Svijet se neće tako lako oporaviti od gospodarske krize. Da je tako, pokazuju najnovije prognoze vodećih svjetskih gospodarskih i financijskih autoriteta.

Europska komisija ponovno je smanjila prognoze gospodarskog rasta, slično je najavio i šef Međunarodnog monetarnog fonda Dominique Strauss-Kahn, koji je za BBC izjavio: "Stvari ne idu nabolje. Zadnje prognoze MMF-a nisu baš bile dobre, a nove, čije se objavljivanje očekuje za nekoliko dana, bit će još i gore", rekao je Strauss-Kahn, uz napomenu da svijet obnovu gospodarskog rasta ne treba očekivati u sljedeće dvije do tri godine.

Devet vodećih bankarskih korporacija Europe, među kojima i šest vlasnica najvećih hrvatskih banaka, zatražilo je od Europske središnje banke da poveća pomoć zemljama istočne i srednje Europe, čijem ionako krhkom gospodarstvu prijeti slom.

Sve to sa smiješkom na licu prati hrvatski ministar gospodarstva Damir Polančec, koji se nedavno probudio s novom vizijom. Prkoseći crnim prognozama iz svijeta, Polančec je u današnjem intervjuu za Business.hr izjavio da i dalje vjeruje u rast hrvatskog bruto društvenog proizvoda od 2 posto.

Nitko ne zna na čemu Polančec temelji svoj optimizam. Da li na službenoj statistici za posljednja dva tromjesečja, koja pokazuje da je Hrvatska već u recesiji, ili na najavama o tisućama otkaza koje dolaze iz Hrvatske udruge poslodavaca?

Možda mu optimizam ulijeva činjenica da će većinu novca koji se ove godine nađe na tržištu potrošiti država na refinanciranje svojih dugova, ostavljajući poduzetnicima crkavicu? Ili prognoze vodećih hotelijera koji najavljuju veliki pad turističkog prometa u 2009?

Možda je minula plinska kriza razlog optimizma, tijekom koje je većina ionako skromne hrvatske industrije dva tjedna radila na minimumu, a moguće je da je Polančec ohrabren procjenama monetarne vlasti da će izvoz u ovoj godini pasti za 5 posto.

Optimistične prognoze gospodarskog rasta Polančec možda temelji na dinamici punjenja državnog proračuna, koji se u siječnju dvostruko više trošio nego što se punio, ili na alarmantnom padu istočnoeuropskih valuta prema euru, među kojima i kune, i prijetnji masovnog povlačenja kapitala iz tih zemalja.

Vjerojatno ni na čemu od spomenutoga. To je ionako bio samo ministrov san, a snovi ne moraju imati realno uporište.