"Smiješno je, ali utvaram si da me ova bolest na neki način spasila jer sam, tako se tješim, možda bio na redu da okinem u nekoj prometnoj nesreći, slučajno stradam usred oružanog obračuna, skončam od zaboravljene mine, postavljene eksplozivne naprave, metka nekog luđaka, noža psihopata, ili druge nepoznate smrtonosne nemani. Zazirem od smrti, nije mi svejedno, ali više se bojim neprestane fizičke boli, a nje sam se imao prigode nauživati desetak mjeseci. Bol i nemoć pri punoj svijesti, to je dosta nepodnošljiva kombinacija", rekao mi je Simo Mraović, pjesnik, prozaist, bloger, kolumnist, urednik kulture u nekadašnjem dnevniku NCL Media grupe "Republika" i nadasve drag prijatelj u jednom od svojih zadnjih intervjua, koji je dao za tjednik "Nacional".

Iako je bio izmučen bolešću, mršav i ispijen, te svjestan kraja, tog je prijepodneva bio optimističan i ponašao se kao da će živjeti barem još deset godina. Hrabro je odgovarao na sva pitanja, i o bolesti i svojim djelima – poeziji, pričama i prvom "manjinskom" romanu "Konstantin Bogobojazni" htijući sa svojim čitateljima i u tom trenutku podijeliti svoja razmišljanja. Bio je nevjerojatno hrabar, nije odustajao, borio se mjesecima s bolešću, strpljivo i uporno, uz onaj svoj blagi, zavodnički smiješak i vječne aluzije na seks, koje su bile dio njegovog vanjskog muškog imidža. Prošlog ljeta objavio je i novu zbirku priča "Bajke za plažu" o "trokutu između medija, kulture i društvenih fenomena", kao vrstan performer, kozer i interpretator svojih priča oduševio je publiku na Sajmu knjiga u Leipzigu, vodio je i dalje talk-shaw "Kava i kolači" u knjižnici "Bogdan Ogrizović" i na svom blogu duhovito, ali i pametno rješavao ljubavne probleme čitateljica. Bio je blag i nježan, obožavao je žene, a i one njega. Ostali su mu se divili, najviše njegovoj velikoj duhovnoj snazi da u tim posljednjim mjesecima funkcionira kao zdrava osoba.             

Rođen je 1966. u Kutini, a studirao je filozofiju, ruski jezik i književnost te kroatisitiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Počeo je objavljivati 1984. godine, a objavio je pet zbirki poezije, jedan roman "Konstantin Bogobojazni", zbirku kolumni "Varaj me nježno", jednu zbirku pripovijetki, a neki radovi te dijelovi zbirki bili su mu prevedeni na slovenski, ukrajinski, bugarski, mađarski, talijanski, poljski i njemački.

Umro Simo Mraović

Njegova je poezija uvrštena u antologije pjesničke preglede. Bio je član švedskog PEN-a, pisao je i kritike, recenzije i eseje, a radio je u raznim novinama i na televiziji. Bio je omiljen među kolegama, i novinarima, i piscima. Živio je u Novom Zagrebu, gotovo boemski, i vozio bicikl.

Na kraju intervjua izrekao je gotovo programatsku misao, poruku svijetu: "Ne treba pekmeziti nad svojom sudbinom. Dovoljno je otvoriti novine i vidjeti vijesti o mladim ljudima koji su stradali u prometnim nesrećama ili od droge. Prema tako groznim sudbinama ova moja je čisti Hollywood, Kalifornija na kvadrat".