CIUDAD MEXICO: Meksički glavni grad Ciudad Mexico sve se teže suočava s jednom velikim problemom, gdje pokopati mrtve. Sva gradska groblja, a ima ih u tom velegradu od 20 milijuna stanovnika čak 103, su pretrpana, u nekima – kao što je slavno groblje Dolores, gdje su pokopana tri meksička predsjednika i slavni slikar Diego Rivera – slobodnih grobnih mjesta nema još od 1970. godine, a u drugima je u toku velika racionalizacija. Vlasnici grobova podijeljeni su u dvije kategorije: grobovi koji su stariji od 1975. godine se ne diraju, a grobovi u kojima su pokopani ljudi nakon 1975. godine otkopavaju se nakon sedam godina, a posmrtni ostaci preminulih se kremiraju, kako bi se otvorila mogućnost za nova pokapanja preminulih iz istih obitelji. Uprave groblja traže veliku naknadu za održavanje grobova, a tko to ne plaća grobovi se rekviriraju, kako bi se mogli upotrijebiti za nove mrtve.

Svakog dana u gradske mrtvačnice dovede se oko 200 mrtvih. Vlasti su provele veliku propagandnu akciju nagovarajući obitelji da kremiraju svoje mrtve, ali u Meksiku kremiranje ima slabu tradiciju. Mnogi građani Ciudad Mexica kupuju grobnice na grobljima u okolnim gradovima i selima, gdje ne vrijedi propis o obaveznom otkopavanju nakon sedam godina, kako bi njihovi mrtvi mogli “počivati u miru”.