Goran GranićKako urediti svoje odnose sa susjedima iz bivše države, jedno je od najvažnijih pitanja hrvatske države. Uređenje odnosa između partnera koji su bili u braku zajedničke države jednako je složeno i važno kao i u procesu rastave u lošem braku. Postavljaju se pitanja imovine, granica posjeda i zajedničke djece, što bi u ovom slučaju bile manjine. U procesu rastave braka od 1990. dogodilo se sve najgore iz najmaštovitijih scenarija, ili možda čak i neusporedivo gore od toga, da bismo nakon tako teških ratnih iskustava bili na početku rješavanja odnosa, ali s teškim teretom posljedica rata, ratnih zločina, materijalnih šteta, prisvajanja vlasništva, neriješenih granica i loših rješenja ili prakse prema manjinama itd. Uza sve spomenuto, sastavnica tih odnosa duboke su osobne i kolektivne traume žrtava, koje ograničavaju traženje rješenja, jer ni jedno rješenje ne smije nikad obezvrijediti stradanja, patnje i gubitke života.
Kako izići iz sadašnje situacije i je li moguće u kratkom vremenu naći dobra i za sve strane prihvatljiva rješenja? Nije posebno potrebno naglašavati da se rješenja ne mogu naći na temelju prošlosti, nego samo u projektu budućnosti, koji će pružiti šansu da se međusobni odnosi urede na osnovi pozitivnoga pristupa. Tri su ključne sastavnice pozitivnog preokreta u odnosima država i naroda u regiji, odnosno uređenje odnosa Hrvatske sa susjedima:
1. Uređenje međusobnih odnosa podrazumijeva da svatko proživi svojevrsnu katarzu u pogledu vlastite odgovornosti. Izdignuti se iznad svojih interesa i utvrditi nesporne vrijednosti kao što su pravo na život i neprihvatljivost zločina, svi oblici ljudskih prava, pravo na privatno vlasništvo, prava manjina i kažnjavanje svih koji su počinili ratni zločin.
2. U uređenje odnosa valja unijeti potrebnu razinu velikodušnosti i razumijevanja problema i interesa drugih strana, te u toleranciji rješavati otvorena pitanja.

Pozitivni ambijent za rješavanje odnosa u regiji, što u ovom slučaju znači brzi ulazak svih zemalja u EU, kao posebni projekt koji bi se realizirao u dvije-tri godine. To je pozitivan cilj koji može mobilizirati sve, a Hrvatska može u tome imati značajnu ulogu. U svim ratovima uvijek se postavlja pitanje tko je odgovoran - država, pojedini narod ili predstavnici vlasti. Narod ne može biti odgovoran, jer se ni jedna vlast, ma koliko bila podržavana od vlastitoga naroda, nikad ne može poistovjetiti s narodom. Naravno, na onima koji su podržavali određenu vlast ostaje moralna odgovornost da su podlegli propagandi i bez dovoljno kritičnosti podržavali nemoralne i zločinačke poteze vlasti. Odgovorna je uvijek vlast, a u materijalnom smislu država, jer vlast u ime i za račun države provodi pravne radnje.
Važan segment uređenja odnosa su crkve i vjerske zajednice. Njihova spremnost, da u duhu svoga nauka surađuju i šire ozračje ekumenizma i dijaloga, može znatno pridonijeti pozitivnoj atmosferi za razvoj i izgradnju novih odnosa u regiji. Njihova zajednička molitva za sve civilne žrtve rata i za sve ljude koji su doživjeli poniženja, mučenja i sve ostale oblike stradanja, te osuda rata kao sredstva rješavanja problema, može znatno pomoći ljudima iz politike i javnog života u traženju rješenja prihvatljivih za sve.

U svom snu vidim Hrvatsku kao zemlju tolerancije, visokog standarda ljudskih prava, prava manjina, prosperitetnu i socijalnu državu. Vidim hrvatski parlament kako donosi rezoluciju o osudi svih zločina koji su počinjeni na teritoriju Hrvatske od predstavnika hrvatskih građana, te kako traži ispriku od svih. U središtu Zagreba (najbolja lokacija je sada sadržajno potpuno neiskorišteni Kvaternikov trg) podiže se spomenik svim civilnim žrtvama koje su stradale na području Hrvatske od svih režima, vlasti i osvajača, i taj spomenik postaje središnje mjesto odavanja počasti Domovini. Hrvatske vlasti preuzimaju odgovornost za povratak svih svojih građana koji su izbjegli iz Hrvatske ili pomoć u organizaciji života u novim sredinama, a velika pozornost pridaje se provedbi zakona o pravima manjina.
U svim crkvama u Hrvatskoj jedan dan u godini se moli i služe se mise za sve civile, svih naroda, koji su stradali od predstavnika hrvatskoga naroda.

Negativna energija između Slovenije i Hrvatske dosegnula je vrhunac, s posljedicama za odnose i ekonomije obiju zemalja. Umjesto dobrosusjedskih odnosa razvijaju se odnosi neprijateljskih zemalja, koji proizvode neželjene učinke i na razini odnosa građana i u gospodarstvu. Jesu li problemi nepremostivi ili se nerješavanjem problema pokušavaju ostvariti politički profiti? Stječe se dojam da se problemi ne žele riješiti, jer bi rješenja srušila visoko podignute letvice nerealnih stavova i zahtjeva.
U svom snu vidim predsjednike hrvatske i slovenske vlade kako postižu dogovor da će se ukupne financijske obveze (obveze prema štedišama koji su ostali štediše Ljubljanske banke i hrvatskoj državi na temelju preuzetih obveza po institutu stare devizne štednje) riješiti prema načelu da svaka zemlja preuzme po 50 posto ukupnih obveza, a Nova ljubljanska banka početi raditi u Hrvatskoj.
Vidim da su se ribari iz Hrvatske i Slovenije udružili u projektu zaštite i očuvanja Piranskog zaljeva, te da se građani uz granicu udružuju, a pogranična mjesta, općine i gradovi potpisuju sporazume o suradnji.
Vidim također da su predsjednici vlada postigli dogovor o arbitraži, a to parlamenti potvrdili, da se granica uredi na način da dva arbitra, jedan Slovenac i jedan Hrvat, donesu odluke o spornim pitanjima. Izbor arbitara proveden je uz suglasnost obiju strana, svaka strana imala je pravo veta, u cilju da se obostranim povjerenjem stvore povoljni uvjeti za rješavanje spora. Svaka strana, radi pozitivne atmosfere u rješavanju graničnih problema, povukla je jednostrane poteze u korist druge strane u svim dijelovima granice koji neosporno pripadaju drugoj strani. Proglašenje dijela hrvatskog teritorijalnog mora otvorenim značilo bi pristup Slovenije otvorenom moru kao znak dobre volje hrvatske strane, sa stupanjem na snagu danom ulaska Hrvatske u EU.

Kako osigurati razvoj Bosne i Hercegovine, zaštititi prava svih triju naroda i manjina, kako osigurati efikasnost države, a da se ne ugrozi ravnopravnost? Taj san je teško odsanjati, jer u miru treba dobiti bitku za BiH u kojoj će sva tri naroda biti pobjednici.

Rat je pitanje oko kojeg se lome i prošlost i budućnost BiH. Postoji li u ratu sukobljenih strana nešto zajedničko što se može ugraditi u temelje budućnosti? Čovjek je jedini temelj na kojem se može graditi buduća BiH, od čovjekova prava na život pa do svih ostalih prava, uključujući i prava vlasništva. Osuda svakog zločina te kažnjavanje svih koji su počinili zločine nad civilima i zarobljenicima prvi je korak koji je potrebno poduzeti. Tekst takve rezolucije, istovrsnog sadržaja, u mom je snu potrebno donijeti i na entitetskim razinama i na državnoj razini.
Stabilnost BiH ovisi o zaštiti prava svakoga građanina i svakoga od triju naroda. Mehanizmi zaštite trebaju biti osigurani na cijelom području BiH jednako za svakog građanina i za svaki narod u cijelosti.
Unutarnje ustrojstvo Bosne i Hercegovine mora odgovoriti na potrebe zaštite svakog građanina i svih triju naroda, potrebe razvoja ekonomije i jedinstvenog tržišta, te ispunjavanje svih obveza države Bosne i Hercegovine u međunarodnim odnosima. Unutarnje rješenje ne može biti na štetu ni jednoga naroda, odnosno mora biti podržano od svih triju konstitutivnih naroda. Viziju unutarnjeg ustrojstva BiH treba graditi na platformi u kojoj je BiH punopravna članica EU, EU bez unutarnjih granica, a unutarnja organizacija u funkciji služenja građanima, njihovim potrebama i, naravno, očuvanju njihova identiteta. U svom snu vidim tri arbitra, iz svakog naroda po jednog, koji bi pripremili dokumente o unutarnjem ustrojstvu i institucijama BiH. Važno je da to budu ljudi koji će dobiti potporu i povjerenje svih triju naroda. Važna je uloga Hrvatske i Srbije, koje svojim potezima trebaju pomoći u traženju rješenja, bez miješanja u unutarnje odnose BiH i na platformi izgradnje ravnopravnih, dobrosusjedskih odnosa i uz puno poštovanje institucija Bosne i Hercegovine. U mom snu nisu zaboravljene ni crkve i vjerske zajednice koje imaju veliku zadaću izgradnje multikonfesionalnog i tolerantnog društva. Dan zajedničke molitve za sve civilne žrtve u svim vjerskim zajednicama bio bi minimum, a sve ostale aktivnosti koje bi vodile širenju ekumenizma i dijaloga posebno bi pridonosile visokim ciljevima razvoja Bosne i Hercegovine. I na razini simbola - odavanje počasti civilnim žrtvama, podizanje odgovarajućeg spomenika, te odgovarajuće protokolarne aktivnosti u čast čovjeka, njegovih sloboda i vrijednosti, važna je karika u izgradnji tolerantnog društva.

Osnovno pitanje s kojim se susreće Srbija jest odgovornost za zločine i materijalne štete počinjene i nanesene 90-ih godina svojim susjedima. Prihvaćanje odgovornosti za patnje kojima su bili izloženi građani susjednih država donosi najviše koristi Srbiji. Iz tog razloga je eventualna (priželjkivana) presuda Međunarodnog suda pravde u Haagu o odgovornosti Miloševićeve vlasti za zločine u Hrvatskoj od najveće koristi za Srbiju, jer joj može pomoći da završi svoju katarzu i odgovornost prema drugima. Sanjam trenutak da srbijanski parlament donese rezoluciju o odbacivanju svih ideologija koje su proizvele Miloševića, o odgovornosti Miloševićeva režima, o zabrani političkog djelovanja svima koji su na bilo koji način sudjelovali u vlasti ili javno podržavali režim, o progonu svih odgovornih za zločine. Sanjam i ispriku svim narodima koji su trpjeli zbog zločinačke vlasti u Srbiji, te podizanje spomenika svim žrtvama Miloševićeva režima na najsvetijem mjestu u Beogradu. U mom snu je i vodstvo Srpske pravoslavne crkve koje svake godine u svim crkvama širom Srbije organizira molitvu i liturgiju za sve žrtve Miloševićeva režima.
Također sanjam da će Srbija nadići sadašnji stav da je proglašavanje Kosova neovisnom državom tragedija nad tragedijama. U mom snu to je najveći dar Srbiji, da, oslobođena stoljetnih sukoba i tenzija, može raditi za dobrobit građana koji žive u Srbiji. Dugoročno to će biti dobitak za Srbiju jer će se moći posvetiti izgradnji istinskog demokratskog društva i na taj način spriječiti pojavu nekih novih miloševića koji bi proizveli velike patnje i gubitke za srpski narod i sve narode u regiji. Budućnost odnosa s Kosovom jest izgradnja dobrosusjedskih odnosa, zaštita srpske manjine na Kosovu i zaštita vjerskih i kulturnih spomenika koji u tradiciji Srbije imaju posebnu vrijednost.

Vidim spremnost Crne Gore da preuzme svoj dio odgovornosti za rat, žrtve i materijalna stradanja u doba Miloševićeva režima. Crnogorski parlament donosi rezoluciju o odgovornosti za počinjene zločine Miloševićeva režima u kojem su sudjelovali i pripadnici crnogorskog naroda, o progonu svih koji su sudjelovali u zločinu i o isprici za zločine. U središtu Podgorice, u mom snu, podiže se spomenik slobodi Dubrovnika i zahvalnosti Bogu što ih je hrvatska obrana zaustavila u osvajanju grada koji je simbol slobode.

Moj san nije nevjerojatan događaj, nego je proizišao iz doživljaja ovoga prostora prije i poslije demokratskih promjena. Osnovna je postavka u mom snu da se na ovom prostoru mogu i moraju dogoditi promjene koje će ga učiniti stabilnim, prosperitetnim i sigurnim za život. Važno je biti svjestan da je potreban iskorak u promišljanju i praksi, jer dosadašnjim metodama i praksom to nije moguće postići.
Želim biti naivan i posijati "sitno zrno nade", uvjeren da ono jednoga dana može dati stostrukog ploda. Podsjećajući se na Kristov nauk da ne treba očekivati nagradu ako ljubiš prijatelja koji ljubi tebe, nego za ljubav prema neprijatelju, mogućnost promjena u regiji ovisi o sposobnosti da jedni idu u susret drugima. Polazno, u mom su snu temeljne vrijednosti prije svega čovjek, njegove odgovornosti, prava i slobode, stvaranje prostora sigurnosti i stabilnosti, moralne vrijednosti da se ništa nečasno neće počiniti u ostvarivanju svojih interesa, tolerancija na svim razinama i pozitivan odnos prema potrebnim promjenama. Osim toga, svi su narodi na ovom prostoru platili previsoku cijenu u ljudskim životima i upropaštenim sudbinama a da ne bi imali razloga ostvarivati ovakvu racionalnu i moralno odgovornu viziju. U političkom smislu brz ulazak svih zemalja u Europsku uniju ključni je motiv za izgradnju novih odnosa. Europska unija može donijeti prosperitet, a posebno sigurnost, jer su stradanja svih naroda na ovim prostorima u prošlom stoljeću tako velika da im je stoljeće mira nužno potrebno. Predvodnička uloga Hrvatske poželjna je i potrebna, naravno, u onoj mjeri u kojoj je prihvaćaju druge države. Izgradnja mehanizama rješavanja međusobnih problema nužna je pretpostavka uspjeha. Odluka, da se sva sporna pitanja rješavaju paritetnom arbitražom koja uživa povjerenje stranaka, jača odlučnost da se vlastitim snagama nađu pravedna i dugoročno održiva rješenja. Crkve i vjerske zajednice imaju povijesnu obvezu da svojim djelovanjem, na osnovi temeljnih vrijednosti svoga nauka, pridonose širenju tolerancije, dijaloga, ekumenizma i potrebe suradnje.
Ukupna javnost mora tomu dati svoj doprinos štiteći neosporne vrijednosti, Božje i ljudske, umjesto da štiti pojedinačne interese. Ničiji nečastan i nepošten interes ne može biti ispred i iznad ljudskih prava i sloboda, posebno prava na život. Simbolika je vrlo važna jer nas javno deklarira za one stavove i ciljeve za koje se zalažemo, i na toj simbolici potrebno je iskazati jasne odluke i poduzimanje mjera.