Tomislav DragičevićDio poslovnih krugova i vlasnika vodećih nacionalnih tvrtki, ozbiljno razmišlja o isticanju vlastitog kandidata na predsjedničkim izborima koji će se održati početkom 2010. godine. Njihov izbor za koji smatraju kako uz kvalitetno odrađenu kampanju može pobijediti stranačke protukandidate jest Tomislav Dragičević, predsjednik uprave Ine, vodeće tvrtke u Hrvatskoj. U idućim mjesecima Dragičevića se želi repozicionirati iz gospodarstvenika u političara, i predstaviti kao čovjeka koji bi mogao odlično voditi državu, ali i balansirati među sukobljenim strankama, doznaje Nacional.

ragičevićevi lobisti smatraju da upravo osoba takvog profila treba Hrvatskoj u razdoblju 2010.-2015., kada će zemlja konačno postati članica Europske unije, i, valjda, ući u fazu stabilnih unutarnjih prilika. Uspješan je gospodarstvenik koji je dokazao sposobnost u vođenju velikih sustava, što će u idućim godinama biti jedna od važnih prednosti nad protukandidatima. Osim toga, nesklon je ekscesima i sukobima, i nikada nije ulazio u političke sukobe ili se svrstao uz određenu stranku, argumenti su zagovornika kandidature Tomislava Dragičevića.

Nacional doznaje da Dragičević uživa podršku i na još jednom važnom političkom mjestu u Hrvatskoj, a to je predsjednički ured. Takvo što ne iznenađuje, budući da je Stipe Mesić njegov svojevrsni politički mentor i zaštitnik, još od 2000., kada je presudno utjecao da Dragičević preuzme Inu. Njih dvojica su vrlo bliski, Dragičević je česti suputnik na Mesićevim državničkim putovanjima u inozemstvu, čvrsta poveznica je Savka Dapčević-Kučar, a predsjednik je proteklih godina u nekoliko navrata spriječio Ivu Sanadera u pokušajima smjena na Ininom poslovnom vrhu. Stoga ne iznenađuje Mesićeva naklonost ovakvom razvoju događaja, makar je teško očekivati kako će predsjednk države, u sadašnjoj fazi kada do izbora ostaje čak 14 mjeseci, eksplicitno podržati čak i nekoga tko mu je nesumnjivo privržen, kao što je to Tomislav Dragičević.

Nacional je u ponedjeljak iz predsjedničkog ureda pokušao dobiti Mesićevo mišljenje o Dragičeviću, meutim, stigao je odgovor kako je ”Predsjednik sve o nasljedniku nedavno napisao u kolumni u Večernjem listu“. U tom članku, Mesić je ustvrdio da ”Hrvatska treba postojanog predsjednika. Idemo u susret uzburkanim vremenima, kada se u globaliziranom svijetu nazire kraj neoliberalnog koncepta, makar se to još ne želi priznati, i makar je nemoguće reći što će doći nakon njega. Trebamo, dakle, modernog čovjeka koji ima ‘kopču’ i s onim što je prethodilo, čovjeka novog vremena koji s obje noge čvrsto stoji na zemlji.“

U svakom slučaju, Mesić se ne protivi kandidaturi Tomislava Dragičevića, ali zasad ga ne želi javno podržati. No treba podsjetiti kako je u proteklih godinu dana, predsjednik kao o mogućim kandidatima, pozitivno govorio i o Nadanu Vidoševiću i Zlatku Komadini. Izgleda da je sada sklon Dragičeviću, i skupa s vodećim gospodarstvenicima, čeka reakciju prvog čovjeka Ine. Dragičević je u ožujku 2000. imenovan generalnim direktorom Ine d.d., a nakon promjene statuta, u lipnju postaje predsjednik uprave. U Ini je zaposlen još od 1982. a kasnije je bio promoviran u direktora Sektora koji je pokrivao istraživanje, preradu i strateško planiranje. Bio je i načelnik jedinice za preradu u petrokemijskom postrojenju, kao i direktor Odjela za rafiniranje. Završio je Fakultet kemijskog inženjerstva, na kojem je 1993. obranio doktorsku disertaciju. Od 1995. član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, sekcije Petrokemija.

---

Dragičević s predsjednikom MesićemUsprkos važnim funkcijama koje je obnašao tijekom 90-ih, u široj javnosti Tomislav Dragičević je bio poprilično anoniman. Kada se govorilo o kadrovima u Ini, redovito su u igri bili sinovi nekadašnjih partijskih vođa, poput Miše Broza i Vanje Špiljka, a sredinom prošlog desetljeća, poslije prisilnog napuštanja politike, direktorsko mjesto dobio je i osnivač tzv. Herceg-Bosne Mate Boban. Dragićević nije posjedovao takvo političko ili obiteljsko zaleđe, međutim, kada je na vlast došla trećesiječanjska koalicija, nedvojbeno mu nije naškodio podatak da je suprug Savke Kučar Dragičević, kćeri najvažnije političarke u Hrvatskom proljeću.

Premda je u to vrijeme Savka Dapčević-Kučar još uvijek imala utjecaj na formiranje barem nekih političkih procesa u tranzicijskom razdoblju, najveći Dragičevićev saveznik prilikom dolaska na čelo nacionalne naftne kompanije, postao je netom izabrani predsjednik Stipe Mesić. Formalno gledajući, Račan i Mesić su bili politički saveznici, no već u prvoj polovini 2000., među njima se rasplamsala borba za dovođenje što više svojih kadrova na vodeće položaje državne administracije i javnih poduzeća. Račan je kontrolirao HRT gdje je doveo Mirka Galića, HEP koji je preuzeo Ivo Čović, dok je Mesićev ”sektor“ postala obavještajna zajednica, dobar dio diplomacije i Industrija nafte. ”Predsjednik je ultimativno tražio Dragičevićevo imenovanje, mogu kazati da je u gospodarskom sektoru, on bio apsolutno njegov prvi i najvažniji izbor“, ispričao je ovih dana za Nacional, visokorangirani član tadašnje vlasti.

Mora se uzeti u obzir da u Hrvatskoj položaj direktora Ine osigurava iznimnu društvenu moć, i od njezina osnutka, to mjesto je rezervirano isključivo za potpuno lojalne kadrove, bliske vrhu vlasti. U vrijeme dok je predsjednik bio Franjo Tuđman, Inu su vodili bivši premijer Nikica Valentić, a kasnije Davor Štern, koji je prije bio ministar gospodarstva. Obojica su spadali među desetak najmoćnijih političara u zemlji, i u usporedbi s njima, Dragičević je ostavljao dojam svojevrsnog autsajdera. Ali u obzir treba uzeti i svjedočanstvo nekadašnjeg člana vlade, koji je za Nacional ispričao da ga tijekom Tuđmanove vladavine nisu maknuli s direktorske funkcije, prvenstveno kako se ne bi pričalo da je to osveta zetu Savke Dapčević-Kučar.

No, isto tako, podatak da je predsjednik uprave Ine ostao punih osam godina, za vrijeme premijerskih mandata Ivice Račana i dvaput Ive Sanadera, govori o njegovim upravljačkim kvalitetama. U dosadašnjem Dragičevićevu mandatu, 2003. je završena prva faza privatizacije, i 25 posto plus jedna dionica prodano mađarskom MOL-u. U posljednje dvije godine još je 24 posto dionca pušteno na tržište, i u vlasničkom smislu, Ina je doista globalizirana tvrtka, ali i sve manje u hrvatskom vlasništvu. U ovom trenutku MOL je vlasnik 47,1 posto dionica, Republika Hrvatska 44,8 posto, dok ostatak pripada različitim investicijskim grupama.

U prve dvije godine mandata nije se često pojavljivao u javnosti, osim ponekim intervjuom, u kojima bi se sukobljavao sa svojim prethodnikom Davorom Šternom. ”Kada sam 2000. došao na njezino čelo, Ina je bila pred bankrotom. Bila je prezadužena, našli smo se pred opasnošću da moramo vratiti 150 milijuna dolara..., sve smo uspješno riješili, oslobodili smo se Bijelih noći, sumnjivog i maglovitog nalazišta nafte u Rusiji, očistili smo poslovanje i curenje novca“, kazao je u jednom intervjuu. Naravno da mu Štern nije ostajao dužan, i višekratno je plasirao optužbe prema kojima Dragičević loše vodi Inu.

Pred kraj mandata trećesiječanjske vlade, sukobio se i sa Slavkom Linićem, međutim, daljnju eskalaciju u predizbornom razdoblju, spriječili su Mesić i Račan. Kroz sličnu krizu prolazi i posljednjih tjedana, samo što mu je sada protivnik HDZ-ov potpredsjednik Vlade Damir Polančec. Sve je počelo nakon objave posljednjih poslovnih rezultata prema kojima je ostvaren gubitak od 448 milijuna kuna. Unatoč povećanoj dobiti iz proizvodnje, u najboljoj varijanti, Ina će 2008. završiti na pozitivnoj nuli. Pala je i cijena dionica koje sada vrijede 1360 kuna, dok su se sredinom listopada u javnoj ponudi MOL-a otkupljivale za 2800 kuna. U objašnjenju aktualnih poslovnih trendova, Dragičević se pozvao na negativne tečajne razlike i rast tečaja dolara, i usput dodao kako Inini gubici na plinskom biznisu iznose 200 milijuna dolara.

Bračni par DragičevićDragičevićevo objašnjenje žestoko je demantirao Polančec, i u izjavi za medije prilično signifikantno prepričao svoje razgovre s predstavnicima MOL-a: ”Nismo razgovarali o kadrovskim pitanjima, a kamoli inzistirali na ostanku Tomislava Dragičevića“, upozorio je glavni Sanaderov čovjek za gospodarstvo. Preuzmu li Mađari do kraja godine većinski protfelj, svakako će se postaviti i pitanje hoće li na čelu Ine zadržati Tomislava Dragičevića ili dovesti svojeg čovjeka. Od samog Dragičevićeva dolaska na čelni položaj, kao njegov politički zaštitnik apostrofiran je Stipe Mesić. Nije nikakva tajna kako je hrvatski predsjednik duboko povezan sa Savkom Dapčević-Kučar, i njihovo prijateljstvo, plus odlično poznavanje naftnog biznisa, pridonijeli su poslovnom i društvenom etabliranju Tomislava Dragičevića u jednog od najmoćnijih u državi. Ta veza postoji i upravo zato mediji su ismijali Dragičevića kada je sve pokušao demantirati tvrdnjom da ni na koji način nije povezan s politikom: ”Politički direktor je netko postavljen izvana, a da o tom području ne zna dovoljno. Ja to nisam“, izjavio je Dragičević kada su novinari konstatrali da na položaju ne bi dugo preživio, da ga nije gurala politika.

Verbalni gaf ukazuje na osnovni problem s kojim će se Dragičević suočiti ako prihvati pozive za kandidaturu. On se u svojoj karijeri kretao u najvišim poslovnim krugovima, upoznao niz ministara i državnika, pregovarao s naftnim mogulima Rusije i arapskog svijeta, ali još nikada se nije našao u čistoj politici. Kolikogod je sposoban, uvijek je imao nečiju zaštitu, i nije se morao pretjerano izlagati. Dok je na vlasti bio Tuđman, ipak je bio zaštićen autoritetom svoje punice, a poslije 2000. imao je čuvara u liku predsjednika države.

Sada bi se iz položaja sposobnog, ali zaštićenog menadžera, trebao transformirati u lidera, sposobnog postati predvodnikom Hrvatske. Na tom putu čekaju ga brojni neprijatelji, koji se više neće libiti krenuti u napad i poduzeti sve kako bi ga kompromitirali. Ovdje se više ne radi samo o Sanaderu i HDZ-u, nego još više o lijevom centru SDP-u i HNS-u, koji su 2005. podržali Stipu Mesića, no više im ne pada na pamet stati iza tuđih kandidata. U SDP-u je donedavno izgledalo kako Neven Mimica ima apsolutnu podršku Zorana Milanovića i većeg dijela stranačkog vodstva, međutim, ove jeseni situacija se počela mijenjati. Milanović je u nekim razgovorima jasno dao na znanje kako ne zanemaruje ambicije Zlatka Komadine, i za sada, ne želi se svrstati ni uz jednog od kandidata. Premda se u sadašnjoj konstelaciji snaga pojavljuje iz drugog plana, postoje izgledi da se kandidira i Ljubo Jurčić.

Dužnosnici u predsjedničkom uredu vjeruju da i vodeći dvojac HNS-a, Radimir Čačić i Vesna Pusić, gaje predsjedničke ambicije. Iako je do dolaska na Pantovčak Stipe Mesić bio član HNS-a, izgleda kako su sadašnji odnosi s bivšom strankom prilično hladni, o čemu svjedoči reakcija jednog njegova bliskog suradnika: ”Stvarno ne vidimo svrhu kandidature nikoga iz HNS-a, kada Čačić može računati na 6, a Vesna Pusić na 2,5 posto glasova. Čemu onda služe takve kandidature?“ Jedino pitanje koje postoji unutar HDZ-a, glasi hoće li se naposljetku Ivo Sanader kandidirati za nasljednika Stipe Mesića. Andrija Hebrang i Dragan Primorac ne mogu računati na Sanaderovu potporu, Jadranka Kosor je politički sasvim potrošena, a Nadana Vidoševića više nitko i ne spominje. U takvim okolnostima, ostaju dvije opcije - ili će HDZ poslije lokalnih izbora promovirati nekog novog kandidata, kao što su to napravili s Jasenom Mesićem u Zagrebu, ili će u predsjedničku utrku ući Ivo Sanader. Bio bi to logičan nastavak njegove političke karijere, i u takvom raspletu tek treba vidjeti kolike su šanse predstavnika opozicije ili poznatih gospodarstvenika s Mesićem u pozadini, kao što je Tomislav Dragičević.