MINISTAR BEZ OPERACIJA
Nedjeljom u dva, HTV1, nedjelja, 14h
Zrinka PavlićDođe Stankoviću ministar zdravstva u goste i o čemu Aco s njim razgovara? O gradnji rukometne dvorane, švercu cigaretama, vezanju lancima, filmu “Kino Lika” i seksu sa svinjama! Od zdravstvenih tema čuli smo samo da se uvaženi gosn ministar u zadnje vrijeme pomalo libi operacija jer “što bi bilo da JEDAN MINISTAR pogriješi, to se ne može opravdati”. Drugim riječima, ako nisi ministar, ožeži, brate, pa će ti već netko ispričnicu napisat ako fulaš. A ako si ministar, onda izbjegavaj operacije jer nema majci da će te itko branit. Naravno da pretjerujem, ali zbog revijalnog tona koji su i voditelj i gost uporno forsirali unatoč činjenici što se uz Milinovića veže jedna od najužarenijih javnih rasprava u državi - svašta se u tih sat vremena izgovorilo. Dobro, u nekoliko su se navrata ovlaš dotakli reforme zdravstva, ali čak je i sam Stanković na kraju emisije napomenuo da je dobio hrpetinu mailova s pitanjima gledatelja te da će ih proslijediti Milinoviću jer su ostala neodgovorena. Jer koga briga za reformu zdravstva ako nam ministar može pričati o tome kako su mu djeca za ročkas napisala da se iza njegova mrka lica krije nježan ter nadasve hercig čovjek. Kako su stvari krenule, samo sam čekala da mu Aco uvali nekakvu šarenu bilježnicu u ruke i zamoli ga da mu ispuni leksikon. S pitanjima na temu koja ti je omiljena žvaka i skupljaš li sličice nogometaša.
Ocjena: bez veze (0)

---

UČIMO KLINGONSKI S GORANOM MILIĆEM
Idemo na put s Goranom Milićem: Rusija, HTV1, srijeda, 20.15
Znam da sad već postajem dosadna s tim koliko pilim po jadnom Miliću i njegovu putopisu (iako mi se zapravo, pogotovo u odnosu na ostatak programa, skroz dopada), ali ne mogu ne spomenuti emisiju od ovog tjedna. Prošli sam tjedan napisala da se Milićeva ekipa zbog nepoznavanja ruskog toliko igra s jezicima da sad još samo čekam klingonski. I dočekala sam! Moskovski kazališni producent s kojim je Goranče ovaj tjedan razgovarao pričao je španjolski s takvim naglaskom da je zvučao kao da francuski piše ćirilicom i u slobodno se vrijeme dovikuje s hrabrim vanzemaljskim ratnicima. Zbog tog momenta interplanetarnog lingvističkog trasha vrijedilo je otrpjeti svu silu drugih jezičnih vratolomija.
Ocjena: molto harašo (4)
HRABRI I ANONIMNI
Pola ure kulture, HTV1,
četvrtak, 22.05
Jedina mana izvrsnog priloga o slobodi govora, anonimnosti i načinu rasprave na internetu jest povod iz kojeg je snimljen - sudski proces protiv Damira Miloša zbog vrijeđanja novinara Igora Michielija. Ta priča, naime, uopće nije reprezentativna i potpuno je marginalna u kontekstu internetskih rasprava, njihove prirode i eventualne potrebe za reguliranjem jer je u Miloševom/Michielijevom slučaju riječ tek o običnom slučaju vrijeđanja/klevete, koji samo zato što se odvio na internetu uopće nije specifičan niti zahtjevan za zakonsko reguliranje. Drugim riječima, potpuno je svejedno odvija li se na internetskim stranicama ili na papiru dnevnog/tjednog/mjesečnog tiska. Srećom, ekipa “Pola ure kulture” nije se puno zadržavala na Milošu i njegovu slučaju nego se upustila u ono što je fakat karakteristično za internet i ondje pokrenute rasprave - anonimnost raspravljača i njezine posljedice. Činjenica je da nakon svakog članka objavljenog na webu komentari vrlo brzo metastaziraju u prostačke i ustaško-partizanske sukobe. Pitanje je li ograničavanje komentiranja ili ograničavanje nečije anonimnosti na internetu istodobno i ograničavanje slobode govora. S jedne mi je strane bilo zanimljivo ono što je ekipi emisije izjavio Antun Vujić - da je anonimnost na internetu okej jer je riječ o specifičnoj situaciji, u kojoj raspravljači stvaraju online likove koji nemaju veze s njihovom stvarnom personom pa tako putem bloga ili foruma oblikuju svoj vlastiti, virtualni svijet. Lijepo, ali utopijski. I podcjenjuje efekt koji neke žešće internetske čarke imaju na stvarne osobe, gospon Vujić i njegovi drugari možda na internetu zbilja stvaraju svoju virtualnu stvarnost s likovima koji nemaju veze s imenom i prezimenom iza prstića na tipkovnici, ali riječ je o zanemarivom postotku pametnih i obrazovanih faca. Većina anonimnih korisnika svoju anonimnost ne shvaća tako konceptualno, nego je tek koristi zato da bi se na internetu mogla bez posljedica ponašati ko zadnji kreteni, čime zapravo vrlo učinkovito uništavaju sve što na internetu valja. Zato bih se  priklonila Borisu Dežuloviću, koji je u emisiji rekao da ima problema s agresivnim internetskim anonimcima i da s njima ne može povezati nikakav pravi stav pa je onda pitanje (ovo dodajem ja, nije rekao Dežulović) kakve im slobode izražavanja uopće pripadaju. Nisam za ograničavanje internetskih sloboda niti za prisilno otkrivanje identiteta anonimnih korisnika pred svim ostalim raspravljačima, ali je super što je emisija “Pola ure kulture” prikazala različita gledišta i možda pokrenula raspravu o  vrlo mutnom problemu na (oprostit ćete mi na klišeju) izuzetno sliskom terenu.
Ocjena: odličan (5)

HRVATSKI RULET
Trenutak istine, NovaTV,
utorak, 20.00
Prst mi se sasvim slučajno okrznuo o gumb na daljinskom iza kojeg stoji NovaTV u utorak navečer pa sam pogledala par minuta “Trenutka istine”, smeća koje inače izbjegavam ko da je skuhano od iznutrica. Nisu me šokirala ni prizemno “kontroverzna” pitanja o seksu, kurvama, homoseksualizmu i slične gluposti, ali me prilično iznenadilo da nadrkana knjižničarka natjecatelje tjera da priznaju kaznena djela. Konkretno, lika koji je u emisiji gostovao u utorak pitala je: “Jeste li ikada ikome prislonili pištolj na glavu i repetirali?” na što je krasan čovjek odgovorio da jest. Interesantno. Sad još samo fali da nekoga pitaju je li ikog izdegenečio i bacio u kontejner, pronevjeruje li često pare s kolegama iz računovodstva i koliko je puta silovao maloljetnike. Pa mu uz pljesak publike, daju pare za nagradu.
Ocjena: fuj