30.11.2008. / 18:15

Autor: Jelena Badovinac

Ekskluzivni intervju

Kristina Laptalo: Napokon sam zagrlila tatu

Kći jedinica kapetana Kriste Laptala u ekskluzivnom je razgovoru, vođenom u zoru na aerodromu u Ateni, govorila o borbi za oslobođenje svog oca te je otkrila kako je obitelj podnijela dugih šesnaest mjeseci koje je on, nevin, proveo u grčkom zatvoru i kako se raduju budućnosti u kojoj će pokušati nadoknaditi propušteno zajedničko vrijeme

S Kristinom Laptalo, kćeri oslobođenog kapetana Krista Laptala, prvi sam se put čula u srpnju ove godine, tri dana nakon što je njezinu ocu izrečena presuda prema kojoj je dobio 14 godina zatvora i 200.000 eura kazne. Tad su se u glasu te 28-godišnjakinje osjetile tuga i nemoć. Na kraju razgovora mi je rekla: "Vi ćete napisati taj intervju i onda zaboraviti mog oca. Je li vama jasno da on nevin sjedi u zatvoru, a mi ne možemo apsolutno ništa?“
Četiri mjeseca kasnije našle smo se u Ateni, u rano jutro na aerodromu, 24 sata nakon što je Kristu Laptala grčki sud oslobodio svih optužbi. Upoznala me sa svojim ocem koji je djelovao toliko izmučeno i mršavo da mi ga je u početku bilo neugodno bilo što pitati. Shvativši to, razvukao je lice u osmijeh i rekao: "Iz zatvora direktno na fotosession. Drago mi je da vas vidim.“ Bila je to čista kurtoazija, zapravo je gledao kroz mene. Nakon slikanja uputio se sa suprugom Lidijom i svoja dva posinka Ivanom i Lukom prema izlazu, a Kristina je ostala još neko vrijeme s nama.
Kristina Laptalo tijekom zadnjih 16 mjeseci hrabro se i srčano borila za pravdu za svog oca. Lobirala je, istupala u medijima, surađivala s odvjetnicima, redovito putovala u Grčku. Za to je vrijeme njezin život stao. Kristina je diplomirana inženjerka i radi kao savjetnica za marketing u Lučkoj upravi Dubrovnik. Prije očeva uhićenja planirala je vjenčanje s vaterpolistom dubrovačkog Juga Nikšom Dropcem s kojim ima četverogodišnjeg sina. No, otkazala je vjenčanje jer se nije htjela udati bez oca. Sad, kad je kalvarija kapetana Laptala konačno završena, cijela obitelj mora naučiti iznova živjeti.
Ostat će mi u pamćenju Kristinina rečenica našem fotografu: "Vi, pretpostavljam, želite da se nasmijem, ali ja sam zadnjih mjeseci samo plakala. Zaboravila sam kako se to radi.“ Prasnula je u smijeh tek kad je vidjela kako je nas nekoliko bantu-crnaca s čuđenjem promatra sa strane. Ipak su bila četiri sata ujutro.
EXTRA: Jeste li uopće spavali noćas?
- Ništa, a čini mi se da niste ni vi. Odmah nakon što smo sredili papire u policiji, a ta procedura trajala je satima, krenuli smo autom iz Patrasa prema Ateni. Došli smo poslije ponoći, spakirali stvari i došli na aerodrom.  
EXTRA: Zar avion ne polijeće tek u sedam?
- Iskreno, i da smo htjeli, nismo mogli spavati od uzbuđenja. Ne znam hoćete li shvatiti, ali dok sad sjedim ovdje s vama, ja samo razmišljam o tome hoće li tata napokon sjesti u taj avion i doći kući. Došli smo ranije zbog papirologije. U meni još uvijek postoji strah da on neće proći kroz gate dok tu pričam s vama. Sve ovo je na mene jako djelovalo i napravilo me užasno nepovjerljivom prema svemu u životu. Postala sam skeptična čak i u najbanalnijim stvarima.
EXTRA: Redovnom ćete linijom otići za Beograd gdje žive vaša dva polubrata Ivan i Luka Janković. Je li itko od hrvatskih institucija možda ponudio da organizira privatan prijevoz direktno za Dubrovnik?
- Sve se dogodilo jako brzo i zapravo nije bilo potrebe angažirati privatni prijevoz. Ovdje bih htjela odgovoriti na nekoliko stvari. Čim smo saznali da je tata oslobođen, u dogovoru s našim odvjetnicima rezervirali smo kartu za Beograd. S obzirom na to da su oca držali predugo u zatvoru, istekla mu je imigracijska viza. Mi je nismo mogli produžiti jer mu je putovnica bila na policiji. Naravno, koga je bilo briga za to u grčkom sudstvu. Mislim da ne možete shvatiti kakav bijes osjećam kad pričam o svemu tome. Dakle, kako mu je istekla viza, on je zapravo deportiran iz Grčke, samim time i iz Europske Unije. Dakle, morali smo ga prebaciti u neku od država izvan EU jer je postojala opravdana opasnost da ga kao migranta na nekom od tih aerodroma unutar EU uhiti policija i da opet završi u zatvoru. Zapravo, njega su već nakon izlaska iz zatvora htjeli u lisicama odvesti do aerodroma jer nema vizu i bez obzira na to što je slobodan, opet nije slobodan. Odvjetnik je jamčio za njega pa su ga s njegovim potpisom i pustili. Zato smo morali napustiti zemlju u roku od 24 sata. U međuvremenu, s nama je kontaktirao Dubrovčanin Eugen Miljan koji je suvlasnik male aviokompanije i ponudio nam direktan let, no mi smo već rezervirali ovaj pa nismo htjeli dalje komplicirati.
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU EXTRE

Fotogalerija

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika