Zadarski gradonačelnik skinuo je s gradskog trga zastave zemalja sudionika SP-a u rukometuKad je Adolf Hitler bio u posljednjim pripremama da otkrije svijetu desetogodišnje plodove rada u eugeničkom laboratoriju opasnih namjera, nacistička Njemačka je 5. veljače 1938. pod zastavom s kukastim križem otvorila prvo Svjetsko rukometno prvenstvo.

Nije to bilo ništa spektakularno, kao ni, uostalom, bilo kakva druga sportska priredba koja se u to vrijeme premijerno organizirala. Osim Njemačke, pozvane su još tri zemlje - Austrija, Danska i Švedska, čije su zastave, kažu stari novinski tekstovi, bile uredno izvješene dva dana rukometnih nadmetanja. Hitlerovi SS oficiri zaduženi za organizaciju očito su dobro pazili na instrukcije berlinske vrhuške, pa su pozvane samo zemlje s germanskom genealoškom pozadinom, što znači da je egida "svjetsko" izražavala mišljenje tadašnje vlasti kako će svijet izgledati nakon što dobije rat.

Paradoksalno, čovjek, zbog kojeg su sasvim solidni brkovi postali estetski tabu 20. stoljeća, vjerojatno je tim potezom izbjegao eventualne osude svjetskih državnika, jer da su pozvali Afrikance, Azijce ili Slavene, vjerojatno im ne bi dopustili da izvjese zastavu pokraj "superiorne" germanske trobojnice s kukastom heraldikom.

Narodu se ne bi svidjelo, a da su, recimo, pozvali Čehe, zbog bojkotiranja njihovih državnih obilježja morali bi skinuti i sve druge zastave, kako bi u maniri Goebbelsove propagande (ponavljaj laž, pa će postati istina) pokazali svijetu da se zapravo radi o državi umjerenih političkih pogleda i vrhunske bijele tehnike. Da nisu, bijesna masa bi vjerojatno u kolektivnoj euforiji palicama natjeravala plahe goste iz Jugoslavije po Berlinu ili održavala cjelovečernje poganske rituale spaljivanja ruskih zastava na münchenskom trgu. To je promišljenim potezima države izbjegnuto.

Ovih se dana valja prisjetiti na koji je način globalni rukomet postao institucionaliziran. Ne toliko zbog toga što je 71 godinu, 12 dana i koju minutu poslije Hrvatskoj pripala čast da organizira svjetsku rukometnu smotru, koliko zbog političke težine koju je imala bilo koja globalna manifestacija u nacističkoj Njemačkoj, čiji su se političari tomu veselili jer su uvježbavali indoktrinirane plavooke Odinove sinove za sportske podvige veće od života.

Danas, kad čovjek čita o prvom Svjetskom rukometnom prvenstvu, prvo što mu vjerojatno padne na pamet jest instinktivno u glavi procesuirati političku dimenziju cjelokupne stvari, odnosno činjenicu da je najzloglasnija ideologija u povijesti stajala iza organizacije tog događaja. Zasigurno nikoga previše ne zanima tko je bio igrač turnira. Dosta je vremena prošlo od toga razdoblja, a može se reći kako od tada nije bilo Svjetskog prvenstva na kojem je zemlja organizator tu čast eklatantno eksploatirala u dnevnopolitičke svrhe, zbog činjenice da se, recimo, približavaju lokalni izbori, pa je pametno ne ljutiti narod neke regije postavljenjem na središnji trg zastave države koju ne ljube previše. Nitko na planetu ne bi se nadao da će malo pitomo mediteransko mjesto, grad koji je jedan od domaćina Prvenstva, oživjeti političkog mrtvaca koji je strpljivo čučao u naizgled benignoj igri s loptom.

Prije nekoliko noći, pod okriljem javne rasvjete, zasad nepoznati broj uvježbanih diverzanata u crnom, centar grada lišili su zanimljivih ukrasa - zastava drugih država. Barem je takav bio prvi dojam, da su, dakle, nepoznati počinitelji maknuli šarolike zastave sa svih strana planeta. Međutim, špekulante je ubrzo razuvjerio zadarski gradonačelnik Živko Kolega. U noći sa četvrtka na petak zasad nepoznat broj pripadnika policije po naredbi HDZ-ove županijske vlasti skinuo je sve zastave s glavnog zadarskog trga. Nakon toga zaredale su pretpostavke stranih reportera koji su došli pratiti rukomet o tome što bi vlastodršce moglo ponukati na taj potez, ako je poznato da se to dogodilo prije početka većine utakmica u Zadru. Jesu li komunalci na zahtjev kakvih uglednih restauratora maknuli vizualne ponose Danske, Njemačke, Poljske i drugih zbog bojazni da će oštetiti zidine koje su jednako stare kao rečene nacije? Jesu li zastave bile napravljene od jeftinog materijala s placa pa su zbog toga intervenrale gradske vlasti da ne izbjegnu bruku pred svijetom? Ništa od toga.

"Tijekom jučerašnjeg dana i večeri dobio sam niz intervencija i pritužbi građana, te sam kao predsjednik lokalnoga organizacijskog odbora u Zadru, sagledavši sve činjenice, a imajući u vidu ove posebne dane u kojima su građani senzibilizirani sjećanjem na vrijeme ratnih stradanja i odavanjem pijeteta žrtvama akcije Maslenica, donio odluku da se sve zastave s trga skinu, a ostat će zastave na Višnjiku sukladno propozicijama samog natjecanja", oglasio se priopćenjem Živko Kolega, davši tako pošteno opravdanje i ujedno legitimitet ovoj odluci.

Novinarima iz cijelog svijeta, kojih trenutačno u Hrvatskoj ima dosta, kao i građanima država koje trenutačno gledaju u Hrvatsku, sada je sve bilo jasno. Pa to se i kod njih znalo dogoditi. Međutim, vrhu stranke koju Kolega predstavlja u Zadru to je iz nekog razloga zasmetalo.

S poslovičnim osjećajem za ispravljanje nepromišljenih represivnih poteza što ih stalno povlače podređeni mu kadrovi, bilo da je riječ o opozivanju pokušaja zadiranja u privatnost pojedinaca koji se koriste socijalnim web stranicama, ili odleđivanju zabranjene predstave koja ga spominje u čudnom kontekstu, javio se premijer Ivo Sanader, i to nekoliko puta. Preko Zlatka Mehuna prekorio je Kolegu da ne radi nestašluke i da se uozbilji.

Persuazivni moment pojačan je kad je Sanader instruirao svoga omiljenog ministra i bivšeg zadarskog gradonačelnika Božidara Kalmetu da također kaže "to nije trebalo napraviti". Kalmeta je barem u ovom trenutku najmjerodavniji da kaže nekoliko riječi o tom pitanju, jer je dugo u malom mediteranskom gradu vodio glavnu riječ, pa zna kakva je situacija. Sramota, komentirao je Kalmeta micanje zastava s trga, prebijanje makedonskog navijača koji je šetao zadarskim ulicama, kamenovanje autobusa srpske košarkaške momčadi, paljenje jedne trobojnice na Trgu bana Jelačića i stadionski folklor na utakmicama istočnih susjeda.

"Zadar je miran i otvoren grad", poručio je Sanader svjetskim promatračima preko Božidara Kalmete. Čelnik hrvatske vlade nakon ovakvih apela u javnosti zasigurno je zadobio simpatije u Bruxellesu, odakle ga posljednjih mjeseci ucjenjuju da, ako želi u Uniju, mora eliminirati ksenofobiju s gradskih ulica. Nakon što razljućena središnjica HDZ-a sljedećih dana vrati zastave u centar malog mediteranskog grada i ukori "samovoljnog" Kolegu, a Unija i svijet vide pitomo skandiranje golobradih mladića na predstojećim utakmicama - što je dosad bio vizualni ekskluzivitet HRT-a, odnosno domaćih gledatelja - odagnat ćemo skepsu slovenskih susjeda, koji nam predviđaju pristupanje Uniji 2015.

Jer u ovoj hamletovskoj nedoumici između rezultata na skorim lokalnim izborima u jednom od istinskih bastiona HDZ-ove politike i umivanja lica pred onima koji odlučuju o eurointegracijama nema bojazni za samu odluku političke elite. Sportska manifestacija globalnih razmjera ovaj se put neće pretvoriti u lokalnu seosku prćiju. Hrvatska će trijumfirati, kao i Njemačka na prvom Svjetskom rukometnom prvenstvu, kad je postala prvi službeni svjetski prvak.