a nikada dosad nije dobio na uvid čak niti nikakve radne verzije ugovora, već su članovi Izvršnog odbora samo informirani da će se o nečemu pregovarati, te da će se kasnije potpisati ugovori. Štimac je na Hrvatskoj televiziji kritički govorio o takvom načinu rada u HNS-u. Rekao je da je čuo da je HNS potpisao ugovor o prodaji televizijskih prava za prijenose kvalifikacijskih utakmica hrvatske nogometne reprezentacije za svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoafričkoj Republici za 2,5 milijuna eura. Potom je rekao i da je čuo da je agencija koja je otkupila ta televizijska prava samo na prodaji televizijskih prava za utakmicu Hrvatska-Engleska zaradila trostruko.

Zapravo je time Štimac opet neizravno kritizirao Markovića i Srebrića, jer su izgleda samo njih dvojica upućeni u poslovanje HNS-a, iako sve odluke moraju prodiskutirati sa Izvršnim odborom, koji se s njima mora složiti. Sve donedavno članovi Izvršnog odbora nisu pokazivali interes za to kako Marković upravlja HNS-om, ili ih je Marković ignorirao. Zato se nedavne kritike koje je Markoviću uputio Josip Friščić, ali i neki drugi članovi Izvršnog odbora HNS-a, mogu protumačiti i kao početak jednog novog razdoblja u HNS-u, koje za Vlatka Markovića možda neće dobro završiti.