Objavljeno u Nacionalu br. 681, 2008-12-02

Autor: Marko Biočina

Amerikanac u ruskom divu

'Recesija neće ugroziti ciljeve Lukoila u RH'

Richard H. Matzke, član upravnog odbora ruske naftne kompanije Lukoil, posjetio je Hrvatsku i tom prilikom dao ekskluzivni intervju Nacionalu u kojem iznosi analizu stanja na svjetskom energetskom tržištu

ISKUSNI NAFTAŠ Richard H. Matzke 50 godina se bavi poslovima vezanim za naftu; četiri desetljeća radio je za američku kompaniju Chevron a 2002. angažirao ga je šef Lukoila Vagit AlekperovISKUSNI NAFTAŠ Richard H. Matzke 50 godina se bavi poslovima vezanim za naftu; četiri desetljeća radio je za američku kompaniju Chevron a 2002. angažirao ga je šef Lukoila Vagit AlekperovHrvatsku je prošlog tjedna posjetio Richard H. Matzke, člana Upravnog odbora ruske naftne kompanije Lukoil. Ta kompanija u Hrvatskoj posluje od sredine ove godine, a planira u Hrvatskoj u sljedećih nekoliko godina posjedovati 150 benzinskih postaja i tako osvojiti tržišni udjel od 20 posto. U tom kontekstu posjet Richarda Matzkea treba gledati kao još jedan dokaz da Lukoil ima ozbiljne planove na hrvatskom tržištu. Taj 71-godišnji Amerikanac, magistar geologije, bavi se poslovima vezanim za naftu više od 50 godina. Četiri desetljeća radio je za veliku američku naftnu kompaniju Chevron.

U njoj je obnašao različite funkcije, deset godina bio je član Chevronova Upravnog odbora, a neko vrijeme obnašao je i dužnost kompanijina potpredsjednika. Richard Matzke je među poznavateljima prilika u naftnoj industriji najpoznatiji kao jedan od ljudi koji su osmislili i proveli širenje poslovanja američkih naftnih kompanija u bivšim državama Sovjetskog Saveza. Prvi takav posao, vezan za eksploataciju nafte na bogatim nalazištima Tengiz u Kazahstanu, za Chevron je dogovorio upravo Matzke. Zbog njegova iskustva u međunarodnom poslovanju predsjednik uprave Lukoila Vagit Alekperov pozvao ga je da, nakon napuštanja Chevrona 2002., prihvati poziv i pridruži se Upravnom odboru ruske naftne kompanije Lukoil, i to u funkciji neovisnog direktora.  

NACIONAL: Lukoil je odnedavno prisutan i u Hrvatskoj, gdje imate vrlo ambiciozne planove. Koliko je hrvatsko tržište važno za ispunjenje vaših poslovnih ciljeva?
  - Kad govorimo o Europi, a osobito o Balkanu, govorimo o relativno malim tržištima. Takva tržišta sama po sebi, zbog svoje veličine, ne mogu biti strateški važna, ali su bitna u široj slici. Naime, sve velike kompanije želemalim tržištima. Takva tržišta sama po sebi, zbog svoje veličine, ne mogu biti strateški važna, ali su bitna u široj slici. Naime, sve velike kompanije žele zauzeti što veće područje. Ne mogu si dopustiti da postoje enklave gdje njihova usluga nije dostupna. Smisao multinacionalnih kompanija je da izgrade prepoznatljiv brend, da nude usluge neovisno o državnim granicama i da potrošači steknu dojam da će od kompanije dobiti jednaku razinu kvalitete bez obzira na to gdje se nalaze. U tom kontekstu Hrvatska je vrlo važna za Lukoil.




NACIONAL: Najavili ste značajne investicije u Hrvatskoj, kao i u ostalim državama u regiji. Hoće li se ti planovi promijeniti zbog globalne ekonomske recesije?
  - Ekonomska situacija će nedvojbeno izazvati to da ćemo ponovo analizirati planirane investicije. No bez obzira na sve pritiske kojima ćemo biti izloženi, strateški ciljevi kompanije ostat će nepromijenjeni. Jedino što bi se u tom kontekstu moglo promijeniti jesu datumi, pa bi ono što je primjerice bilo planirano za 2015. možda moglo biti realizirano nekoliko godina kasnije. No naš cilj, a to je da Lukoil postane jedna od najvećih svjetskih kompanija u sektoru proizvodnje ugljikovodika, ostaje nepromijenjen i ja sam uvjeren da ćemo ga ispuniti. Takve planove ne mogu ugroziti kratkoročni padovi cijene nafte. No sigurno je da će neke planirane investicije biti usporene. Prvi investicijski plan za iduću godinu radili smo uz pretpostavku kako bi se cijena barela nafte mogla kretati oko 105 dolara. Kad smo vidjeli da je to nerealno, napravili smo tri nova. Jedan se temeljio na cijeni od 80 dolara, drugi na 65, a treći na cijeni od 45 dolara. Nadam se da nećemo morati raditi nove projekcije.

NACIONAL: Lukoil je posljednjih godina intenzivno ulagao u poslovno širenje izvan granica Rusije. Je li takva poslovna politika bila uspješna?
  - Lukoil se može smatrati globalnim igračem, iako u poslu se nikad ništa ne događa onako brzo kako bismo mi htjeli. Ako se zna da oko 7 posto Lukoilove proizvodnje dolazi izvan granica Rusije, a svake godine počinju istraživanja i proizvodnju u barem jednoj novoj zemlji, mislim da je to dobar napredak. Katkad mi se čini da bi moglo ići brže, no s druge strane, traženje nafte nije jednostavan posao, a potpisivanje ugovora zna biti užasno komplicirano. Ustvari, kad nafta stoji oko 150 dolara po barelu, čudi me da je uopće ijedan ugovor bio potpisan. Što se tiče same distribucije i  maloprodaje, Lukoil je ambiciozno ušao na američko tržište, no u trenutačnim uvjetima koji tamo vladaju poslovanje tamo ne funkcionira baš najbolje. S druge strane, poslovno širenje u jugoistočnoj Europi je bilo vrlo uspješno, kao i Lukoilov nedavni ulazak na talijansko tržište preko suvlasništva nad rafinerijom.

NACIONAL: Kako objašnjavate činjenicu da Lukoil uspješnije posluje u istočnoj Europi nego u drugim regijama izvan Rusije?
  - Mislim da je logično očekivati da će se relativno mlade međunarodne kompanije, kao što je Lukoil, prije svega širiti na tržišta susjednih zemalja koja su im bliska i koja donekle poznaju. Vrlo je teško prijeći ocean i početi s poslovanjem na tržištu koje je razvijeno, gdje su kultura, jezik, ekonomija i tehnologija drukčiji nego u matičnoj zemlji. Za to kompanija mora sazrijeti, a za to treba vremena. Ne biste vjerovali koliko je samo pitanje jezika problem za multinacionalne kompanije. Nekim kompanijama su bila potrebna desetljeća da postanu multijezične. No mislim da je Lukoil na dobrom putu. Trenutačno pregovaramo s Venezuelom o ugovoru o eksploataciji na nekoliko vrlo bogatih nalazišta tamo, naši geolozi provode istraživanja u vrlo zabačenim dijelovima pustinje u Saudijskoj Arabiji, a provodimo istraživanja još i u Gani, Obali Bjelokosti i Kolumbiji. Za nas su to vrlo značajni projekti.

NACIONAL: Kako će se svjetska naftna industrija, a posebice Lukoil, prilagoditi sve nižoj cijeni nafte i globalnoj ekonomskoj recesiji?
  - Sigurno je da će biti promjena u naftnoj industriji, ali te promjene neće nužno biti univerzalne. Mislim da će se svaka kompanija recesiji prilagoditi na svoj način. Naime, recesija će na neki način pogoditi sve one koji prodaju potrošnu robu. Nafta i njezini derivati su potrošna roba, tako da ćemo i mi biti suočeni s padom kupovne moći i potražnje. Ipak, u takvoj će situaciji možda biti osmišljeni neki novi proizvodi. Jednostavno, treba vidjeti što potrošači žele u recesiji. Nema smisla POSJET ZAGREBU Prije desetak dana Matzke je bio u RH gdje je sa šefom Lukoila Hrvatska Nikolajem Ivčikovom razgovarao o poslovnim planovimaPOSJET ZAGREBU Prije desetak dana Matzke je bio u RH gdje je sa šefom Lukoila Hrvatska Nikolajem Ivčikovom razgovarao o poslovnim planovimatrošiti novac na sadržaje koje potrošači ne žele koristiti, kao što nema smisla ni proizvoditi nešto što ne žele kupovati.

NACIONAL: Koji bi se novi proizvodi mogli pojaviti na tržištu?
  - Jedna od glavnih posljedica ovoga što se događalo s cijenom nafte u posljednjih nekoliko godina bit će to da će u idućem razdoblju porasti potražnja za alternativnim gorivima. Ne želim spekulirati o tome koja će to točno goriva biti. No isto tako mislim da će, nakon što se svjetska ekonomska situacija normalizira, potražnja za tim alternativnim gorivima opet biti znatno manja nego što bi netko očekivao. Ne mislim da je cijena barela trenutačno najzanimljivija stvar vezana za naftu. Na neki način, rast i pad cijene nafte je ciklus koji se stalno ponavlja. No postoje i zanimljiviji trendovi.

NACIONAL: Koji su to trendovi?

  - Više svjetskih država nacionaliziralo je svoje rezerve, uvelo veće poreze ili unijelo promjene u partnerske ugovore o eksploataciji. Većina vlada tih država pravdala je to visokom cijenom nafte, ali sada kad je cijena pala za više od 50 posto, ne vidimo da vlade tih država razmišljaju o povratku na staro stanje. Sama nacionalizacija nije ništa novo, samo tijekom mog života naftna industrija je tri ili četiri puta bila nacionalizirana i potom opet privatizirana. No veliko je pitanje kako će se privatni sektor prilagoditi novim okolnostima. Također, veliko je pitanje kako će ti događaji utjecati na same potrošače.

NACIONAL: U naftnom biznisu ste više od 40 godina. Koje su najveće promjene koje su se u tom razdoblju dogodile u toj industriji?
  - Prvi put sam se zaposlio u naftnoj kompaniji još dok sam bio student, tako da sam u ovom poslu više od 50 godina. Za mene je najveće iznenađenje spoznaja da danas postoji više neiskorištenih naftnih rezervi nego što je tada uopće bilo otkriveno. U proteklih 50 godina potrošili smo ogromne količine nafte i plina, a goleme rezerve su još preostale. Kad sam se zapošljavao, ljudi su pričali kako će nafte nestati i kako je to industrija koja će nestati. Ta procjena pokazala se kao potpuna pogreška. No mislim da je najveća promjena to što se danas nafta i plin više ne smatraju robom, već sredstvom pomoću kojeg države koje su vlasnici rezervi financiraju svoj gospodarski rast i način života. Zbog toga danas cijenu fosilnih goriva ne određuje cijena njihove eksploatacije, nego ekonomsko stanje države koja ih posjeduje.

NACIONAL: Vodili ste pregovore o Chevronovu ulaganju u naftna polja Tengiz u Kazahstanu. To je bilo prvo ulaganje velike američke naftne kompanije u nekoj od država bivšeg SSSR-a. Je li bilo teško dogovoriti taj posao?
  - Iako su to bila teška vremena, ne mislim da su pregovori oko ugovora u Tengizu bili previše teški. I s jedne i s druge strane stola postojala je iskrena želja da se dogovor postigne. Komplicirano je bilo to što smo pregovore počeli za vrijeme Sovjetskog Saveza, a dovršili nakon raspada te države. Tu su ključnu ulogu odigrali tadašnji sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov i kasniji kazaški predsjednik Nursultan Nazarbajev. Ipak, kad pričam o Tengizu, uvijek naglašavam da se taj posao dijelom temeljio na povjerenju koje je proizlazilo iz prijateljstva. Primjerice, kad je Nursultan Nazarbajev prvi put posjetio SAD, Kazahstan još nije bio neovisna država. Posjetio me u mom domu u San Franciscu. Rekao mi je da bi želio plivati u oceanu, a kako to u San Franciscu nije bilo moguće, odveo sam ga u Los Angeles gdje su mi živjeli ujna i ujak. Nekoliko dana smo odsjeli kod njih, odlazili na plažu i kupali se. Kad danas pričam s Nazarbajevom o Tengizu, on ističe kako je upravo taj izlet za njega bio prvi dokaz kako u SAD-u postoje prijatelji i kako se može ući u poslovni odnos s Amerikancima.

NACIONAL: Dugogodišnji ste član iransko-američkog savjeta. Kako iz te perspektive gledate na sve lošije odnose između tih dviju zemalja?
VAGIT ALEKPEROV, glavni direktor i suvlasnik Lukoila, s Richardom MatzkeomVAGIT ALEKPEROV, glavni direktor i suvlasnik Lukoila, s Richardom Matzkeom  - Vrlo sam zabrinut zbog odnosa koje moja država danas ima s Iranom, a da budem potpuno iskren, pomalo me i sram zbog načina na koji SAD pristupa toj državi. Bio sam posebno razočaran kad je naš predsjednik Iran proglasio dijelom “osovine zla”. Nisam diplomat, ali ne vidim kako je nakon nečega takvoga gotovo moguće očekivati dobre međudržavne odnose. Cijela ideja da je Iran država zločestih ljudi je, po meni, apsurdna. Njih tamo u postotku ima jednako koliko ih ima i u SAD- ili u Hrvatskoj. Ipak, uvjeren sam kako će novi američki predsjednik dobiti priliku da te odnose unaprijedi.

NACIONAL: Ipak, mnogi tvrde kako je politika predsjednika Busha, koja je dovela do takvih odnosa s Iranom, ustvari posljedica interesa velikih američkih naftnih kompanija.
  - Znam za te teorije, ali ne mislim da su točne. Sama činjenica da pitanja opskrbe energijom zauzimaju tako malu ulogu u američkoj vanjskoj politici negiraju takve teorije. Potrošio sam puno vremena na razgovore s političarima u Washingtonu pokušavajući ih uvjeriti da je dostupnost ruskoj nafti jedan od ciljeva koji bi trebao biti prioritetan u američkoj vanjskoj politici. Nažalost, to se nikad nije dogodilo. Također, ako bi netko i mogao zaključiti da je irački rat odgovarao naftnoj industriji, mislim da nitko ne može objasniti kako to naftnoj industriji odgovaraju loši odnosi s naftom bogatim državama kao što su Iran i Venezuela.

Lukoil - šest ključnih činjenica82 milijarde dolara iznosili prihodi 2007. godine, uz godišnji rast od 21 posto;
9,5 milijardi dolara iznosio profit 2007. godine, uz godišnji rast od 27 posto;
52,16 milijuna tona nafte prerađeno prošle godine;
1,3 posto globalnih naftnih rezervi i 2,3 posto svjetske proizvodnje nafte;
19 posto udjela u ukupnoj ruskoj proizvodnji naftnih derivata;
4 velike rafinerije u Rusiji, ukupnog kapaciteta 44,5 milijuna tona godišnje, te rafinerije u Ukrajini, Bugarskoj i Rumunjskoj, ukupnog kapaciteta 14 milijuna tona godišnje

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika