Objavljeno u Nacionalu br. 684, 2008-12-23

Autor: Maroje Mihovilović

Nacistički triler

Tom Cruise ruši njemački nacionalni mit

'Valkyrie',najnoviji film Toma Cruisea naišao je na burne reakcije njemačke javnosti, koja ga smatra površnim prikazom pokušaja atentata na Adolfa Hitlera

TOM CRUISE u filmu 'Valkyrie' glumi njemačkog aristokrata, grofa Clausa Schenka Grafa von Stauffenberga, koji je bio glavni izvršitelj neuspjelog atentata na Adolfa Hitlera 20. srpnja 1944.TOM CRUISE u filmu 'Valkyrie' glumi njemačkog aristokrata, grofa Clausa Schenka Grafa von Stauffenberga, koji je bio glavni izvršitelj neuspjelog atentata na Adolfa Hitlera 20. srpnja 1944.Na Božić će u američkim, a 20. siječnja u njemačkim kinima početi prikazivanje dugoočekivanog filma “Valkyrie” režisera Bryana Singera s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi. Riječ je o povijesnoj drami u kojoj je rekonstruiran pokušaj grupe njemačkih visokih oficira u Drugom svjetskom ratu da ubiju nacističkog diktatora Adolfa Hitlera. Taj atentat bombom 20. srpnja 1944. u Hitlerovu ratnom stožeru “Vučja jama” u Istočnoj Pruskoj nije uspio, pa su urotnici ubrzo uhvaćeni i smaknuti. Cruise igra atentatora, grofa Clausa Schenka Grafa von Stauffenberga, koji je donio pakleni stroj u Hitlerov stožer i aktivirao ga, ali igrom slučaja u eksploziji Hitler nije poginuo. Cruise je stajao iza cijelog projekta jer mu se priča o Stauffenbergu jako svidjela kada ju je prvi put čuo, ocijenio je da bi se po toj istinitoj priči mogao snimiti napeti filmski triler, pa je na tom filmu uporno radio iako je snimanje prolazilo uz brojne prepreke, nevolje, pa čak i nesreće. Značajnu prepreku snimanju filma činile su i njemačke vlasti koje nisu dopuštale ekipi da ključne scene snimi na stvarnim berlinskim lokacijama, ne samo stoga što su sumnjale u način kako će Cruise taj film snimiti, nego i stoga što im se Cruise osobno nije sviđao zbog svoje pripadnosti scientološkoj crkvi, koja je u Njemačkoj na zlu glasu.

Taj se atentat na Hitlera danas u Njemačkoj, uz herojstvo pripadnika studentske grupe Bijela ruža, smatra najsvjetlijim primjerom njemačkog otpora nacizmu, pa se zato često obilježava i slavi kao dokaz da su i Nijemci sami bili spremni žrtvovati živote kako bi uništili nacizam. Već desetljećima čuju se i mišljenja kako je atentat, da je uspio, mogao potpuno promijeniti tijek rata. Ima, međutim, u Njemačkoj, a posebno izvan nje, mišljenja da se s davanjem tako velikog značenja tom nesumnjivo smjelom i poštenom činu u Njemačkoj ipak pretjeruje.
U njemačkim vojnim krugovima godinama je vladalo nezadovoljstvo Adolfom Hitlerom, koje je na početku bilo prigušeno, a kasnije postalo sve izraženije kako je rat krenuo loše za Njemačku. Nakon prekretnice u ratu 1942., poraza kod Al Alemaina i Staljingrada, kada su se njemačke snage počele povlačiti na svim frontovima, neki visoki njemački časnici počeli su razmišljati i dogovarati se o tome da sruše Hitlera i nacizam, te da preuzmu vlast, nakon čega bi ušli u pregovore sa saveznicima da postignu što časniji mir. Dodatni poticaj da krenu u konkretnu akciju dalo im je i uspješno savezničko iskrcavanje u Normandiji, kojim su američke i britanske trupe otvorile novu frontu na Zapadu, zbog čega su ti časnici zaključili da je poraz Njemačke neminovan. Napravljen je plan da se Hitler ubije, te da potom vojne postrojbe pod komandom zavjerenika uhite ostale nacističke glavešine, te preuzmu vlast.


Zavjera je, međutim, bila vrlo loše organizirana. Zadatak da ubije Hitlera dobio je pukovnik Claus Schenk Graf von Stauffenberg, pripadnik stare njemačke plemićke, časničke obitelji, koji je trebao pakleni stroj unijeti na sastanak Hitlera s visokim časnicima u “Vučjoj jami”, aktivirati satni mehanizam, te potom napustiti Hitlerov stožer. Stauffenberg je bio invalid, jer je zbog teškog ranjavanja u eksploziji u Tunisu 1942. ostao bez oka i ruke. Zbog toga nije mogao postaviti dvije bombe, kako je bilo na početku zamišljeno, nego je postavio samo jednu. Ona je bila u jednoj torbi, koju je Stauffenberg ostavio samo nekoliko metara od Hitlera ispod masivnog drvenog stola oko kojeg su bili okupljeni Hitler i njegovi najbliži vojni suradnici. Nakon što je Stauffenberg aktivirao satni mehanizam i napustio NA NEWYORŠKOJ PREMIJERI filma 'Valkyrie', koji je u Americi dobio većinom pozitivne kritikeNA NEWYORŠKOJ PREMIJERI filma 'Valkyrie', koji je u Americi dobio većinom pozitivne kritikedvoranu jedan je časnik, koji je želio biti što bliže Hitleru, zapeo za torbu slučajno nogom, te vidjevši da mu torba smeta maknuo je iza debele drvene noge stola, koja se tada nalazila između bombe i Hitlera. Ta je noga značajno ublažila učinak eksplozije, pa Hitler nije poginuo kako su se zavjerenici nadali, nego je bio tek lakše ranjen. Na vijest o eksploziji, vjerujući da je Hitler poginuo, neki od zavjerenika pokrenuli su svoje postrojbe. No Hitler se vrlo brzo obratio javnosti preko radija, a kada su čuli da je Hitler živ, drugi su zavjerenici odustali od akcije. Hitlerovi ljudi su u Berlinu smjesta krenuli u protuakciju, te uhitili zavjerenike, među njima i Stauffenberga, koji se u međuvremenu vratio avionom u Berlin, te ih nekoliko stotina smaknuli još iste noći, među ostalima i Stauffenberga. Njega je u dvorištu berlinske vojne komande dao strijeljati general Friedrich Fromm, jedan od zavjerenika, koji je vidio da puč propada pa je tako želio spasiti glavu, ali mu to nije uspjelo. Drugi su sljedećih dana bili uhićeni, neki smaknuti bez suda, drugi izvedeni pred nacistički sud te osuđeni na smrt, među njima i Fromm. Sljedećih mjeseci Hitler je dao smaknuti oko 5000 zavjerenika.

Nakon Drugog svjetskog rata dosta dugo nije se tom događaju pridavala posebna pozornost. U ondašnjoj komunističkoj Njemačkoj DR taj se događaj potpuno ignorirao, a pedesetih godina u zapadnoj SR Njemačkoj ipak se počelo više govoriti o zavjerenicima, intervjuirati preživjele članove zavjere, te udovice pobijenih zavjerenika. Tijekom godina ta se zavjera počela prikazivati kao jedan od ključnih događaja Drugog svjetskog rata. Stauffenberg je malo-pomalo pretvoren u nacionalnog junaka, što se vidi po podatku da danas u više od 300 njemačkih gradova postoje ulice nazvane po njemu. Slijedilo je izdavanje knjiga o zavjerenicima, snimanje filmova i TV emisija. U Njemačkoj je opće mišljenje da je nužno da se taj događaj na adekvatan način prikaže javnosti, pa nisu bili osobito zadovoljni kada su čuli da je Cruise zapeo da snimi taj film unatoč svim teškoćama. Rad na filmu morao je biti više puta odgađan zbog nesreća na snimanju, dio materijala morao je biti nanovo snimljen jer je filmska vrpca propala u laboratoriju, a posebno su film ometale njemačke vlasti. Njemačko ministarstvo obrane objavilo je da nema ništa protiv da se film snima na vojnim lokacijama, ali je tražilo da se to obavi bez Cruisea, koji u Njemačkoj nije dobrodošao zbog svoje vjere. On je scijentolog, a u Njemačkoj se scijentologija ne smatra vjerom, nego kriminalnom sektom koja zloupotrebljava vjeru i manipulira ljudima iz materijalnih razloga, te je u toj zemlji čak i zabranjena. Producenti filma bili su nezadovoljni odlukom njemačkih vlasti, ali i stavom Stauffenbergova sina Bertholda koji se također usprotivio da Cruise glumi njegova oca, te je rekao: “Neka se taj scijentolog okani mojeg oca.”

Ipak, Cruise je nastavio raditi na filmu pa je on sniman na alternativnim lokacijama i nakon višekratnih odgađanja napokon dovršen. Ovih dana su održane projekcije za kritičare i izabrane gledatelje, pa se čuju i prve reakcije na taj film, koje su vrlo znakovite, jer se bitno razlikuju reakcije američkih i njemačkih kritičara. Američki kritičari mahom hvale film kao dobar triler te ga ocjenjuju u kontekstu sadašnjeg trenutka u filmskoj karijeri velike zvijezde američkog filma Toma Cruisea. Prvi njemački prikazi Cruiseova filma su, međutim, mahom negativni, te mu njemački kritičari predbacuju da je površan, da nije dovoljno duboko obradio povijesni kontekst cijele zavjere, a posebno je mnogo kritika na račun načina na koji je Cruise prikazao samog Stauffenberga. Tako je opća ocjena da Cruise uopće nije uspio dohvatiti karakter i duh tog njemačkog aristokrata, izdanka te duge plemićke i časničke loze iz južne Njemačke, a niti objasniti njegove motive te motive drugih urotnika. List Die Welt kaže da je “Cruise tipičan američki heroj koji se bori za čast agresijom i energijom, dok je Stauffenberg bio njemački heroj aristokratskih korijena, kojeg Cruise uopće nije sposoban utjeloviti”.

Različiti pristupi u prikazivanju karaktera tog filma između američkih i njemačkih kritičara vrlo su znakoviti, a oni ne govore samo o tome kako američka i njemačka javnost sasvim drukčije gledaju na društvenu ulogu filma, nego i o tome kako ta dva društva imaju različit odnos prema prošlosti. Amerikanci film vide samo kao zabavu, a oni se i tako jako malo opterećuju prošlošću, čak i Drugim svjetskim ratom koji je imao ključnu ulogu u definiranju položaja Sjedinjenih Država kao vodeće svjetske sile u posljednjih sedamdesetak godina. Stoga najveći broj Amerikanaca ni film “Valkyrie” uopće ne zanima kao filmska rekonstrukcija važnog događaja iz novije povijesti nego samo kao zanimljiv triler u kojem će Cruise još jednom igrati istog onog univerzalnog superheroja spremnog da se suoči s bilo kakvom Tom Cruise kao Claus Schenk Graf von StauffenbergTom Cruise kao Claus Schenk Graf von Stauffenbergnevoljom u bilo kojim okolnostima kao u seriji filmova “Nemoguća misija”. Za Nijemce, ovaj je film nešto sasvim drugo. Iako je od Drugog svjetskog rata i propasti Hitlerova nacističkog poretka prošlo 63 godine, njemačko društvo i dalje se gradi i učvršćuje na dosljednom, tvrdom i nepokolebljivom antinacizmu, pa se i sve nove njemačke generacije neprekidno kroz medije, televiziju, film i književnost podsjećaju na ono što je nacizam bio, što je za njemačku naciju značio, za kakve je zločine odgovoran. U posljednje doba to se posebno nastoji prikazati kroz filmove, pa se u Njemačkoj snimaju vrlo važni i ambiciozni filmovi koji se bave raznim aspektima novije njemačke povijesti te neposrednim i posrednim posljedicama nacizma. Svi se oni potom pažljivo analiziraju u medijima kako bi se vidjelo da li dobro grade sveopću sliku o razdoblju Hitlera i posljedicama hitlerizma na njemačku suvremenost.

Neki su filmovi u tome igrali značajnu ulogu, posebno “Hitler: Konačan pad” o posljednjim Hitlerovim danima te “Sophie Scholl” o 22-godišnjoj münchenskoj studentici koju su nacisti smaknuli samo zato što je u veljači 1943. u aulu sveučilišta bacila antihitlerovske letke. I oficirski pokušaj puča 20. srpnja 1944., po mišljenju njemačke javnosti, važan je događaj iz tog razdoblja, pa se u Njemačkoj očekuje da i on bude prikazan - čak i u američkom filmu - na adekvatan način, kako bi Nijemci, ali i drugi saznali koje su društvene grupe stajale iza tog puča, što su te društvene grupe onda značile, kakvi su njihovi korijeni i motivi bili. Ali toga u Cruiseovu filmu nema, pa otuda njemačko razočaranje njegovim filmom. Kao što je njemački tjednik Welt am Sonntag napisao, “Cruise je u liku Stauffenberga jedva toliko dubok koliko je duboka posuda s kokicama”.

Vezane vijesti

Ratni psihoprofil: Hitler je razvio "mesijanski kompleks"

Ratni psihoprofil: Hitler je razvio "mesijanski kompleks"

Adolf Hitler razvio je "mesijanski kompleks" tijekom Drugog svjetskog rata, navodi se u nedavno otkrivenom psihoprofilu njemačkog nacističkog vođe… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika