Objavljeno u Nacionalu br. 687, 2009-01-13

Autor: Željko Rogošić

Energetski šok

Plan za neovisnost o ruskom plinu

Branko Radošević, predsjednik uprave Plinacroa, govori o tome što će Hrvatska poduzeti da više nikada usred zime ne dođe na rub kolapsa zbog problema s ruskim plinom

BRANKO RADOŠEVIĆ tvrdi da je hrvatski sustav opskrbe plinom dobro projektiranBRANKO RADOŠEVIĆ tvrdi da je hrvatski sustav opskrbe plinom dobro projektiranU krizi oko ruskog plina Plinacro je tako uspješno upravljao plinskim sustavom RH i odlučno uveo redukcije da je pobrao sve pohvale javnosti, pa i javnu pohvalu premijera Ive Sanadera. "Plinski sustav je dobro pripremljen za krizne situacije pa i za ovakav poremećaj u opskrbi kakav još nije zabilježen", istaknuo je diplomirani inženjer strojarstva, predsjednik Uprave Plinacroa Branko Radošević. Za sebe kaže da se rodio na plinu, u Ivanićkom Graberju gdje su velika nalazišta. Radio je u INA-i, a od 2004. je u Plinacrou, prvo kao direktor Sektora transporta plina, pa član Uprave, a od 2005. je i predsjednik Uprave.

NACIONAL: Kako to da je Hrvatska, koja proizvodi 2,3 milijarde kubika vlastitog prirodnog plina i zadovoljava vlastitim izvorima 60 posto svoje potrošnje, dospjela u tako nezavidnu situaciju?
- Trebalo je unaprijed imati pripremljene ugovore o interventnom uvozu za ovakvu plinsku krizu. INA je u Izvještaju o poslovanju 2007. decidirano naznačila da 2008. treba osigurati dodatni transportni pravac preko Slovenije i dodatnih 330 milijuna kubika. Kapaciteti su zakupljeni, ali nije osiguran plin. Nije se dogovorilo jedino rješenje - preuzimanja dijela proizvodnje od talijanskog ENI-ja s kojim INA eksploatira plin iz Jadrana. Da je to učinjeno prije, istog trena kada su Rusi zavrnuli pipe, dobili bismo plin plinovodom Karlovac - Pula - platforma Ivana K - Casalborsetti u Italiji.

NACIONAL: Što ne valja u hrvatskom plinskom sustavu ?
- Sve što sustav čini kao cjelinu - domaća proizvodnja, podzemna skladišta plina, sustav transportnih plinovoda i upravljanja - na visokoj je razini i puno bolje nego od zemalja u okruženju. Čak i od Slovenije. Austrija bolje stoji, ali ima mogućnost dobave plina iz više smjerova, posebno sa sjevera. U najužem krugu struke doživio sam osobno velike kritike kad sam zagovarao Jadransko-jonski pravac dobavljanja plina i projekt izgradnje LNG terminala. Sada se svi pitaju zašto to nije napravljeno.

NACIONAL: Što se dogodilo s planiranim plinovodom do Italije?
- Već su 1996. predviđene teškoće u opskrbi ruskim plinom. Napravljen je plan za izgradnju plinovoda GEA (Gas Energy Adriatic) koji su zajedno trebali realizirati ENI i INA. GEA je trebala dobaviti plin iz alžirskih nalazišta, preko Italije, za područje cijele regije, jer je predviđeni kapacitet bio 5-8 milijardi prostornih metara plina godišnje. Čak je 1998. započela izgradnja plinovoda Zagreb - Karlovac. Nakon prvih 40 km se stalo, nije bilo novca, zapeli su pregovori s ENI-jem. Nažalost, 2000. je Hrvatska potpuno odustala od toga projekta. ENI se iz njega izvukao 2001. Razvoj i privođenje plinskih polja sjevernog Jadrana je napredovalo, Talijani su brzo usmjerili plinovod i proizvodnju na svoju stranu. Hrvatska je sjevernojadranska plinska polja povezala tek 2005. U rukama smo imali projekt koji ne samo da bi riješio današnju situaciju, nego i potrebe za idućih 15 godina. GEA bi riješila sve naše probleme. Energetski projekti se dugo rade, zato u javnosti i politici nisu popularni.


NACIONAL: Koji su alternativni putovi opskrbe Hrvatske plinom?
- Plinacro je napravio plan razvoja i modernizacije plinsko-transportnog sustava do 2011. Planiramo uložiti 443 milijuna eura i izgraditi 900 km novih plinovoda i drugih sadržaja. Prvi je projekt spajanja plinovodnih sustava Hrvatske i Mađarske, u suradnji s mađarskim operatorom FGSZ. S njima smo potpisali Pismo namjere o izgradnji plinovoda Slobodnica - Donji Miholjac - Dravaszerdahely - Pécs - Városföld. Mađari će izgraditi svojih 210 kilometara, mi 88 kilometara u Hrvatskoj. Riječ je o projektu dvosmjernog plinovoda koji će biti dovršen 2010. i čiji bi kapacitet omogućio transport 6,5 milijardi kubika prirodnog plina na godinu. Hrvatska tako dobiva kraći dobavni pravac iz ruskih izvora, koji zaobilazi Slovačku, Austriju i Sloveniju, te mogućnost transporta plina za Italiju i Sloveniju. Ali tako se otvara i mogućnost korištenja u suprotnom smjeru kada bude gotov LNG terminal u Omišlju. Tako bi plin s Jadrana mogao biti transportiran za Mađarsku i dalje. Sličan ugovor FGSZ je potpisao s rumunjskim operatorom plinskog sustava. Kada se ti plinovodi izgrade, osigurat će se spajanje na Gazpromov plinovod Južni tok, koji vodi do kaspijske regije i Bliskog istoka. Spoj s Mađarima omogućit će nam spajanje i na veliki međunarodni projekt plinovoda Nabucco, a možemo povući i dio plina iz mađarskih skladišta koja su veća nego naša.

NACIONAL: Kada će se plinoficirati Hrvatska?
- Napravljen je plan plinofikacije Like, Dalmacije sve do Dubrovnika i juga Hrvatske. Taj projekt smo dizajnirali u skladu s potrebama cijele države i BiH. Plinacro je stupio u kontakt sa švicarskim EGL-om i norveškim Statolhidrom te od 2007. razrađuje projekt Jadransko-jonskog plinovoda (Ionian Adriatic Pipeline), koji bi se trebao spojiti na TAP (Trans Adriatic Pipeline). Njegov značaj prepoznala je i Svjetska banka. Naša je ideja stvoriti usporedni pravac kojim bi se plin preko našeg teritorija transportirao na sjever i zapad Italije. Plinovod bi išao od albanske Fiere do Bosiljeva i dalje do talijanskog, austrijskog i švicarskog tržišta. To je novi, četvrti europski koridor, ukupne dužine 900 kilometara i kapaciteta 10 milijardi kubika na godinu kojim bi se dobavljao plin iz Irana, Kaspijske regije i Rusije, i to preko Turske, Grčke i Albanije. Taj će se projekt realizirati do 2015. To je odgovor na probleme koje danas imamo. Važnu ulogu igra i izgradnja jednog, možda i dva LNG terminala.

NACIONAL: Je li moguće opskrbu plinom zasnovati samo na temelju profita?
- Glavni razlog trenutačnog stanja i jest to što je cijeli plinski biznis u reorganizaciji. Najbolji modeli su tamo gdje je primarna sigurnost opskrbe, a ne samo profit. Energetiku i energetsku infrastrukturu u većinskom vlasništvu pod svojom kontrolom mora imati država. Upravo traje proces sanacije i ispravljanja pogrešaka iz privatizacije INA-e od 2000. i 2002. Sada se pokušava iz INA-e, koja je privatizirana, preuzeti energetski dio za koji se drži da je strateški važan za državu i koja nad tim mora imati kontrolu. Ideja je da se izdvoji skladište plina Okoli, i plinski biznis, odnosno nabava i prodaja plina.

NACIONAL: Zašto imamo samo jedno skladište u Okolima, staro više od 20 godina?
- Imati jedno podzemno skladište plina nije malo. Projekt sustava 2002. tražio je još jedno skladište slične razine, kapaciteta oko 500 milijuna kubika. Kako smo stvar postavili na tržišnu razinu, INA zbog nedovoljnog dobitka na plinskom biznisu nije ulagala u taj dio plinskog sektora. Ako želimo povećati sigurnost dobave, novac se mora uložiti, a ulaganja traže novac koji se odnekud mora namaknuti. A to znači da se mora podići cijena plina. Sada je cijena po prostornom metru u nas značajno manja nego u Slovenij, a pod istim uvjetima poslovanja. Kao društvo sve više shvaćamo da dugoročno nije dobro socijalna pitanja rješavati kroz energiju. Energetski sektor se tako ne razvija, nego propada, a građanstvu se šalje pogrešna poruka - energija je jeftina, radite s njom što hoćete. Istina je da je energija PLINSKA BUDUĆNOST Hrvatska može razviti barem dva plinovoda neovisna o ruskom plinu, a u skoroj budućnosti sagradit će barem još jedno skladište plina i barem jedan LNG terminal gdje ukapljeni plin iskrcavaju brodoviPLINSKA BUDUĆNOST Hrvatska može razviti barem dva plinovoda neovisna o ruskom plinu, a u skoroj budućnosti sagradit će barem još jedno skladište plina i barem jedan LNG terminal gdje ukapljeni plin iskrcavaju brodoviskupa, u nju treba puno ulagati i vraća se na dugi rok. Spreman sam donijeti odluke o pokretanju hitne izgradnje podzemnog skladišta plina. U našoj postojećoj koncepciji već imamo i dvije moguće lokacije. Drugo podzemno skladište na drugim ležištima plina na Okolima, pokraj Popovače, što bi bilo najprihvatljivije, iako je još bolje ležište plina u Beničancima, u Slavoniji.

NACIONAL: Izvozi li Hrvatska plin u Italiju, kako se proteklih dana moglo pročitati u pojedinim medijima?
- Ugovor s Talijanima potpisan je prije 15 godina, kada se krenulo u razradu eksploatacije sjevernojadranskih plinskih polja, tada nismo imali tehnološka i tehnička znanja i opremu. Bilo je logično da se udružimo s Talijanima. Novac i tehnologiju dala je talijanska strana. Hrvatska ga vraća kroz ustupanje dijela proizvedenog plina. Sigurno da bi nam i taj dio plina s naših podmorskih plinskih polja u krizi dobro došao. Ali to je dio ugovora za koji držim da je sasvim korektan. Zato Hrvatska praktički ništa ne izvozi u Italiju. I nije to razlog nestašice plina u Hrvatskoj, niti redukcija koje smo dužni poduzeti.

NACIONAL: Što ćemo kada iscure zalihe od tri tjedna?

- Neće se stajati prekriženih ruku. Kolike su zalihe ovisi o tome za što su namijenjene. Da nismo reagirali redukcijom i ograničenjem 3. siječnja u 3 sata ujutro, zaliha plina u skladištu više ne bismo ni imali. Kada nemate ulaz plina iz Rusije, a bez interventnog uvoza, nismo mogli dopustiti da HEP ili Petrokemija Kutina rade sa 100 posto kapaciteta. Dispečerski centar ima točne uvide. Zadatak Plinacroa kao operatera je da balansira sustav. Nisam pobornik daljnjih iskapčanja i uvođenja 7. stupnja redukcije. Pobornik sam da opskrbljivač plina, koji je dužan i obvezan intervenirati, ubacuje dodatne količine plina u sustav. Nema drugog rješenja. I to je INA napravila. Zalihe kojima raspolažemo, prilagođavajući se vršnom opterećenju i stupnju redukcije, i dalje su dovoljne za oko tri tjedna.

Vezane vijesti

USKOK istražuje M SAN zbog Plinacroa

USKOK istražuje M SAN zbog Plinacroa

Novi broj Nacionala donosi priču o posljednjoj u nizu USKOK-ovih istraga domaćih tvrtki. Tako se istraga, koja bi trebal biti okončana u sljedećih… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika