Objavljeno u Nacionalu br. 687, 2009-01-13

Autor: Ljubo Jurčić

Krizni stožer

Energija je najskuplja kad je nema

Hrvatska je ovisna o uvozu plina, u prosjeku oko 40 posto. Uz prosječnu zimu vlastita proizvodnja, zalihe i uvoz nisu dovoljni. Rješenje je u povećanju skladišnih kapaciteta, otvaranju novih dobavnih pravaca i po mogućnosti povećanje domaće proizvodnje

Ljubo JurčićLjubo JurčićJoš od velikog praska, za koji se pretpostavlja da se dogodio prije nekih 13 milijardi godina, energija je stalni i temeljni dio svemira. Hrana za ljude je energija, a energija je hrana za uređaje. Bez uređaja nema suvremenog života, rasta, razvoja i povećanja standarda. Uspon u razvoju ljudske vrste ovisio je o procesu učenja kako koristiti sve veće količine energije. Ljudska vrsta koja je na planetu tek nekoliko milijuna godina potrošila je samo manji dio golemih zaliha energije. Iako se energija proizvodi, prodaje, kupuje i troši, ona u biti nije tržišni proizvod. Neophodnost energije za tekući život i razvoj daje joj stratešku važnost i karakteristike infrastrukturnog proizvoda, proizvoda o kojem neposredno i posredno ovisi svaki čovjek, svaki posao i svaki proizvod. Osiguranje dovoljno kvalitetne i stabilne energije jedan je od najvažnijih zadataka politike. To je obveza države bez obzira o kakvom se političkom i gospodarskom sustavu radi. Problem nedostatka energije je prvorazredni politički problem. Zbog svog planetarnog značenja energija je jedna od glavnih sastavnica globalne politike i geopolitike.

Svaka civilizacija uz svoju ideologiju i tehnologiju ima i svoju energiju. Politička moć proizlazi iz kontrole ili vlasništvo nad energijom. Dominantna energija naše civilizacije je energija fosilnih goriva, nafta, plin, ugljen. Kompanije koje imaju prava eksploatacije značajnih energetskih resursa spadaju u ekonomski najmoćnije kompanije. Njihova ekonomska moć i strateško značenje energije tim kompanijama daje i političku moć, ali bez političke odgovornosti. Zbog toga je nacionalna energetska strategija i politika pitanje zaštite nacionalnih interesa. Osobito za malu zemlju. Nacionalni cilj svake zemlje je energetska sigurnost, stabilnost i neovisnost. S tim ciljem definiraju se strategije i politike. Privatni sektor nije zainteresiran da u svim uvjetima zadovolji ukupne potrebe zemlje za energijom. Ta obveza ostaje vladi. Značaj ovog pristupa proizlazi iz cikličke potrošnje energije i vršne potrošnje. Tijekom zimskih razdoblja poveća se nekoliko puta potražnja za toplinskom energijom. Nastaju "vršna opterećenja" sustava koja mogu potrajati mjesec-dva. Izgradnja kapaciteta za vršna opterećenja koja će biti u funkciji oko 20 posto su, zbog velikih ulaganja, neprofitabilna privatnom sektoru. Zbog toga tržište ne može riješiti taj problem. Iako cijena energije za vrijeme vršnih opterećenja može porasti nekoliko puta, ona nije dovoljna za isplativost vršnih kapaciteta. Obveza države je izgraditi kapacitete za vršna opterećenja. Država ima drukčiju računicu nego privatni sektor. Privatni sektor računa "privatnu" korist, profit od ulaganja, država računa ukupnu društvenu korist. Cilj poduzeća je profit. Cilj države je povećanje bruto domaćeg proizvoda. Poduzeće optimalizira svoje proizvodne kapacitete s ciljem maksimiziranja profita. Ti kapaciteti nikad nisu dovoljni da pokriju u svim situacijama sve potrebe za energijom. Država bez dovoljno energije u bilo kojem trenutku gubi dio proizvodnje, što rezultira smanjenjem bruto domaćeg proizvoda i povećanjem troškova i gubitaka u gospodarstvu. Energija može sudjelovati u troškovima proizvodnje 5 ili 10 posto. To je njen direktni trošak. Međutim, kad energije nema, gubi se 100 posto proizvodnje. To je oportunitetni trošak ili gubitak moguće proizvodnje. Energetska politika temelji se na oportunitetnom trošku. S društvenog gledišta, energija je najskuplja kad je nema. Zbog toga je osnovni cilj energetske strategije i politike dovoljno kvalitetne i sigurne energije. U skladu s tim ciljem treba postići ekološko, tehnološko i ekonomsko optimaliziranje energetskih kapaciteta.

Hrvatska je daleko od energetske neovisnosti, a samim tim i od sigurnosti i stabilnosti. Uvozimo oko 30 posto električne energije, a ne gradimo domaće kapacitete da se riješimo te uvozne ovisnosti. Od 2012. počinju zbog dotrajalosti izlaziti iz proizvodnje neke od postojećih elektrana. Treba izgraditi i njihovu zamjenu. Budući da je prosječno vrijeme gradnje elektrana oko 5 godina, sve one bi trebale već biti u izgradnji, a nisu. Zbog toga će se od 2012. godine hrvatska energetska ovisnost povećati, a energetska stabilnost smanjiti. Hrvatska je ovisna o uvozu plina. U prosjeku oko 40 posto. Uz prosječnu zimu vlastita proizvodnja, zalihe i uvoz nisu dovoljni. Rješenje je u povećanju skladišnih kapaciteta, otvaranju novih dobavnih pravaca i po mogućnosti povećanje domaće proizvodnje. Skladišta bi se punila u ljetnim mjesecima, kad je potražnja na svjetskom tržištu puno manja. Hrvatska niti je u posljednjem razdoblju povećala skladišne kapacitete, niti je uspostavila nove dobavne pravce, iako se u većoj ili manjoj mjeri situacija svake godine ponavlja. Hrvatsko gospodarstvo trpi štete, a građani nemaju miran san. Društvena ekonomičnost ulaganja u energetiku zahtijeva usklađenost ulaganja u dobavu, transport i potrošnju. Počeli smo vaditi plin iz Jadrana, a nismo napravili plinovod prema Hrvatskoj. Povećava se svake godine broj potrošača plina, a ne povećava se dobava. Gradimo plinovod prema Dalmaciji, a nismo osigurali povećanu dobavu s jedne strane niti organizirali potrošnju s druge strane. Ova investicija u ovakvoj politici ostat će dugoneisplativa...

Energetika zbog svoje strateške važnosti je jedan od instrumenata geopolitike. Europska i Hrvatska energetska (pa i politička) sigurnost i stabilnost još dugo će ovisiti o Rusiji. Zbog širenja NATO-a, instaliranja proturaketnog štita, situacije u Gruziji, Europska unija i Hrvatska su zahladili odnose s Rusijom. Sada je igrom slučaja Rusija ohladila Europu i Hrvatsku te poboljšala svoju pregovaračku poziciju. Europsko i hrvatsko nerazumijevanje i neuvažavanje političkih stajališta Rusije bilo je u znatnoj mjeri nerazumno. Rusija je nezaobilazni politički i energetski čimbenik i Europe i svijeta. Bez uvažavanja njenog položaja i njenih interesa nema stabilnog energetskog i političkog razvoja Europe.

Vezane vijesti

EU se nije integrirala kao država

EU se nije integrirala kao država

O mogućnostima izlaska iz aktualne dužničke krize i osnivanju fiskalne unije u eurozoni razgovarali smo s Ljubom Jurčićem, profesorom Ekonomskog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika