Stjepan Mesić s kraljem Juanom Carlosom II. i njegovom suprugomKada bi broj inozemnih turneja predstavljao dokaz političkog uspjeha, Stipe Mesić i Ivo Sanader našli bi se u društvu vodećih europskih državnika. Samo u 2008. Mesić je 31 put odlazio u inozemstvo, a Sanader je odradio 26 putovanja. Statističkim rječnikom dvojica vodećih hrvatskih političara u prosjeku su najmanje jedan dan tjedno provodili izvan države. Može se raspravljati o rezultatima njihove međunarodne aktivnosti, pri čemu će optimisti kazati da je očito kako i Mesić i Sanader u inozemstvu uživaju prilično velik ugled, a pesimisti će upozoriti na podatak o sporom približavanju Europskoj uniji i slabim gospodarskim efektima tih turneja.

Ali neosporno je kako su međunarodni susreti jedna od okosnica njihova djelovanja - otkako je premijer Sanader odradio gotovo 200 inozemnih putovanja, a Mesić približno 250. Za razliku od Franje Tuđmana koji je vodio izolacionističku politiku, i bio pod neformalnim bojkotom stranih državnika, njegovi nasljednici u predsjedničkom uredu i Vladi često se susreću s glavnim svjetskim političarima od Georgea Busha, Vladimira Putina, Hu Jintaoa, Ban Ki-moona, Joséa Manuela Barrosoa, Angele Merkel i Gordona Browna do Mahmuda Ahmadinedžada, Nursultana Nazarbajeva, ili predstavnika kraljevskih dinastija kao što su Akihito, Abdulah II. i Juan Carlos.
Ipak postoji jedna razlika kada se govori o ciljevima putovanja. Dok je Sanader na većinu susreta u inozemstvu otišao kako bi lobirao za brži ulazak Hrvatske u EU, Mesićevi su motivi uglavnom ekonomski. Na većinu putovanja vodi barem nekolicinu domaćih gospodarstvenika, a s nekima od njih u međuvremenu se i zbližio. Zato nikoga nije iznenadilo da su medijske najave prema kojima su Nadan Vidošević i Tomislav Dragičević spomenuti kao potencijalni Mesićevi nasljednici diskretno plasirane iz predsjedničkog ureda.

Stipe Mesić je, uostalom, na Badnjak, u Damasku proslavio 74. rođendan. Svjedoci kažu da nije bilo posebne procedure - na doručku u državničkoj rezidenciji, koja se nalazi unutar impozantnog kompleksa sirijskog predsjednika, našli su se savjetnici Višnja Tafra, Tomislav Jakić i nekoliko članova pratnje, i darovali mu knjigu Mishe Glennyja "McMafija". Sve u svemu, ništa spektakularno. Kudikamo zanimljiviji događaj dogodio se dva dana prije. U rano predvečerje, pojavio se moderni Audi, u kojem je bio jedino Bashar al-Asad, predsjednik Sirije. Neformalno odjeven pozvao je Mesića da mu se pridruži i odvezao ga u središte Damaska. Al-Asad je ljubitelj automobila i često se vozi glavnim gradom, tako da je i dolazak hrvatskog predsjednika iskoristio kako bi se provozali. Potom su šefovi Sirije i Hrvatske ušli u restoran u središtu Damaska, prošli pokraj drugih gostiju i samo u društvu službenog prevoditelja izabrali odvojeni stol te razgovarali uz večeru. Onda je al-Asad sjeo na vozačko mjesto i vratio ih u predsjednički kompleks.

Danijela Barišić, dugogodišnja glasnogovornica Predsjedničkog ureda, koja je 1. siječnja 2009. preuzela položaj veleposlanice u Bugarskoj, sudjelovala je na većini Mesićevih turneja. Kao jedan od najzanimljivijih apostrofira Mesićev posjet Libiji, kada je Moamer Gadafi iskazao veliki respekt prema Hrvatima. "Gadafi je želio da hrvatski novinari budu prisutni i na drugom susretu s predsjednikom Mesićem pa ih je prevezao svojim airbusom iz Sirta u Tripoli. Ukupno su se njih dvojica našli tri puta u dva dana, od toga dva puta u šatoru i jednom na službenoj večeri. Istog dana u posjetu je bio belgijski ministar vanjskih poslova s velikom grupom novinara, koja nas je s velikom zavišću gledala kad smo im rekli da nam je svečana večera treći susret s Gadafijem u dva dana. Za razliku od nas oni uopće nisu imali pojma hoće li ih pukovnik primiti", prisjetila se Danijela Barišić.

Gordon Brown i Ivo SanaderU Predsjedničkom uredu naglašavaju kako Mesić inozemna putovanja koristi ne bi li pronašao tržišta za hrvatske tvrtke, a ako treba, i pomagao kad im negdje zapne. Primjerice, otišao je u Turkmenistan koji se upravo nalazi u fazi izgradnje infrastrukture a sve im radi francuski građevinski koncern Bouygues, koji je do 2000. djelovao i u Hrvatskoj. "Ako valja Francuzima, što ne bi i nama", komentiraju predsjednikovi suradnici. Velike ekonomske prilike i bogata tržišta nalaze se i u drugim dijelovima nekadašnjeg SSSR-a. Azerbejdžan je lani imao stopu rasta 35 posto, Kazahstan milijarde dolara ulaže u izgradnju infrastrukture, sve te zemlje pune su nafte i plina, a svima trebaju ceste i farmaceutski proizvodi. Mesić podržava stajalište Nadana Vidoševića, koji je u nekoliko navrata utvrdio da su te države potencijalno tržište za proizvode i usluge hrvatskih kompanija.

Kada je nedavno ruski premijer Vladimir Putin organizirao forum zemalja izvoznica plina, odlučeno je da će sjedište biti u Kataru. Mesićevi suradnici podsjećaju da su zbog sličnih razloga i oni bili u Kataru, s čijim se vlastima razgovaralo o izgradnji terminala za ukapljeni plin u Omišlju. Bilo je to 2004., dogovori su odmakli, a onda je sve propalo zbog protesta koji su vodile ekološke udruge i Katolička crkva. Onda je stigla 2008., napravljena je nova energetska strategija koja je potvrdila da su terminali potrebni, a možda će Katarci pristati ponoviti razgovore koji su hrvatskom pogreškom propali prije pet godina. Barem se tome nadaju u Uredu predsjednika Republike.

Arapski poslovni krugovi prilično su zainteresirani za Hrvatsku, a u tom dijelu svijeta hrvatski predsjednik uživa iznimno poštovanje. Još u prvoj polovini devedesetih Mesić se suprotstavio politici podjele Bosne i Hercegovine, a kao predsjednik, vanjsku politiku je temeljio i na jačanju veza s islamskim državama. Od takve strategije nije odustajao, ni pod iznimno snažnim pritiscima SAD-a, nakon što se prošle godine susreo s iranskim predsjednikom Ahmadinedžadom. S druge strane, tako čvrsti stavovi otvaraju različite poslovne opcije. Među ostalim, Jordanci su zainteresirani za koncesiju nad zračnom lukom u Osijeku ili na Krku, da im bude centar za transport roba za ovaj dio Europe.

Mesićevi bilateralni susreti povremeno su izvlačili neka hrvatska poduzeća. Jedan takav bio je susret s egipatskim predsjednikom Hosnijem Mubarakom 12. srpnja u Parizu. Tom prilikom Stipe Mesić je dogovorio rješavanje problema koji je Ina imala u Egiptu. Mesić je komunikativna osoba, zahvaljujući tome sklopio je prijateljstvo s dosta predsjednika: Nursultanom Nazarbajevom iz Kazahstana, Heinzom Fischerom iz Austrije, Filipom Vujanovićem iz Crne Gore, Moamerom Gadafijem iz Libije, Hosnijem Mubarakom iz Egipta, kao i jordanskim princem Abdulahom II. Kada putuje u bivše jugoslavenske države, u neformalnim trenucima, domaćini dovode glazbenike koji sviraju po narudžbama. U takvim situacijama Stipe Mesić redovito traži da mu odsviraju njegovu omiljenu pjesmu, hit Zlatnih dukata "Ne dirajte mi ravnicu".

Nacionalovi sugovornici iz Ureda predsjednika i u 2009. najavljuju nastavak dosadašnje vanjske politike i brojnih inozemnih putovanja i susreta.Tek ponešto manji broj inozemnih turneja odradio je predsjednik Vlade Ivo Sanader. Tijekom 2008. premijer je odradio 26 službenih putovanja izvan Hrvatske i pritom se susreo s većinom vodećih europskih i svjetskih političara. Vladin glasnogovornik Zlatko Mehun prisustvovao je većini tih susreta i kaže kako bi bez Sanaderovih direktnih kontakata položaj Republike Hrvatske bio lošiji. Eksplicitno tvrdi kako su neki od tih događaja "važni i za hrvatsku povijest": "Prije svega, riječ je o sudjelovanju predsjednika Mesića i premijera Sanadera na travanjskom summitu NATO-a u Bukureštu, kada je upućena i pozivnica Hrvatskoj. Gotovo identičan značaj ima i nedavno Sanaderovo predsjedanje Vijeću sigurnosti UN-a, kada je umjesto planirane samo jedne, odradio čak tri sjednice, posvećene krizama na Bliskom istoku, Somaliji i Zimbabveu. U New Yorku je održao i brojne važne bilateralne susrete s Ban Ki-moonom, Condoleezzom Rice, Borisom Tadićem te drugim državnicima i vodećim dužnosnicima", objašnjava Mehun.

Vladin glasnogovornik smatra kako Sanaderova diplomatska aktivnost demantira teze o slaboj državnoj vanjskoj politici - o čemu je nedavno pisao Nacional - a kao argumente navodi i popis premijerovih sugovornika u ovoj godini. Budući da je u nekoliko navrata posjetio Bruxelles, logični su susreti s Joséom Manuelom Barrosoom, Ollijem Rehnom, Nicolasom Sarkozyjem i drugim čelnicima zemalja unutar Europske unije. Da je od samoga početka 2008. središnji Sanaderov cilj bio ubrzavanje pregovora s EU, potvrdilo je i prvo putovanje, a to je bio odlazak u Prag. Iako je Češka tek 1. siječnja 2009. preuzela predsjedanje Unijom, šef Vlade je skoro prije godinu dana pokušao tu zemlju pridobiti uz Hrvatsku, baš kao što je nešto poslije s istim ciljevima otputovao i u Francusku. Rezultati baš i nisu spektakularni, no u Vladi tvrde da odgovornost nije na njima.

Ivo Sanader i Bono Vox"Da nema besmislene blokade iz Slovenije, već bismo odradili glavninu posla. Upravo je Ivo Sanader pojačanim diplomatskim aktivnostima, brojnim putovanjima i kontaktima s Barrosoom uspio prevladati šestomjesečni zaostatak u pregovorima, koji se vukao iz 2007. Možete mi vjerovati da uživa izniman ugled među europskim političarima, kako konzervativnim tako i socijaldemokratskim, od onih u Austriji i Njemačkoj, preko češkog premijera Topoláneka do Georgea W. Busha i Condoleezze Rice", rekao je Zlatko Mehun.

Povremeno dolazi i do nepredviđenih susreta, kao što je bio rujanski u New Yorku, s čuvenim rockerom Bonom Voxom. Sjednica Vijeća sigurnosti bila je posvećena humanitarnim pitanjima, a Bono je sjedio u redu ispred Sanadera. Počeli su razgovarati i predsjednik Vlade je frontmena grupe U2 pozvao u posjet Hrvatskoj. "O, pa ja sam često u Hrvatskoj, samo što vi to ne znate", replicirao je Bono. Dok ga je Sanader začuđeno promatrao, objasnio je da obožava ploviti i kao nautičar često incognito plovi po Jadranu. "Dajte onda to napravite i javno, recimo u 2009.", pozvao ga je Sanader.
U Vladi odbijaju teze o zahlađenju odnosa s Angelom Merkel, koja se u više situacija eksplicitno izjasnila protiv primanja Hrvatske u EU prije nego 27 članica ratificira Lisabonski sporazum. Ali bez obzira na njihove demantije, ostaje podatak da je Berlin prilično suzdržan kada je riječ o Hrvatskoj.

S druge strane, tvrdi se da su se pojavili novi saveznici poput Sarkozyja, britanskog premijera Gordona Browna, ali i šefa konzervativne oporbe Davida Camerona, kao i irskog premijera Briana Cowena. Kada je početkom listopada posjetio Dublin, visoki dužnosnici irske vlade otkrili su u to vrijeme tajnu kako će u 2009., paralelno s izborima za Europski parlament, organizirati i novi referendum o ratifikaciji Lisabonskog sporazuma. Tih dana i u Stockholmu su tamošnji dužnosnici obećali da će Švedska podržati Hrvatsku i neće praviti probleme.Poput Mesića, i Sanader u 2009. namjerava dodatno intenzivirati međunarodne aktivnosti. Početkom godine želi se susresti sa slovenskim premijerom Borutom Pahorom, a vjerojatno slijede nove turneje po državama Europske unije. Do početka jeseni znat će se dovršava li Hrvatska u 2009. pregovore s EU, a to će biti i eksplicitni pokazatelj kvalitete premijerovih međunarodnih turneja.