PORAŽENA I POBJEDNIK Govor tijela i izrazi lica ukrajinske premijerke i ruskog premijera pokazali su tko je prevladao u pregovorimaKad su u noći između subote i nedjelje premijeri Rusije i Ukrajine Vladimir Putin i Julija Timošenko nakon višesatnih pregovora u Kremlju izišli pred novinare da ih obavijeste što su se dogovorili, iz govora tijela vidjelo se tko je dobio, a tko izgubio. Putin je pred novinare izišao sa smiješkom, pun samopouzdanja, a Julija Timošenko stisnutih usnica, namrgođena, očito nevoljko. Putin je dao do znanja da je Rusija postigla sve što je htjela, ali se prema svojem manjem južnom susjedu ponijela velikodušno. Dogovoreno je da će Ukrajina za ruski plin u sljedećoj godini plaćati mnogo više nego dosad, ali joj Rusija neće naplaćivati punu tržišnu cijenu, koja sada iznosi oko 450 dolara, nego joj je velikodušno dala 20 posto popusta. Dosad je Ukrajina plaćala ruski plin 175 dolara za 1000 kubičnih metara. Rusija je na početku pregovora tražila da se cijena podigne na 250 dolara, što je Ukrajina odbila tvrdeći da ne može plaćati više od 201 dolara. Došlo je do spora, zatvaranja plinovoda, natezanja, a sad će Ukrajina plaćati plin skuplje od one cijene koju je Rusija na početku tražila, plaćat će oko 350 dolara. No dogovoreno je da od 2010. Ukrajina plaća istu cijenu kao i sve druge zemlje. S druge strane, Ukrajina nije povećala cijenu transporta ruskog plina kroz ukrajinske plinovode, o čemu postoje višegodišnji za Rusiju povoljni ugovori. O tome će se također razgovarati tek sljedeće godine.

Kao što je poznato, Rusija je - zato što je Ukrajina odbijala potpisati ugovor po novim ruskim uvjetima - 1. siječnja prekinula isporuku plina Ukrajini, ali je 8. siječnja zatvorila dostavu plina kroz ukrajinske plinovode i drugim zemljama, tvrdeći da Ukrajina krade taj plin. To je ugrozilo građane i ekonomije dvadesetak europskih zemalja u jednoj od najhladnijih zima posljednjih godina, a europske političare zabrinulo, jer su se svi počeli pitati je li bilo pametno što su posljednjih godina svoje energetske potrebe zadovoljavali uglavnom samo povećanjem dobave ruskog plina. Prekid isporuke plina preko Ukrajine uzbunio je europske zemlje, koje se pitaju jesu li Rusija i Ukrajina uopće pouzdani kad je riječ o isporukama plina, ne krije li se u tom oslanjanju na njih velika opasnost da Europa na dulje vrijeme ne ostane bez plina ako se njihov sukob ponovi, produbi i produlji, te ne iskorištavaju li i jedna i druga zemlja tu plinsku ovisnost Europe o plinu da ucjenjuju europske zemlje kako bi jedna ili druga dobile njihovu podršku.

Ono što se u vezi s ruskim plinom i Ukrajinom događalo ovih dana vrlo će se vjerojatno ponoviti i za godinu dana, kad se ponovno budu vodili rusko-ukrajinski pregovori o novom jednogodišnjem ugovoru o cijeni ruskog plina za Ukrajinu te o cijeni koju Rusija treba plaćati Ukrajini za transport ruskog plina kroz Ukrajinu za druge europske zemlje. Tada će se, međutim, ti pregovori voditi u drukčijim uvjetima i pri novoj ravnoteži snaga, jer su sadašnji događaji znatno ojačali Rusiji, a oslabili Ukrajinu. Kriza će se ponoviti, vjerojatno sa sličnim posljedicama i sličnim ishodom kao sada, a to mora biti pouka za cijelu Europu, posebno za one zemlje koje su energetski ovisne o ruskom plinu.
I Rusiju i Ukrajinu čeka ekonomski teška godina. Rusiju će teško pogoditi pad cijene nafte, ali i recesija svjetske privrede koja se već snažno pretače i u Rusiju. Već ima znakova da će se Rusija morati odreći značajnih investicijskih planova, pa i onih vitalnih u energetskom sektoru, jer za njih neće imati novca. Ona će, naravno, nastojati prihode izgubljene zbog niske cijene nafte nadoknaditi gdje god bude mogla, a prodaja plina pružat će takvu mogućnost, jer se ovdje cijena ne formira dnevno na svjetskom tržištu, nego se potpisuju dugoročni ugovori, a Rusija će moći nametati svoju cijenu jer u pojedinim područjima ima potpuni plinski monopol. Stoga će Rusija sigurno u svakom poslu s plinom nastojati zaraditi što više, pa i prilikom budućih pregovora o cijeni plina s Ukrajinom, koja će u njih ući sa slabijih pozicija od Rusije.

Jer Ukrajinu čeka ne samo ekonomski, nego i politički teška godina. Svjetska recesija pogodit će ju jače nego Rusiju jer njeni inozemni prihodi pristižu od teške industrije, koja se jače pogođena recesijom. Uz to, Ukrajina je dosad ekonomski jako profitirala od niske cijene uvoznog ruskog plina, koji će već za 2009. biti znatno skuplji. Svi njeni izvozni proizvodi mogli su biti jeftini jer su bili proizvedeni pomoću jeftinog ruskog plina. No Ukrajina će u budućim pregovorima biti oslabljena još iz jednog, političkog razloga. Ukrajinu čekaju žestoki predsjednički izbori. Na sadašnjeg predsjednika Viktora Juščenka, čija je popularnost iznosila 75 posto, a sada je, navodno, ispod 10 posto, nasrnut će njegovi brojni protivnici, a među njima će biti i sadašnja premijerka Julija Timošenko, koja želi postati predsjednicom Ukrajine. Njihovi loši odnosi još će se pogoršati, politički rascjepi u Ukrajini produbiti, politička kriza razbuktati, pa Ukrajina neće biti ni politički jedinstvena u budućim pregovorima s Rusijom.
Ukrajina je i otprije podijeljena na proruski i prozapadni blok, ali je donedavno jedinstveni prozapadni blok prevladao tzv. narančastom revolucijom prije četiri godine. Ukrajinska javnost mnogo je očekivala od nove politike okretanja Zapadu, ali je sad razočarana onim što su postigli prozapadni političari. Oni su obećavali da će Ukrajinu brzo integrirati u Zapad, da će se boriti protiv korupcije, razvijati demokraciju. No javnost je vrlo brzo shvatila da korupcija i dalje buja. Štoviše, korupcionaške utjecaje ukrajinski građani vide kao glavni razlog što su se posvađali vođe narančaste revolucije Viktor Juščenko i Julija Timošenko. Ukrajinski prozapadni političari bili bi u sudaru s ruskim pritiskom mnogo jači kad bi imali podršku javnosti, a tu su podršku izgubili uvelike zato što su se posvađali zbog interesa raznih oligarhijskih grupa.

ANGELA MERKEL Prošlog tjedna s Vladimirom Putinom u Berlinu: njemačka kancelarka jasno je pokazala na čijoj je strani u ovoj kriziZbog toga što nisu ispunili obećanja iz narančaste revolucije prozapadni ukrajinski političari počeli su gubiti i podršku zapadnih zemalja. Dosad su imali snažnu podršku američkog predsjednika Georgea W. Busha, ali tek treba vidjeti kakvu će politiku prema Ukrajini voditi nova administracija Baracka Obame.
Sve te okolnosti nagovještavaju da ovo nije kraj natezanja Rusije i Ukrajine oko plina, nego samo jedna od etapa u sporu dviju zemalja, koji se ne odnosi samo na plin, nego je i strateške naravi. Na Zapadu ima sve više onih koji tvrde da Rusija ovim pritiskom u vezi s plinom želi s Ukrajinom postići ono što je lani ratom postigla s Gruzijom - kažnjavanje zbog pristanka da bude, kako to Rusi vide, američki igrač u opkoljavanju Rusije, ali i dovesti Ukrajinu u uže okvire budućeg manevriranja. Rusija želi pokazati da može žestoko pritisnuti Ukrajinu bude li ona i dalje pokazivala ambicije da se priključi Zapadu. Čini se da je Rusija pokolebala razne europske zemlje u tom pitanju, ali i neke unutar samog prozapadnog ukrajinskog bloka, te se nagađa da će Rusija raditi na produbljivanju sporova između vođa narančaste revolucije, da bi u sporu Juščenka i Julije Timošenko Rusija mogla diskretno podržati premijerku, koja je navodno sklonija suradnji s Rusijom od Juščenka.

Spor dviju zemalja vjerojatno će ponovno buknuti, najkasnije za godinu dana, kad se bude obnavljao rusko-ukrajinski ugovor o isporuci plina, ali Rusija će po svoj prilici biti snažnija nego sad, a Ukrajina slabija. Ima i drugih spornih pitanja. Rusija želi upravljati ukrajinskim plinskim transportnim sustavom, a zacijelo će se otvoriti i pitanje ruske pomorske baze u Sevastopolju, kao i odnosa Ukrajine prema djelovanju Ruske pravoslavne crkve. Europske korisnici ruskog plina boje se da bi spor mogao poprimiti i mnogo opakije razmjere, što bi trajno onemogućilo transport plina, to više što ima naznaka da će kasniti dva velika projekta za jačanje sustava opskrbe Europe ruskim plinom - Sjeverni tok ispod Bal