Sašu Kopljara upoznala sam dok je sredinom devedesetih radio kao urednik HTV-ova središnjeg Dnevnika. Za mladu asistenticu poput mene bilo je pravo zadovoljstvo biti s njim u smjeni. Uvijek je bilo smijeha, uglavnom je izrugivao sve što je vidio oko sebe, sadržaj emisije je bio gotov sat vremena prije emitiranja, a kad bi nas sve uhvatila panika, on se pravio da je zapravo sve u redu. U svojoj je višegodišnjoj karijeri postao jedno od omiljenih televizijskih lica, a zadnjih pet godina i zaštitno lice Dnevnika Nove TV. Ovog smo novinarskog profesionalca s obitelji, suprugom Renatom, osmogodišnjom kćeri Arianom i dvije godine mlađim sinom Franom, snimili u njihovu prostranom stanu na zagrebačkoj Trešnjevci. Na intervju je stigao točno na minutu u trenirci NK Dinama.
EXTRA: Imate na sebi trenirku koju vam je osobno poklonio predsjednik Dinama Zdravko Mamić. O Zdravku Mamiću svi imaju nekakvo mišljenje, kakvo je vaše?
- Najblaže rečeno, vrlo zanimljiv čovjek.
EXTRA: Odlazite li na nogometne utakmice? Jeste li vatreni navijač?
- Ne znam koliko sam vatren, ali navijač sam. Ne idem na svaku utakmicu, ali na neke važnije odem. Uživam kad su pune tribine. U svom rodnom Osijeku ipak ne hodam po ulici u Dinamovoj trenirci.
EXTRA: Prije ovog intervjua u sportskoj kladionici uplatili ste listić. Često se kladite?
- Prilično. Ali ne na nogomet, uglavnom na košarku i tenis. I dobijem neku pristojnu svotu.
EXTRA: Evo jedno ozbiljnije pitanje. Dnevnik Nove TV je sve više gledan. Što mislite zašto?
- Zato što je prije svega vrlo dinamičan, puno je javljanja uživo s terena i gledatelji to prepoznaju. Naš Dnevnik je sličan svjetskim emisijama tog tipa. Uvjeren sam da je za sve to zaslužna cijela ekipa koja radi u informativnom programu. Mi smo donijeli nešto novo, a gledatelji su to prepoznali i dali nam povjerenje gledajući nas.
EXTRA:Neki vam zamjeraju da je previše "žut“, odnosno da se bavite i stvarima koje nisu za Dnevnik.
- A tko je odredio što je za Dnevnik, a što ne? Mislim da svaka vijest iz nekog područja koja je važna zaslužuje da bude u najjačoj informativnoj dnevnoj emisiji. Prošlo je vrijeme kad se Dnevnik sastojao samo od izvještavanja sa saborskih sjednica i tome slično. Došla su neka druga vremena, mislim da su ljudi željni vijesti koje su važnije za svakodnevni život u smislu da su im potrebnije. Ne mislim da je naš Dnevnik žut, samo je drukčiji, a upravo to su gledatelji prepoznali.
EXTRA: Emisiju Dnevnik s prekidima vodite i uređujete više od deset godina. Je li vam već dosta?
- Sad bih ja trebao reći da jest, jer deset godina je puno, ali nije mi niti malo dosadilo. Ja stvarno uživam u svom poslu i super mi je to što radim. Znam da će kad-tad doći "nužno zlo“ i da ću se morati maknuti, ali jednostavno za to još nije došlo vrijeme. Osjećam se dobro na tome mjestu jer to nije stvar samo ekrana i čitanja blesimetra. Ja i onaj tko je već sa mnom taj dan u studiju uređujemo tu emisiju i u krajnjoj liniji imamo odgovornost prema gledateljima kojima te vijesti serviramo. To nije bezazlen posao. Voditi Dnevnik nije samo obično pojavljivanje na ekranu.
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU EXTRE