Objavljeno u Nacionalu br. 684, 2008-12-23

Autor: Davor Pašalić

Povratak 'Laste'

Srbi rade 20 aviona za Irak

Srbijanska vojna industrija odlučila je obnoviti projekt školskog vojnog zrakoplova 'Lasta 95', započet još sredinom osamdesetih

Abdul Qader al-Obaidi i Frank HelmickAbdul Qader al-Obaidi i Frank HelmickSrbija je odlučila oživiti svoju zrakoplovnu industriju, baš u vrijeme svjetske ekonomske krize. U trenutku kada se glavni srpski ekonomski partneri i na istoku i na zapadu - ruski naftni div Gazprom i talijanski proizvođač automobila Fiat, suočavaju s golemim problemima, kao i cijela svjetska industrija, Beograd je odlučio početi proizvoditi avione. Riječ je o školskom avionu za početnu i osnovnu obuku pilota, nazvanom “Lasta 95”.

Zapovjednik srpskog ratnog zrakoplovstva general-major Dragan Katanić rekao je kako se nada da će u drugoj polovini sljedeće godine početi proizvodnja “Laste”, jer je vojsci potrebno 15 aviona tog tipa. Projekt “Lasta” star je dva i pol desetljeća, potječe još iz doba Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a postao je ponovo aktualan nakon što je prije nekoliko mjeseci srpski državni trgovac oružjem, kompanija Jugoimport SDPR, potpisao s Irakom ugovor u vrijednosti 230 milijuna dolara. Tim ugovorom, koji je “oživio srpsku vojnu industriju”, predviđeno je da će Irak kupiti 20 školskih aviona “Lasta 95”.

“Lasta” bi u Srbiji trebala biti prijelazni stupanj u obuci pilota između školskog klipnog aviona “Utva 75” i mlaznog “G-4”, kao zamjena za mlazni avion “Galeb G-2”. Zato se traži da “Lasta” ima opremu sličnu “G-4”, te da je osjećaj letenja sličan onom u mlaznom avionu. Osim toga, “Utva 75” je star avion i ne može odgovoriti zahtjevima za unapređenje obuke te bi za nekoliko godina trebao biti povučen iz upotrebe.

Stručnjaci kažu da je “Lasta” kontroverzan avion, jer neki njegovi piloti tvrde da ima iznimno dobre karakteristike, dok drugi ističu problematične performanse. Prvi prototip “Laste” poletio je 1985., i rečeno je da “ima dobre izglede za daljnji razvoj”. Napravljeno je ukupno osam aviona tog tipa. Međutim, nakon izrade drugog prototipa ocijenjeno je da letjelica nije podobna za osnovnu obuku pilota. Na to je, vjerojatno, utjecala činjenica da je prvi prototip “Laste” pao u Beogradu, prilikom priprema za aeromiting u bugarskom Plovdivu. Tada je poginuo šef probnih pilota pukovnik Zoran Vidić. Zna se za još dva incidenta, u kojima nije bilo ozlijeđenih. Sedam ostalih “Lasta” uništeno je na zemlji, u ožujku 1999. godine, prvog dana NATO-ovih zračnih napada na Srbiju.


Lasta 95Lasta 95Devet godina poslije, u Beogradu postoje različita mišljenja o tome je li “Lasta” idealna za obuku pilota, ali prevladava stav da velikog izbora nema, “jer nema novca”. Svojedobno se razmišljalo da “Lasta” bude i laki borbeni avion, s dva mitraljeza, dva sedmocjevna raketna lansera i mogućnošću da nosi dvije bombe od po 100 kilograma. Od toga se odustalo, pa su “Lasti” olakšana krila, tako da ne može nositi oružje. Ali, za razliku od školskog aviona u Srbiji, “Lasta” za Irak trebala bi biti laka borbena letjelica. Direktor Zrakoplovne akademije Beograd Goran Cvijović je, međutim, okarakterizirao kao besmislene “priče o kvačenju podveza za naoružanje”.

Projektiranje, ispitivanje i izrada “Laste” trebalo bi predstavljati reinkarnaciju srpske zrakoplovne industrije. U proizvodnji tog aviona bi sudjelovale pančevačka Utva, Prva petoletka iz Trstenika, pirotski Tigar, banjolučki Čajavec i Kosmos. Srbija ima tradiciju u izgradnji aviona. Jedan od najboljih lovačkih aviona Drugog svjetskog rata bio je IK-3, koji su napravili stručnjaci iz Srbije. IK-3 je bio kombinacija britanskog Hawker Hurricanea i njemačkog Messerschmitta 109. Kada je Njemačka 6. travnja 1941. napala Jugoslaviju, u obrani Beograda bilo je angažirano sedam aviona IK-3. Njihovi piloti su, zahvaljujući tome što je IK-3 bio pokretljiviji od suparničkih aviona, uspjeli srušiti 11 njemačkih aviona, a rezultat bi bio i bolji da su raspologali zapaljivom municijom. Nijemci su srušili četiri IK-3, a ostale su njihove posade uništile na zemlji, kako ne bi pali u ruke neprijatelju.

Unatoč takvoj letačkoj tradiciji, najava oživljavanja srpske industrije podsjeća na sličan projekt od prije dva desetljeća, čiji je glavni promotor bio Slobodan Milošević. Na početku svoje političke karijere, kao predsjednik beogradskog Gradskog komiteta Saveza komunista Srbije, Milošević je 1985. predstavio projekat modernizacije industrije glavnog grada. Kao temelj tog plana bila su apostrofirana dva projekta - poljoprivredni avion i višenamjenski helikopter. Pančevačka Utva natjecala se za poljoprivredni avion, ali je prednost dobio projekt “Moma 86” Strojarskog fakulteta u Beogradu, jer su njegovi akteri, kako se tvrdilo, bili u političkim stavovima bliži Miloševiću.

Dragan KatanićDragan KatanićNa beogradsku tvornicu Ikarus, poznatu po proizvodnji autobusa, 1987. godine vršio se pritisak da se uključi u izradu novog aviona. Ljudi iz Ikarusa su priznali da se njihova tvrtka bavila izgradnjom aviona do 1956., ali su zaključili da je prije povratka na tu proizvodnju potrebno odlučiti hoće li motor za novu letjelicu raditi beogradska tvornica 21. maj. “Nema smisla ići u proizvodnju aviona oslanjajući se na uvoz njegova najskupljeg i najznačajnijeg dijela - motora”, poručivali su iz Ikarusa. To je utjecalo da “Moma 86”, kao i mnogi Miloševićevi projekti, mnogo ozbiljniji, nikada ne budu ostvareni.

Što se tiče višenamjenskog helikoptera VNH-90, ni on nije nikad poletio. Od trenutka kada ga je Milošević najavio, mnogi su u Beogradu tvrdili da je helikopter megalomanska ideja, ekonomski neodrživa, zadatak kakav ne samo srpska, nego i tadašnja jugoslavenska industrija, ne može ispuniti. Za projekt helikoptera težine devet tona, s mogućnošću prijevoza više od 20 vojnika na udaljenost od 800 kilometara, bio je zadužen beogradski “Ivo Lola Ribar”, u suradnji s mostarskim Sokolom. “Ivo Lola Ribar” nije imao iskustva u izgradnji letjelica, ali je Sokol po francuskoj licenciji radio helikoptere “Gazelle”. Procijenjeno je da će izgradnja prototipa stajati 500 milijuna dolara. Istodobno su zapadne tvrtke nudile 50 letjelica za iste namjene za nešto manju sumu.

U Beogradu se pričalo da u tvornici “Ivo Lola Ribar” postoji prototip novog helikoptera, spreman poletjeti. Tvrdilo se da je jedini razlog što VNH-90 nije predstavljen javnosti “sitan tehnički problem, čije je rešenje na vidiku”. Navodno je trebalo samo riješiti problem što se, nakon što se uključi motor, “cijeli helikopter vrti zajedno s elisom”. Uskoro je raspad SFRJ stavio točku na mogućnost izrade helikoptera VNH-90. Gotovo dva desetljeća kasnije, poslije četiri izgubljena rata, višegodišnjih međunarodnih sankcija, najveće inflacije u povijesti, u trenutku potpunog zastoja na putu u Europsku uniju, u okolnostima svjetske financijske krize, napetih odnosa s gotovo svim susjedima, krajnje neizvjesnog rezultata privatizacijskih poslova s Gazpromom i Fiatom, Srbija najavljuje reinkarnaciju svoje zrakoplovne industrije.

Iračanima projekt star 30 godina

■ Iračka vojska želi kupiti 20 aviona tipa 'Lasta 95' za potrebe obuke pilota.
■ Ugovor između srpske izvozne tvrtke za oružje Jugoimport SDPR i iračke vlade težak je 230 milijuna američkih dolara
■ Prototip 'Laste' poletio je 1985. godine. U njemu je poginuo tadašnji glavni testni pilot JRZ-a. Napravljeno ih je još sedam komada i svi su uništeni u napadima NATO-a 1999.

Vezane vijesti

Kosovo: U sukobu na prijelazu Merdare više od 40 ozlijeđenih

Kosovo: U sukobu na prijelazu Merdare više od 40 ozlijeđenih

Više od 40 ljudi, među kojima više od 20 pripadnika kosovske policije, ozlijeđeno je u četvrtak ujutru u sukobu skupine srbijanskih građana i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika