Autor drvoreza je Kaiseki EishiEksplicitne japanske slike seksa otisnute na drvenim pločicama, poznate kao shunga, dugo su bile misterij i u samom Japanu, a o erotskim tajnama japanske kulture u svijetu gotovo se ništa nije znalo. U Londonu je prošli tjedan u izdanju male izdavačke kuće Erotic Review Books izišla knjiga autorice Majelle Munro “Razumijevanje shunge - vodič kroz japansku erotsku umjetnost” (Understanding Shunga - a Guide to Japanese Erotic Arts), koja nudi bogate ilustracije drevnih erotskih sličica na drvorezima i čitatelja pomno vodi kroz istraživanja o egzotičnom svijetu japanske spolnosti, povlačeći paralelu s modernom japanskom seks industrijom. Intrigantna i provokativna knjiga razotkriva mitove i približava delikatnu japansku erotiku zapadnoj kulturi, u kojoj su moralni standardi sve donedavno branili bilo kakav doticaj s umjetnošću shunga.

I u Hrvatskoj je pojam shunga, osim poznavaocima japanske kulture, gotovo posve nepoznat. Profesor na odsjeku japanologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu Yuzo Yada rekao je kako je umjetnost shunga bila vrlo popularna u razdoblju Edo, posebice među bogatim trgovcima: "Kad se kći samuraja iz visoke klase udavala, učila bi o seksu putem shunga sličica. Sada u Japanu postoje kolekcionari shunga, ali oni su i ondje vrlo rijetki.” Upravo zbog raritetnosti shunge, i u domovini i u svijetu na posebnoj su cijeni i pojedini primjerci iz razdoblja predmoderne na dražbama dosežu i po nekoliko milijuna kuna. Neki pak primjerci mogu se kupiti i za sitnicu od nekoliko stotina kuna. Knjiga Majelle Munro nudi i smjernice za cijene svih vrsta japanskih drvoreza za one koji su zainteresirani da skupe vlastitu kolekciju. No, oni koji bi na nekoj svjetskoj aukciji željeli kupiti vlastiti primjerak shunge od kakva poznatog autora, mogli bi ostati razočarani time što su japanski erotski drvorezi većinom djela anonimnih autora ili se eventualno mogu pripisati nekom posebnom periodu ili školi.

Tijekom istraživanja i prikupljanja materijala za knjigu Majella Munro obišla je mnoge galerije i muzeje u Tokiju i diljem Japana, ali i razgovarala sa stručnjacima i umjetnicima koji rade u modernoj japanskoj pornografskoj industriji, da otkrije njihov pogled na umjetnost shungi. Ova 28-godišnja britanska povjesničarka umjetnosti i novinarka diplomirala je s najvišim ocjenama na sveučilištu Cambridge, a magistrirala na Školi orijentalnih i afričkih studija na Londonskom Sveučilištu na temu moderne japanske povijesti. Žarište njezinih istraživanja jesu kulturna represija i cenzura, a područje interesa umjetnost pod totalitarnim političkim režimima i pornografija kao sociološki fenomen. Trenutačno istražuje utjecaj japanske avangarde tijekom II. svjetskog rata. Na njezin interes za japansku kulturu snažno su utjecali roditelji. Njezin otac bio je britanski reprezentativac u kendoku, vrsti japanskog mačevanja, dok je njezina majka strasna kolekcionarka predmodernih japanskih drvoreza. Svoje istraživanje o shungi Majella Munro počela je još kao studentica na Cambridgeu, već tada pripremajući materijale i tekst za buduću knjigu.

“Shunga je iznimno fascinantno i intrigantno područje studija jer tajnovitost shungi daje posebni potencijal za otkrivanje činjenica o društvu, političkim prilikama, razlici u statusu između muškaraca i žena i drugim aspektima povijesti Japana, o kojima se često ne raspravlja ili koje ne možete naći u drugim oblicima umjetničkog izražavanja. Sve slike reproducirane u knjizi imaju visoku estetsku vrijednost, zbog čega je teško odoljeti da vas njihov šarm i ljepota ne zavedu. Nedavno sam na Cambridgeu držala predavanje o umjetnosti shunga i prvi sam put imala priliku vidjeti uzbuđenje i entuzijazam što ih te slike izazivaju kod ljudi koji ne poznaju japansku kulturu, i reakciju koju izazivaju kod nekoga tko se s njima prvi put susreće”, rekla je za Nacional Majella Munro.

Muškarac prikuplja svoje sjeme nakon ejakulacijeOsim poviješću shungi, u svojoj knjizi ona se bavi dolaskom japanske kulture na Zapad, te utjecaju religije i duhovnosti na razvijanje spolne kulture. Uspoređuje utjecaj Kama sutre na shunge, govori o njihovu utjecaju na šogunate i bavi se razvojem japanske erotike od shunge do mange, to jest prikrivene pornografije s crtanim likovima djevojčica i dječaka. Nudi i izvrstan vodič za daljnja istraživanjima onima koji žele znati više o toj temi. Gotovo sva umjetnička japanska djela nastala tehnikom drvoreza u razdoblju između XVII. i XIX. stoljeća nazivaju se terminom ukiyo. No, kako piše u uvodu knjige, taj je termin izvorno služio za opis slika koje su predstavljale Yoshiwaru, područje bordela koje se nalazilo u glavnom gradu Edo, današnjem Tokiju. Proširenje toga termina na sva djela predmoderne jasno govori o tome kako su bordeli Eda postali simbolom cijelog jednog razdoblja japanske povijesti, od 1603. do 1868., a naziva se Edo period. Kabukicho, današnji dio Tokija stisnut na nešto više od kvadratnog kilometra, nudi preko tri tisuće raznih bordela, barova i hotela gdje se trguje seksom. Jedno od značenja riječi kabuki na japanskom je i prostitutka. Na svakom uglu stoji hostesa u kratkoj suknjici ili feminizirani muški model, animirajući potencijalne mušterije.

“Prilikom zadnjeg putovanja u Tokio obišla sam Kabukicho i ondje su mi tutnuli u ruke paketić rupčića na kojima su bile tiskane pojedinosti o tom klubu, kao alternativa oglašavačkim listićima, što je zapravo bio diskretan poziv da dođem na razgovor za posao hostese u tom klubu. Bez imalo truda osigurala sam si posao u japanskoj seks industriji u pol bijela dana jednoga običnog utorka”, opisala je ovaj doživljaj u svojoj knjizi Majella Munro kao primjer današnjeg pristupa spolnosti u Japanu i šarolike ponude seks industrije koja uključuje nezamislivu lepezu seksualnih maštarija - od toga da vas zadovoljava konobarica odjevena u kostim crtanog lika, ili da vas pipka prostitutka u školskoj uniformi na rekonstrukciji podzemne željeznice, u jednom od tematskih barova i bordela. No komercijalizacija seksa u Japanu nije proizvod 21. stoljeća nego je počela upravo u Edo periodu. Vladari Japana tada su bili ratoborni shoguni, a Edo je narastao do jednoga od najvećih svjetskih gradova, gdje nijedna ugoda i zadovoljstvo nisu bili nedostupni. Postojanje bordela i pornografskih knjiga u tom razdoblju japanske povijesti danas je dobro dokumentirano. Sastavni je dio te ostavštine i erotska umjetnost.

Tijekom sljedećeg, mirnog razdoblja samuraja i razvoja bogate trgovačke klase, kao nova umjetnička forma pojavila su se i kabuki kazališta i ukyio drvorezi. No danas postoje prijepori oko toga jesu li se shunge prvi put pojavile pod utjecajem razvoja bordela ili su bile korištene kao seksualni priručnici, dok neki misle da to dvoje uopće ne mora biti u suprotnosti. Bordeli su u to vrijeme nisu eksplicitno nudili samo seks, već zabavu koja je uključivala objed, glazbenu izvedbu i uživanje u društvu probrano odjevenih, zabavnih, vještih i često vrlo obrazovanih kurtizana. Kako je danas u Japanu prostitucija ilegalna, i mnogi moderni bordeli prezentiraju se na sličan način. Djevojke nude razgovor s mušterijama koje zauzvrat plaćaju enormno skupa alkoholna pića. Takozvani image clubs nude tematske sobe s prikladno uniformiranim prostitutkama, soapland su kupke u kojima prostitutke masiraju mušterije, a podrazumijeva se da im je ponuđena i “kompletna usluga”. Jedan od najkontroverznijih izuma japanske seks industrije su i mange, stripovi s dječjim crtanim likovima pornografskog sadržaja. Autorica knjige smatra da su mange slične shungi ne samo po formatu, nego i po sličnosti cenzure kojoj su i jedne i druge podlijegale.

Yuzo YadaShunge su službeno stavljene izvan zakona, bez obzira na njihovo neprijeporno povijesno i umjetničko značenje. Kontinuitet u tiskanoj, popularnoj erotici, koji u Japanu traje 400 godina, ne može se naći ni u jednoj drugoj nacionalnoj povijesti umjetnosti, smatra autorica. Hedonistički duh Edo perioda pridonio je u to vrijeme padu socijalne svijesti i autoriteta i napokon slomu režimu shoguna te restauraciji carstva 1868. Nakon 250 godina izolacije, ponovno su uspostavljene trgovačke veze sa svijetom, a upravo je utjecaj moralnosti Zapada vodio kraju shunga, koje su, smatra autorica, ponovno oživjele upravo u 20. stoljeću u obliku manga, a upravo pod utjecajem tog istog Zapada i seksualne revolucije u drugoj polovici 20. stoljeća.

U doba japanskog imperija počeo osjećati utjecaj Zapada, i utjecaj Japana počeo je u 19. stoljeću prodirati sve dublje u pore zapadnog društva, koje je otkrilo i tajne umjetnosti shunga. Djela japanskih umjetnika bila su izlagana na mnogim izložbama u Londonu, Parizu i Beču, no najveći utjecaj shunge su imale na Parižane. Snažan utjecaj vidljiv je u djelima Degasa, Van Gogha i Gauguina, koji su napustili prostorni realizam i otkrili neobuzdani kolorizam i primijenili japanske tehnike na način koji će biti revolucionaran za japansku umjetnost, kaže u svojoj knjizi Majella Munro. Jedan od obožavatelja japanske kulture bio je i Frank Lloyd Wright, što se ocrtavalo i na njegovim arhitektonskim rješenjima i na njegovu osebujnom privatnom životu. On je osuđivao “lažni sram, pogrešne puritanske predodžbe i glupi dogmatizam koji onemogućava naše estetske naslade u njihovu šarmu”. No većina zapadnjaka nije gledala na shunge kao na ono što su one zaista bile - rezonantni, radoznali i eksplicitni dokumenti o spolnom životu i navikama Japanaca, dizajnirani za edukaciju, užitak i zabavu.

Daleki istok u krevetu

Majelle MunroMajelle Munro (28), britanska povjesničarka umjetnosti, upravo je objavila knjigu 'Razumijevanje shunge - vodič kroz japansku erotsku umjetnost' za britansku izdvačku kuću Erotic Review Books (www. eroticprints.org).