Marko Perković Thompson početak svoje karijere uvelike bi trebao zahvaliti osnivačima satiričnog splitskog tjednika Feral Tribunea. Gostujći u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2, Boris Dežulović objasnio je Aleksandru Stankoviću kako se jedan od vjerojatno presudnih trenutaka koji je posljedično proslavio danas kontroverznog Thompsona; dogodio u splitskoj konobi Stefanel.

Tamo je, kako Dežulović priča, jedne večeri s ratišta došao mladić s 'dugom ricavom kosom' i audio kasetom, 'na kojoj je bila najbolja budnica koju je ikad čuo'. Pjesmu su Dežulović i njegovi kolege na kasetofonu pustili čak 19 puta te večeri, da bi je poslije dali i uredništvu Radio Splita. "Prijatelji i ja stvorili smo čudovište, bez ikakve zle namjere. Sve je trebala biti samo dobra zezancija. Ljudi su nas preozbiljno shvatili i sada je Thompson najkontroverzniji pjevač u Hrvatskoj", kazao je Dežulović. Da, Thompson je tada možda izgledao kao redikul, kaže Dežulović, no nastavlja kako se to svojevremeno moglo kazati i za Vojislava Šešelja za vrijeme 1980-ih godina. Zanimljivo je kako je emisija Nedjeljom u 2 emitirana u snimci, što inače do sada gotovo u pravilu nije bio slučaj.

Ilustrativno se to moglo vidjeti nakon što su Stanković i Dežulović započeli razgovor o poimanju ustaštva u Hrvatskoj, te brojnim javnim osobama, koji često potežu za ovakvom retorikom, a da na kraju ipak ne priznaju naklonost ovoj ideologiji. Naime, određene riječi koje inače nisu primjerene za televiziju, što se uvelike moglo vidjeti za prošlotjednog gostovanja članova Leta3 u istoj emisiji-bile su cenzurirane zvukom. "Nisu 50 tisuća ljudi koji idu na Thompsonov koncert ustaše, a on s druge strane nikad nije nedvosmisleno osudio tu ideologiju. U Hrvatskoj je previše ustaških p.... koje čvrsto drže do svojih stavova sve dok za njih ne treba riskirati", istaknuo je Dežulović, odgovarajući pritom potvrdno na Stankovićevo pitanje ima li u Hrvatskoj i partizanskih p......"No, treba kazati kako je njih malo, i oni se za razliku od rigidnih desničara, koji nisu imali prilike u posljednjih 50 godina slobodno izjašnjavati o svojim ideologijama, imali više prostora za to. Većina takvih je sada na kraju životnog puta, pa zapravo nemaju što ni izgubiti", kazao je Dežulović, ističući pritom kako ga puno više brinu komunističke p.....; partijski sekretari, koji su se vješto tijekom političkih promjena prilagođavali situaciji. Takvima je, kazao je Dežulović, Feral Tribune smetao kad su pisali u Jugoslaviji, a još više tijekom 90-ih, u vrijeme samostalne Hrvatske.

Konoba u kojoj su Dežulović i kolege mu novinari upoznali Marka Perkovića Thompsona, bila je poprište još jedne anegdote, koja je dosta utjecala na kasniji pjesnički opus ovog kolumniste. Naime, kako je Dežulović ispričao, nakon što su konobu Stefanel za vrijeme rata nepoznati počinitelji dva puta minirali, vlasnik je odlučio angažirati vojnog policajca da tamo u 'punoj opremi' po potrebi dežura, u zamjenu za besplatnu hranu i piće. S njim se upoznao te su nekoliko puta zajedno popili i piće. "Nekoliko godina nakon toga, u medijima sam vidio fotografiju tog istog čovjeka, među osmoricom optuženika za ratne zločine nad srpskim ratnim zarobljenicima u Lori. Bio je to čovjek koji je početkom 90-ih naplaćivao ulaznice 50 maraka, kako bi se svi koji to žele, iživljavali nad zatočenicima", priča Dežulović.

Dežulović već duže vrijeme živi u Beogradu, i kaže kako ga tamo ima puno manje turbo-folk glazbe, nego što je to slučaj u Splitu. Smatra kako je fenomen narodnjačke glazbe, koji je u posljednjih nekoliko godina poprimio znatno veće razmjere u Hrvatskoj nego što je to bilo prije, zapravo izražavanje bunta današnjih tinejdžera. "Kod naše djece je to postalo 'in' baš kao što je bilo slušanje Ramonesa u moje doba. Mladež tu vrstu glazbe sluša samo zato jer u tome ima djelić zabranjenog. Toga nema u medijima, ali je prisutno svugdje oko nas. No današnja se mladež ne povodi za predrasudama koje su prisutne među starijim generacijama prema toj 'srpskoj' glazbi", kazao je Dežulović.