Objavljeno u Nacionalu br. 684, 2008-12-23

Autor: Marko Biočina

Karijera i novac

'Hrvatska treba ulagati u obnovljive izvore energije i biotehnologiju'

Ozcan SaritasOzcan SaritasProšlog tjedna, u organizaciji Hrvatskog instituta za tehnologiju, Hrvatsku je posjetio Ozcan Saritas, turski znanstvenik zaposlen u Institutu za istraživanje i inovacije iz Manchestera. Saritas je jedan od vodećih europskih stručnjaka za foresight, znanstvenu disciplinu koja se koristi za predviđanje budućih događaja. Većina razvijenih svjetskih država koristi tu metodu kako bi lakše definirale prioritete u svojoj tehnologijskoj i ekonomskoj politici.

NACIONAL: Zašto je foresight tako popularna metoda za definiranje određenih dijelova državne ili poslovne politike?
- Foresight je način na temelju kojeg političke vlade, ali i privatne kompanije, mogu predvidjeti buduće trendove, promjene i neočekivane događaje, kako bi mogle usmjeriti svoje aktivnosti u skladu s time. Zapravo se radi o sveobuhvatnoj analizi postojećih tehnologija i kapaciteta, u kombinaciji s razmišljanjem o budućnosti. Kad radite dugoročne planove, normalno je da ih radite s velikom dozom nesigurnosti. U tom smislu foresight analiza može vam pomoći da smanjite taj rizik, odnosno da se pripremite za cijeli niz potencijalnih scenarija. Tako nesigurnost pretvarate u mogućnost za napredak. Uvijek postoji cijeli spektar mogućih događaja u budućnosti. Bitno je da oni koji rade foresight odmah u startu odrede idealni scenarij, koji im je cilj, kao i nekoliko alternativnih kojima se predviđa djelovanje ako nešto krene krivo. Tako se najlakše može doći do kvalitetnih i provedivih strategija.

NACIONAL: Koje se razdoblje obrađuje foresightom?
- Ne postoji standardno razdoblje za koje se radi foresight, iz jednostavnog razloga što svaki sektor i svaka tema zahtijevaju drukčiji pristup. Primjerice, IT sektor se mijenja brže od ostalih, tako da tvrtke iz tog sektora uvijek zanimaju predviđanja o kretanjima na tržištu, maksimalno u idućih pet godina. S druge strane, u energetici se projekcije vezane za potrošnju mogu relativno točno napraviti za razdoblje od 20 godina, tako da se foresightom u tom sektoru pokušavaju predvidjeti događanja u sljedećih 50 godina. Građevinari predviđaju što će se dogoditi u razdoblja od 20 godina, za automobilsku industriju važno je idućih 25 godina. Dakle, dugoročni plan ne traje jednako za sve.

NACIONAL: Postoje li razlike između analiza koje provode vlade određenih država i analiza koje provode tvrtke?
- Postoje razlike između javnog i privatnog sektora, prije svega zato što se vlade uvijek trude svoje ograničene resurse raspršiti što više. Gotovo sve vlade imaju isti problem, imaju ogračen broj ljudi s ograničenim znanjima i raspolažu ograničenom količinom novca. U takvoj situaciji vrlo je važno da ta svoja sredstva što bolje upotrijebe. Foresight im pomaže da stvore adekvatan i precizan plan te da odrede što im je prioritet. Prioriteti se određuju tako što se provede detaljna analiza potencijala i aktualnog stanja te se onda odredi cilj, odnosno područja koja su državi važna, koja su najisplativija, donose najveću dobit. Najatraktivniji su sektori koji dovode do održivog razvoja, povećanja državnog bogatstva ili poboljšanja kvalitete života građana. Jasno, bitno je da taj cilj bude ostvariv. Danas gotovo da nema države u kojoj kroz foresight nisu prepoznali budući potencijal rada na različitim nanotehnologijama, ali tek rijetke države imaju resurse da uistinu i razviju tu tehnologiju.

NACIONAL: Postoje li uspješni primjeri korištenja te tehnike u svijetu?
- Foresight je tehnika koju je prvo koristila američka vojska, posebno u vrijeme hladnog rata, jer su tako pokušavali doći do spoznaja o budućim tehnologijama pomoću kojih bi nadmašili Sovjetski Savez. Ipak, možda i najrašireniju primjenu foresight ima u Japanu. Tamo se koristi već desetljećima i značajan dio tehnološkog razvoja temelji se na predviđanjima dobivenim putem foresighta. Uspješnost im je navodno veća od 60 posto, odnosno 60 posto stvari koje su putem foresighta predvidjeli na kraju se i dogodilo. Nakon uspjeha u Japanu, većina razvijenih svjetskih zemalja počela je koristiti tu metodu kao sredstvo za strateško planiranje. Jednostavno rečeno, osnovna razlika između razvijenih i nerazvijenih zemalja je što se ove prve bave sadašnjošću, a druge razmišljaju o budućnosti.

NACIONAL: Spomenuli ste nanotehnologiju, ali postoje li još neki tehnološki smjerovi za koje se može zaključiti da će se razviti u sljedećem desetljeću?
- Svaka država je posebna, ima različite industrijske i ljudske kapacitete, različite prednosti i probleme. Ipak, čini se kako se u većini europskih zemalja trenutačno smatra kako bi u idućem desetljeću, osim nanotehnologije, trebale razvijati biotehnologiju, alternativne izvore energije i tehnologije vezane za vodu. Očito je u ovom trenutku jak utjecaj problema zaštite okoliša.

Vezane vijesti

Roboti u nerokirurgiji – domaća pamet za vrhunske tehnološke domete

Roboti u nerokirurgiji – domaća pamet za vrhunske tehnološke domete

Hrvatski institut za tehnologiju (HIT), unutar svoga već dobro poznaog TEST programa, nastavlja izvrsnu praksu stručne potpore i financiranja… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika