Ljubo JurčićSlobodno tržište je pojam koji se najčešće pojavljuje uz suvremene globalne procese. O slobodnom tržištu najveći broj ljudi ne zna što u biti znači, iako se često pozivaju na njega. Bez obzira da li ga podržavaju ili mu se protive. Ne znaju da li slobodno tržište poboljšava ili pogoršava njihov osobni položaj. Manji broj zna bit slobodnog tržišta i zna kako ostvariti korist iz njega. Postoje i oni koji ostvaruju probitke služeći onima koji imaju neposredne koristi od razvijanja slobodnog tržišta. Politiku slobodnog tržišta prihvatile su i uglavnom provodile anglosaksonske zemlje. Ideologija je nastala u 18. stoljeću u Engleskoj, gdje se počela i provoditi u19. stoljeću. Proširila se u Americi, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu. Model slobodnog tržišta postao je popularan jer je ekonomska teorija prihvatila taj model kao svoju temeljnu osnovu. Kroz opis tržišnih procesa stvarao se privid optimalnosti, samoregulacije i društveno pravednog rješenja. Teorija slobodnog tržišta znanstveno ne dokazuje da ono dovodi do maksimalnog gospodarskog rasta nego je to prepušteno "ideološkoj vjeri".

Kritike drugih gospodarskih modela polazile su od pretpostavljenog, a ne dokazanog tržišnog savršenstva. Međutim, ekonomska teorija pretpostavlja uvjete za savršeno funkcioniranje tržišta. U globalizaciji to podrazumijeva savršene uvjete na domaćem i globalnom tržištu. Da su sve zemlje jednako razvijene. Sva poduzeća imaju sličnu tehnološku razinu. Sve zemlje jednako vrijedne prirodne resurse. Na tržištima nema monopola, oligopola, ni sličnih tržišnih struktura. Svi se ponašaju društveno odgovorno prema zakonima, običajima, prirodi, ljudima. Nema zlouporabe položaja. Poslovna etika je na visini. Savršena informiranost. To su neke od pretpostavki koje trebaju biti zadovoljene da bi slobodno tržište optimalno alociralo resurse, da bi svaki proizvodni faktor bio zaposlen na poslovima gdje daje najveću produktivnost i da bi za svoj doprinos dobio pravičnu naknadu. Nažalost (ili na sreću), takva situacija nikad nije postojala niti će postojati. Zbog toga je slobodno tržište daleko od savršenog sustava. Nesavršenosti prirodno traže intervenciju. Zbog toga je i nužna intervencija države na domaćem tržištu i globalnih institucija na globalnom tržištu.

Ideologija slobodnog tržišta stvorila je tip gospodarstva i društva u kojemu je profit, a ne čovjek, postao jedini i osnovni cilj. U ovom tipu gospodarstva cijene svih dobara pa i rada mijenjaju se bez obzira ne posljedice za društvo. Čovjekov rad postaje roba. Time i čovjek postaje roba, a ne proizvođač roba. Cijena rada tretira se kao trošak koji treba, koliko je god moguće, smanjiti. To pridonosi ostvarivanju cilja: povećanju profita. Zahvaćanje države u rezultate poslovanja treba također što više smanjiti. Radi povećanja profita. Da bi to bilo moguće, država se treba povući iz zdravstva, odgoja, školstva, socijalne skrbi, zaštite građana, informiranje građana itd. Svatko treba biti samostalno sposoban zaraditi za svoje školovanje, liječenje, za svoje kulturne potrebe, za mirovinu itd.

Slobodno tržište, odnosno liberalizam, takvim funkcioniranjem povećava ekonomsku nesigurnost radnika, povećava udjel siromašnih i onih koji se približavaju granici siromaštva. Povećava broj građana koji su isključeni iz gospodarskog i društvenog života. Povećava nejednakost u društvu. Bogati postaju bogatiji, siromašni još siromašniji. Društvena isključenost povećava kriminal pa zatvori postaju prepuni. Država, umjesto da više izdvaja za odgoj i obrazovanje, za zdravstvo i za mehanizme koji će što više ljudi uvući u radni i kreativni život, sve više izdvaja za policiju, sudstvo i zatvore. Principi slobodnog tržišta slabe društvenu koheziju. Obitelj, kao osnovna jedinka društva, u mehanizmu slobodnog tržišta se urušava.

Pogrešna je tvrdnja da razvoj slobodnog tržišta razvija i demokraciju. Razvoj demokracije je u suprotnosti s ciljevima slobodnog tržišta. Ako razvoj demokracije znači uključivanje sve većeg broja građana u odlučivanje, onda je teško zamisliti da bi veći broj građana dao svoj glas za politiku koja znači njihovo isključivanje iz gospodarskog i društvenog života, povećanja ekonomske nesigurnosti, smanjivanje socijalnih davanja i slično. Građani od države traže suprotno. Traže veću sigurnost, veću uključenost, veći standard i perspektivu. Promocija politike slobodnog tržišta ili neoliberalizma u nekim razdobljima ostvari uspjeh. Vidljivi rezultati takve politike nakon tih razdoblja vraćaju intervenciju države. Ekonomski sustav slobodnog tržišta koncipiran je po ideološkoj matrici dominacije kapitala kojemu osigurava potpunu slobodu. Međutim, ne može se reći da se taj model povijesno pokazao najuspješnijim. Zemlje koje su usporedo imale sustave državnog intervencionizma i državne regulacije gospodarskog i društvenog života napredovale su brže. To su primjeri Njemačke, Japana, skandinavskih zemalja, pa u jednom razdoblju i Amerike.
Iako povijest potvrđuje da koncept slobodnog tržišta dovodi i gospodarstva i društva u krizu, međunarodne institucije pokušavaju ga nametnuti svim zemljama svijeta kao univerzalni idealni model. To je pogrešan pristup zagovornika i poticatelja procesa globalizacije koji vide pretvaranje cijele zemaljske kugle u jedinstveni ekonomski prostor sa zemljama koje će imati istu organizaciju i politički sustav.

Međutim, to je teško i gotovo nemoguće zamisliti. Teško je zamisliti da Japan i Kina, koji su i susjedi, imaju isti politički sustav. Još je teže zamisliti da oni imaju isti sustav kao europske zemlje ili Amerika. Ali to je logika i interes nekoliko najrazvijenijih zapadnih zemalja. Prihvaćanjem njihova sustava oni su u prednosti u globalnoj utakmici, a manje razvijenima se otežava da drukčijim mjerama smanje tu prednost. Globalizacija i tehnološki napredak stvaraju različite, spontane oblike kapitalizma koji sa sadašnjim zapadnim modelom nema mnogo zajedničkoga. I sam zapadni liberalni kapitalizam mijenja se, iako ne svojom voljom. Zagovornici takvog procesa globalizacije su u krivu, kao i komunistički ideolozi koji su također sanjali o jedinstvenom svijetu prema svojoj ideologiji.