MEDICINSKI INOVATOR Dr. Darko Alfirević prvi je u splitskoj bolnici sudjelovao u transplantaciji koštane srži, a uskoro odlazi na usavršavanje u SADU trenutku globalne financijske krize te u situaciji ovisnosti o nestabilnom svjetskom tržištu rada, znanja i kapitala, dobra je vijest da Hrvatska stvara mlade stručnjake kojima se daje prilika da realiziraju financijski i stručno vrlo zahtjevne projekte. Radivši na njima u Splitu se profilirao određen broj inženjera, znanstvenika i kreativaca koji su pokazali da mogu ostvariti i realizirati velike projekte. Trojica mladih ljudi, inženjeri građevinarstva Albert Pavlović i Veljko Nižetić te patolog i fotograf Darko Alfirević, dočekali su i iskoristili svoju priliku već u svojim tridesetima.
Albert Pavlović, 36-godišnji inženjer, vodio je izgradnju Spaladium Arene, a sada je zamjenik direktora tvrtke Sportski grad koja je izgradila Spaladium Centar i njime će upravljati idućih 30 godina. "Moja zadaća je bila koordinacija svih poslova vezanih za nastanak Spaladium Arene, od izrade projektne dokumentacije, izgradnje dvorane, kontrole izgradnje zajedno s nadzornom službom, do praćenja gradilišta, veze s projektantima - a sve za samo godinu dana. Kada smo počeli, nismo imali gotov projekt. Tada nismo znali koja će biti opterećenja, kakav će biti krov, što sve mora biti u njemu. Prvi put se u nas gradila multifunkcionalna dvorana ovakvog karaktera gdje se moraju zadovoljiti sadržaji ne samo za sport, nego i koncerte, sajmove, kongrese. Ipak, najteži zahtjev je bio sagraditi krovište koje mora nositi 100 tona korisnog opterećenja da bi sutra u njemu mogle svirati rock grupe poput Rolling Stonesa. U krovištu smo morali postaviti 15 klimatiziranih komora sa svim potrebnim instalacijama, reflektorima, elektroormarima, velikim semaforima, hodnim stazama, kupolama za odimljavanje. Morali smo sagraditi pod na koji se parket, po potrebi, može staviti i skinuti s njega, morale su se montirati teleskopske tribine, koje se mogu razmontirati u roku od 24 sata. Postojao je cijeli tim ljudi koji su svakodnevno rješavali takve zadatke, jer to nije mogao riješiti samo jedan projektant. Praktički smo spavali u Spaladiumu i živjeli zajedno godinu dana.

Specijalno brodogradilište Brodosplita odigralo je veliku ulogu jer je u tri dijela izradilo metalnu konstrukciju krovišta. Prvi put se u Hrvatskoj na gradnji krova sportske dvorane primijenila tehnologija naguravanja blokova, kakva se primjenjuje u mostogradnji. Trebalo je nosivom skelom po skijama navlačiti betonske konstrukcije i premostiti raspon od 80 metara", istaknuo je Albert Pavlović. Sve je to bio ogroman zadatak za mladog inženjera. "Ovo je najsloženiji zadatak na kojem sam radio. Vjerojatno se ovdje u skoro vrijeme neće graditi ništa slično, pogotovo ne u uvjetima u kojima se gradila ova dvorana", smatra Pavlović. "Vjerojatno mi je snagu i energiju da izdržim takve napore dao sport. Trenirao sam vaterpolo dugo godina, usto studirao, učio se organizaciji vremena i koncentraciji. Sa splitskim Jadranom sam dva puta osvojio Kup europskih prvaka 1992. i 1993., to su bile prve titule koje su osvojene za hrvatski vaterpolo. Sportaši se i s lijepim i s teškim trenucima u životu znaju lakše nositi", uvjeren je Pavlović, koji je i danas sportski direktor splitskog Jadrana.

Veljko Nižetić glavni je inženjer projekata Hrvatskih autocesta na nedavno otvorenoj dionici od Dugopolja do Ravče, odgovoran za izgradnju svih važnih objekata i jedan od pet najodgovornijih inženjera za izgradnju Pelješkog mosta, čiji se graditeljski zamah intenzivno priprema. "Rastem usporedno s auto-cestom Zagreb - Split - Dubrovnik", istaknuo je 37-godišnji diplomirani inženjer građevine Nižetić. On je nakon studija u Splitu odmah počeo raditi u IGH, a 2003. je dobio ponudu iz Hrvatskih autocesta da sudjeluje u izgradnji mosta na Krki pa je na dvije godine prešao živjeti u Šibenik. "To je poseban objekt i nisam puno razmišljao. Na mostu Krka vodio sam inženjerski posao u dijelu vođenja investicije i nadzora nad izgradnjom mosta, zajedno s iskusnim kolegom inženjerom Tončijem Ljubetićem. To je bio ČUDESNA GODINA Albert Pavlović u Spaladium Areni koju je kao glavni inženjer uspio izgraditi za samo godinu dana, što je pravi graditeljski pothvatmoj prvi pravi, veliki objekt, radi kojega je vrijedilo prijeći u Hrvatske autoceste, jer je HAC izrastao u veliku investicijsku tvrtku koja je dobro strukturirana i u kojoj se može odlično raditi", uvjeren je Veljko Nižetić. Za njega osobno most na Krki, koji je dobio i svjetske nagrade za izvedbu, poput Cemexove, bio je prekretnica. Posebno je ponosan i na most preko Cetine, na dionici autoceste od Dugopolja do Šestanovca.
"Most na Cetini je lijep objekt preko kanjona Cetine, gdje smo samo jednom gredom prešli preko kanjona, maksimalno štiteći krajolik i prirodne ljepote. Moj zadatak je, kao i na Krki, da kao glavni inženjer projekta budem potpuni investicijski nadzornik. Funkcija glavnog inženjera na mostu je kontrola i provođenje ugovora, kontrola utroška novca, smanjivanje rizika od poskupljenja cijene objekta. Most je stajao 72 milijuna kuna", rekao je Nižetić koji je imao strašnih problema kako spriječiti da materijal pri gradnji mosta ne pada u kanjon Cetine, koji je dubok oko 80 metara. Nakon mosta na Cetini došla je dionica od Šestanovca do Zagvozda, nedavno svečano puštena u promet. "Teška je i zahtjevna gradnja ceste u Zabiokovlju. Uz ostalo, na posljednjoj dionici Zagvoz - Ravča vodio sam izgradnju vijadukta Raščane. To je poseban objekt dugačak 800 metara, izgrađen tehnologijom naguravanja betonskih blokova dužine 20-ak metara. Betonski segment u kalupu gura naprijed onaj sljedeći koji se radi iza njega. Tako u oplati hidrauličkim prešama gurate most naprijed", objasnio je glavni inženjer projekta autoceste.

Rad na autocesti za mladog inženjera znači jako puno. "Iskoristio sam priliku, profilirao se u svojem poslu. To su poslovi izazovi, jer nose teškoće, ali daju samopouzdanje za dalje. Strašno sam sretan kada s obitelji prijeđem preko mosta na Krki, a moje dvije kćerkice Jana i Lea uskliknu: 'Evo, papin most!' To je divan osjećaj", ističe Nižetić, koji je od početka prosinca 2007. postao član Provedbene jedinice za izgradnju mosta Pelješac. Jedinica se sastoji od pet najodgovornijih inženjera, zadužena je za izgradnju mosta Pelješac i izravno odgovorna ministarstvu. "Naša jedinica će biti stalno na mostu i koordinirati svim radovima, kontrolirati utrošak sredstava i poštivanje rokova. To je veliki izazov jer takav projekt u Hrvatskoj još nismo gradili. Na ovom projektu zadužen sam za projektnu dokumentaciju, koordinaciju s projektantima i suradnju vezanu za tehnologiju izgradnje mosta. Sada bi se moglo reći da sam postao specijalist za izgradnju mostova. A na ovome nas čeka primjena posebne tehnologije izgradnje temelja mosta."
Darko Alfirević je liječnik specijalist klinički patolog u KBC-u Firule, znanstvenik, fotograf, predavač, slikar, glazbenik, književnik, ratnik, s nadimkom Lešo. "Oduvijek sam želio studirati medicinu. Sva moja okolina prepoznala je u meni senzibilitet umjetnika. Roditelji su znali da imam talent i za slikarstvo i glazbu. Svirao sam u nekoliko bendova, družio se s grafičkim dizajnerima, pripadao talentiranoj generaciji. Završio sam Medicinski fakultet u Splitu, započeo staž, otišao na ratište. Bio sam ratnik s puškom, na Južnom bojištu i u Zadarskom zaleđu. Doslovno na prvoj liniji. Kad sam se vratio iz rata, dobio sam specijalizaciju patologije. Završio sam subspecijalizaciju iz područja hematološke patologije i prvi put u povijesti splitske bolnice, odnosno KBC-a stvorio pretpostavke za transplantaciju hematopoetskih matičnih stanica", rekao je Alfirević. On je prvi koji je u splitskoj bolnici sudjelovao u transplantaciji koštane srži, odnosno prvi splitski patolog koji je uveo histopatološku dijagnostiku biopsije koštane srži na cijelom području juga Hrvatske.
Kao prvi kliničar u Splitu na tome je počeo raditi Dominik Lozić. "Taj model sam prenio sa zagrebačkog Rebra i iz Merkura. Uskoro odlazim u SAD k Elaine Jaffe, ikoni svjetske histopatološke dijagnostike, kliničkoj patologinji, na dodatnu edukaciju i uspostavu suradnje u području hematološke patologije. Predajem na Medicinskom fakultetu u Splitu niz godina, u nastavu sam ušao kao specijalizant", istaknuo je Darko Alfirević kojeg zanimaju i neke druge stvari.

VELJKO NIŽETIĆ uz zahtjevan vijadukt na dionici autoceste Split -Dubrovnik, koji je projektirao "Pišem knjigu uvrnutih priča o smrti. Od prve moje doživljene smrti iz djetinjstva, pogiblji moga prijatelja iz ulice Darka malog i sjećanja na njega kao usnulog anđela, preko druge priče o smrti u fakultetskim danima, do smrti suborca na ratištu, na prvoj crti bojišta u hrvatskoj uniformi, ne u bolnici. Cijela jedna kronologija smrti u krugovima, moje prihvaćanje smrti kao sastavni dio života. Kao liječnik specijalist radio sam tri godine usporedo kao profesionalni fotoreporter. Radio sam za Vjesnik, sportsku fotografiju za riječki Novi list, Sportske novosti, za HINA-u. S Vladom Dugandžićem sam osnovao ogranak udruge Fotoreporteri bez granica. Fotografijom sam se počeo baviti u osnovnoj školi. Oduvijek sam slikao. Kako odgovorno radim posao patologa i bavim se hematopatologijom, tako radim i fotografiju. Ja sam fotograf - po zovu i po pozivu! To je moj 'second job'! Fotografija nije moj hobi, u njoj sam angažiran. Davno su me, kao i Avedona, prestale zanimati velike teme. Mene zanimaju portreti i ljudi. Iza mene je osam samostalnih izložbi i četiri međunarodna salona", istaknuo je Darko Alfirević. Njegove slikarsko-grafičke izložbe prešle su u fotografske. Aktivan je u Foto klubu Split. "Uskoro počinje s radom moja Škola fotografije s elektroničkim udžbenikom koji sam upravo dovršio. Već dugo radim na projektu Slike Mediterana, u kojem fotografiram kulturnu baštinu, koncertnu i kazališnu fotografiju, posebno u Starigradu na Hvaru, gdje imam kuću, pejzažnu fotografiju. Idem prema minimalnoj i promišljenoj fotografiji, prema Flussovoj 'svaki čovjek je lovac, bilo da lovi ženu koja mu se sviđa, bilo medvjeda ili jelena'. Po prirodi sam ekshibicionist, ali ne onaj iz parka, nego u svojem intelektualnom izričaju."
Ostao je zapažen već po svojoj prvoj slikarskoj izložbi 1989. godine u galeriji Štambuk na Rivi, sa serijom slika "Romantic Warrior", oslonjen na hrvatski realizam. "Fotografiju sam prvotno koristio u likovnoj umjetnosti. U svojoj glavi dosegao sam slobodu. Nije me briga ako me ljudi čudno gledaju kada se poslije Nove godine kupam u moru, pokraj Vrbovske, kada sa svom fotografskom opremom na biciklu prevozim 20-ak kilometara, snimam neki vinograd i potom skačem u more", rekao je Alfirević.