PROPALI TAJKUNI Bojan Šrot, Janez Podobnik, Boško Šrot i Srečko Šrot - donedavni predsjednik Slovenske pučke stranke s tri moćna brata od kojih je Boško Šrot dosad bio najutjecajnijiJedan od razloga zaoštrenja međudržavnih odnosa Slovenije i Hrvatske je i želja slovenskih političara da pozornost tamošnje javnosti s teške ekonomske situacije u državi skrenu na vanjskopolitičke probleme. Naime, slovensko gospodarstvo teško je pogođeno posljedicama svjetske gospodarske krize, a dva velika slovenska tajkuna, Boško Šrot i Igor Bavčar, vlasnici cijelog niza tvrtki, prisiljeni su prodavati svoju imovinu kako bi izbjegli propast.Slovenski mediji spekuliraju kako će Istrabenz i Pivovarna Laško morati prodati veći dio svoje imovine ako žele izbjeći propast. Problem je u tome što danas te tvrtke vrijede mnogo manje nego prije godinu dana, a i zbog recesije, zainteresiranih će biti značajno manje nego što bi ih bilo u vremenima jakog ekonomskog razvoja. Zbog toga će Šrot i Bavčar biti prisiljeni svoje tvrtke prodati značajno ispod cijene, a gotovo je sigurno da će novi vlasnici biti strane kompanije. Takav razvoj događaja bio bi krah slovenske ekonomske politike koja se temeljila na državno kontroliranoj privredi, fiktivnim privatizacijama te čvrstim vezama krupnih kapitalista i političkih elita.

Naime, još od sredine 90-ih godina slovenska ekonomska politika temeljila se na ideji da velike domaće tvrtke ne smiju pasti u strane ruke. Glavni politički pokrovitelj takve politike bio je tadašnji slovenski predsjednik Milan Kučan. Zbog toga je privatizacija tvrtki koje su do tada bile u društvenom vlasništvu napravljena samo fiktivno tako da su vlasnički udjeli velikih kompanija bili podijeljeni među njima, a ključne pakete držali su investicijski fondovi KAD i SOD, koji su bili pod kontrolom države. Tako je Slovenija uspjela spriječiti ulazak velikih inozemnih kompanija na slovensko tržište, dok su slovenske tvrtke, uz podršku političke vlasti, intenzivno širile svoje poslovanje u regiji, osobito na tržištima zemalja bivše Jugoslavije.Takav ekonomski model uspješno je funkcionirao dulje od desetljeća. Slovenske tvrtke poslovale su dobro, njihovi prihodi rasli su iz godine u godinu, a ekonomska situacija u državi bila je bolja nego u nekim dugogodišnjim članicama Europske unije. Problem je nastao kad su čelni ljudi velikih kompanija, poput Bavčara i Šrota, polako počeli preuzimati vlasništvo nad tvrtkama koje su vodili. Obojica su to činili na vrlo sličan način, koristili su jednu dionicu jedne tvrtke kao zalog za kredit za kupnju druge, koja je korištena za kupnju treće i tako u krug. Sustav je funkcionirao sve dok zbog financijske krize cijena dionica kojima su jamčili za kredite nije počela naglo padati. U takvoj situaciji, banke im nisu bile spremne reprogramirati kredite, tako da su Šrot i Bavčar danas prisiljeni prodavati svoju imovinu kako ne bi propali.

Velike kritike u slovenskoj javnosti izazvala je najava Boška Šrota kako će prodati 49 posto vlasničkog udjela u Mercatoru. S obzirom na to da će vjerojatno i Istrabenz pokušati prodati svoj udjel od 10 posto, vrlo je izvjesno da će najveći slovenski trgovački lanac postati većinsko vlasništvo neke strane kompanije. Kao glavni kandidat za kupnju Mercatora spominje se francuski Carrefour, ali smatra se da bi zainteresiran mogao biti i Delta Holding, u vlasništvu najbogatijeg Srbina Miroslava Miškovića. Najave o prodaji Mercatora izazvale su velike kritike u slovenskoj javnosti, a neki su desno orijentirani mediji čak Boška Šrota optužili za izdaju.Glavni razlog što se Slovenci tako jako protive prodaji Mercatora je to što je ta tvrtka jedna od glavnih poluga razvoja slovenskog izvoza. Mercator je u proteklih desetak godina iznimno proširio svoju prodajnu mrežu u zemljama bivše Jugoslavije, te tako omogućio drugim slovenskim kompanijama da svojim proizvodima osvoje značajne tržišne udjele na tim tržištima. Slovenci sad strahuju da bi novi vlasnik mogao promijeniti tu poslovnu praksu Mercatora i na taj način oslabiti velik dio slovenskoga MILAN KUČAN začetnik je politike po kojoj velike slovenske tvrtke ne smiju pasti u strane ruke, no sad će tome doći krajgospodarstva.

Ako je prodaja Mercatora izazvala paniku u Sloveniji, teško je predvidjeti kako će javnost reagirati na prodaju ostalih tvrtki u portfelju Istrabenza i Pivovarne Laško. Prema neslužbenim informacijama, Pivovarna Laško već traži kupce za jedan od dnevnih listova u svom portfelju, a Istrabenz planira u potpunosti prodati Droga Kolinsku te svoj vlasnički udjel u Petrolu. Zbog pada vrijednosti Petrolovih dionica procjenjuje se kako će samo na tom poslu Istrabenz izgubiti oko 200 milijuna eura. Taj gubitak očitovat će se i na bilanci Petrola, jer ta kompanija posjeduje trećinu vlasničkog udjela u Istrabenzu. Ipak, bez obzira na tako veliki vlasnički udjel, u Petrolu tvrde kako dosad nisu imali nikakvog utjecaja na poslovanje kompanije, te su zatražili sazivanje hitne skupine dioničara te tvrtke. Bavčara sumnjiče da je do svog vlasničkog udjela u kompaniji došao kroz sumnjive transakcije zato što je Istrabenz sklapao određene poslove s drugim povezanim kompanijama koje su bile vlasnice dionica tvrtke, kao što su Poteza Netherlands, Poteza investicije, FB investicije i Maxim holding, pomoću kojih je Bavčar došao do vlasništva četvrtine dionica Istrabenza. Neke od tih transakcija navodno su napravljene na štetu Istrabenza, iako državne institucije nisu reagirale.

Mnogi u Sloveniji upravo taj podatak uzimaju kao dokaz da su Bavčar i ostali tajkuni, u vrijeme kad su stjecali vlasništvo nad tvrtkama koje su vodili, imali zaštitu političkog vrha Slovenije. Uspon Bavčara i Šrota počeo je 2004. nedugo nakon što je vlast u Sloveniji preuzela vlada premijera Janeza Janše. Janša je u vrlo kratkom vremenu proveo cijeli niz kadrovskih smjena, od zaposlenika u državnim i javnim službama do čelnika velikih kompanija koje su bile pod kontrolom države. Tada je, među ostalima, smijenjen i Zoran Janković, dugogodišnji čelnik Mercatora i glavni ideolog razvoja te tvrtke u jedan od najvećih trgovačkih lanaca u regiji. Neposredno nakon Jankovićeve smjene, državni udjel u Mercatoru prodan je Istrabenzu i Pivovarni Laško. U međuvremenu Bavčar i Šrot stekli su i vlasništvo nad brojnim drugim kompanijama, ali kasnije je došlo do pogoršanja njihovih odnosa s Janšom, koji je često bio kritiziran u Večeri i Delu, novinama u vlasništvu Boška Šrota. Veliki dio toga će kupiti stranci, a glavni problem Slovenije je što taj proces više ne može spriječiti. Značajan dio slovenskih političara traži da se Mercator i ostale tvrtke opet vrate u državno vlasništvo, ali to nije realna opcije. Naime, Slovenija trenutačno ima velikih problema s likvidnosti, te si ne može priuštiti tolike troškove. S druge strane, Nova Ljubljanska banka, najveća slovenska banka koja je dosad bila glavni financijer razvoja slovenskih tvrtki, pogođena je posljedicama financijske krize i iscrpljena velikim kreditima koje je izdavala Šrotu, Bavčaru i ostalim tajkunima, kojima su oni financirali kupnje novih tvrtki. Samo prošle godine vrijednost tih kredita iznosila je oko 850 milijuna eura. Zbog toga je jasno da bi propast slovenskih tajkuna bila golem udarac i za tamošnje banke. Tako će slovenska vlada dopustiti da tvrtke preuzmu strane kompanije, nadajući se da će IGOR BAVČAR, koji kontrolira Istrabenz i prehrambenu industriju Droga Kolinska, na slici s menadžerom OMV-a Gerhardom Roissom se tako stabilizirati poslovanje domaćih tvrtki. Osim toga, državna pomoć Istrabenzu i Pivovarni Laško stvorila bi obvezu pomaganja i ostalim slovenskim tvrtkama koje budu pogođene gospodarskom krizom, a njih bi moglo biti dosta. Mnoge od njih već su počele provoditi mjere štednje i prilagodbe novoj gospodarskoj situaciji. Tako su već neke velike slovenske kompanije, poput Gorenja, željezare Akroni Jesenice, te proizvođača autodijelova Preventa i TVP-a iz Novog Mesta, skratile radno vrijeme s 40 na 36 sati tjedno. Tako žele sačuvati što više radnih mjesta, ali pitanje je hoće li takve mjere biti dovoljne.

U proteklih nekoliko mjeseci značajno je pala stopa slovenskoga gospodarskog rasta, vanjskotrgovinski deficit se gotovo udvostručio, a cijene dionica na burzi pale su više od 40 posto. Nezaposlenost je također porasla, te je u listopadu iznosila 7,1 posto. Ipak, analitičari predviđaju kako će se situacija značajno pogoršati u prvom tromjesečju 2009. godine, a prema nekim istraživanjima nezaposlenost bi mogla dosegnuti i 10 posto. Smanjena gospodarska aktivnost i pad kupovne moći zasigurno će izazvati i lošije poslovne rezultate slovenskih tvrtki, a investicije će u značajnoj mjeri biti zaustavljene zbog nedostatka kapitala na tržištu. U takvoj situaciji smanjit će se i porezni prihodi države, pa će vlada premijera Boruta Pahora teško moći ispuniti svoja obećanja iz predizborne kampanje, kao što je povećanje najnižih mirovina na osnovicu od 500 eura. U takvoj situaciji, dolazak stranih kompanija sa svježim kapitalom mogao bi biti jedini put za oporavak slovenskoga gospodarstva.