Renato BaretićDvoje hrvatskih političara, pače gradonačelnika, prošlog je petka u novinama objavilo krupne plaćene oglase u svoju čast. Anto Đapić, koji se vještim igranjem na poziciji desnog vanjskog (sad mu je, s četvrt metričke cente manje, zacijelo lakše probijati se kroz suparničku obrambenu formaciju nego lani u ovo doba) vratio na mjesto prvog Osječanina, platio je (svojim novcem? gradskim? stranačkim?) po cijelu stranicu u četirima nacionalnim dnevnim novinama e da bi argumentima istine, pravde i socijalne osjetljivosti opovrgnuo "staljinističke" i "totalitarističke" napise o svojoj imovini, jer ona je toliko skromna i spomena nevrijedna da, veli on, "mislim da većina mojih vršnjaka s prosječnim primanjima ima toliko". A Đapićeva kolegica po tituli, dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica, u lokalnom je tjedniku zakupila (svojim novcem? stranačkim? ne - gradskim!!!) četiri stranice za intervju koji je napravila sama sa sobom, i ljubazna pitanja i iscrpne odgovore, sve pod samozatajnim naslovom "Nastojim doprinijeti da nam život u Gradu bude što bolji i ugodniji". Iz naslova nije jasno na koga točno pod tim "nam" gospođa Šuica točno misli, ali gospodski je pretpostaviti kako je riječ o svim Dubrovčanima, a ne samo nekima i turistima s kruzera. Uz to, naučili smo i jednu novu pokondirenu tuđicu: "advertorial", tako kaže Šuičina glasnogovornica da se zove ta "hvalite me, usta moja" metoda soljenja građanske pameti.

Posežući za Bandićevim receptom otprije nekoliko godina, to dvoje gradonačelnika očito želi pokazati da su barem za jedan korak ispred svih svojih kolega i potencijalnih suparnika na skorim lokalnim izborima: njih dvoje, naime, prije su od drugih skužili da će ti izbori (barem za one funkcije što ih oni trenutačno obnašaju) biti krajnje personalizirani. Gradonačelnike će ovog proljeća, znamo, prvi put birati izravno, po imenu i prezimenu, po individualnim programima i - to ponajviše - po dojmovima što ih lokalna biračka tijela stječu o kandidatima. Zato se ovo dvoje i obraćaju biračima iz prvog lica jednine i pod neskrivenom egidom "plaćeni oglas" (ej, plaćen je, ljudi, nije mukte, nema tu džabalebarenja, nije to pisalo i objavilo nekakvo podmićeno novinarsko đubre, nego ja osobno!) i baš zato u tim svojim plaćenim oglasima vrijeđaju i novine i novinare, želeći ih unaprijed, za svaki slučaj, proglasiti medijskim plaćenicima svojih oponenata. Treći njihov kolega, gradonačelnik Zadra, izabrao je nešto egzotičniju metodu privlačenja biračke naklonosti: postavio je na glavni gradski trg zastave svih zemalja sudionica Svjetskog rukometnog prvenstva, pa ih odmah prve noći, valjda u strahu da netko ne zapali onu srpsku, sve 24 dao poskidati, tako da je iznad Narodnog trga ostao samo prazni konop. Shvativši ubrzo da je, štono bi Srbi rekli, usro učkur, krenuo se pravdati bezbrojnim pozivima ozlojeđenih građana koji na obljetnicu akcije "Maslenica" ne žele da im se u centru grada vijori agresorsko-okupatorski barjak... Ma bravo, sva sreća da na prvenstvu ne sudjeluje i Italija - tko zna koliko bi tek onda takvih poziva bilo!? Vodeći se geslima "misli lokalno - zaribaj globalno!" i "Narodni trg nikad neće biti Međunarodni!", Živko Kolega dospio je u vijesti svih svjetskih agencija a da nije morao platiti ni lipe za takvo oglašavanje. Koji "advertoriali", koji bakrači... Sad više nema ni najmanje sumnje da će za njega glasati svi ovi divljaci koji premlaćivanjem, razbijanjem i vrijeđanjem zadnjih dana cijeli Zadar vezuju do daljnjega za onaj drevni stup srama na Forumu. Pod uvjetom, naravno, da svom stranačkom Kolegi Sanader i Kalmeta uopće dopuste da se nanovo kandidira za gradonačelnika.

Četvrti skori kandidat, Jasen Mesić, iako bez imalo gradonačelničkog iskustva, također je pomno proučavao Bandićevu doktrinu - nakon punih 60 minuta razgovaranja o svemu i svačemu, Aleksandar Stanković mu je u "Nedjeljom u 2" morao priznati vješto svladavanje političarskog zanata: "Ni na jedno moje pitanje niste konkretno odgovorili." Identičnom konstatacijom, naime, Stanković je svojedobno morao iz emisije ispratiti i Bandića, za kojeg mladi Mesić tvrdi kako mu je "vrijeme prošlo". Hm, tko zna, vrijeme mu možda zbilja i jest prošlo, ali bandićizam kao postmoderni derivat makjavelizma tek je na pola uspona do zenita - bolje i od samog zagrebačkog gradonačelnika pokazuju to Đapić, Šuica i (Jasen) Mesić, potvrđujući nam da je Bandić postavio paradigmu upravljanja hrvatskim gradovima, paradigmu kakvom će se u svojim kampanjama služiti svi iole ambiciozniji kandidati za gradonačelnike u Hrvata, ili barem oni među njima koji istupe kao kandidati stranaka. Nominalni ljevičar tako je, čini se, postao uzorom političke pragmatike za konzervativce (konzervativne, nota bene, taman koliko je i naš Milan lijev) koji i sami sanjare o svom holdingu i o svom parkingu, o urbanizmu prema klanovskim potrebama, o golfu kao životnoj prekretnici zajednice, o nedodirljivosti i tko zna o čemu još.

A gdje su tek svi oni neovisni, slobodnolebdeći i ini samonikli talenti za upravljanje jedinicama lokalne uprave! U svakom će gradu, županiji i općini, bojim se, u zadnji čas pred zaključivanje predizbornih prijava osvanuti barem po petero čudaka s vizijom i misijom... Čeka nas, sve u svemu, vjerojatno najživopisnija, najkarnevalskija predizborna kampanja dosad, krcata malim bandićima, malim tuđmanima i malim mesićima (male paveliće da ni ne spominjem), kampanja koja će (i to silom zakona!) lokalne medije srozati na još nižu razinu, da bi na kraju rezultirala novim farsama na temu već viđene povijesti. Ako mene pitate, na ovogodišnje lokalne izbore isplati vam se izići samo ako kanite svoj listić učiniti nevažećim. Zaokružiti sve te vizionare i žmuklere, džepare i šibicare, od prvog do zadnjeg, ili ih prekrižiti jednog po jednog, pa ubaciti u kutiju. Zvuči glupo, jelda? Okej, da, glupo je, ali nemojte mi poslije prigovarati da vam nisam na vrijeme ponudio najmanje glupu mogućnost izbora.