Ljubo JurčićRecesija je stagnacija gospodarskih aktivnosti. Mnoge razvijene zemlje za formalno proglašavanje recesije propisuju dodatne, preciznije elemente. Američki državni ured za ekonomska istraživanja (NBER) definira recesiju kao značajno smanjenje gospodarskih aktivnosti više od nekoliko mjeseci, vidljivo kroz smanjenje realnog bruto domaćeg proizvoda, smanjenje realnog dohotka građana, smanjenje industrijske proizvodnje i smanjenje veleprodaje i maloprodaje. Makroekonomska teorija definira recesiju kao negativni rast bruto domaćeg proizvoda kroz dva uzastopna kvartala.

Prema najčešćoj praktičnoj definiciji Američkog ureda za ekonomska istraživanja, Hrvatska je u recesiji. Hrvatsko gospodarstvo stagnira od prvog kvartala 2007. Tada je stopa gospodarskog rasta bila 7%, a drugi kvartal te godine imao je blagi pad na 6,6%. U trećem i četvrtom pad je nastavljen do 3,7%. Na početku 2008. stopu je bila na približno istoj razini. To je očito bila iznimka u trendu stagnacije domaće proizvodnje koja je krajem 2008. težila prema nuli. Najbolji pokazatelj budućeg kretanja bruto domaćeg proizvoda je industrijska proizvodnja. Njeno povećanje u prethodnoj je godini bilo najmanje u proteklih desetak godina, samo 1,6%. Prosjek prethodnih godina je bio oko 5%. U prošloj godini industrijska proizvodnja je imala najviše mjeseci s negativnim rastom, s tim što su sva tri zadnja mjeseca 2008. bila ispod nule. Uz pad proizvodnje smanjila se i zaposlenost u industriji za 3,2%. Porast realnog dohotka bio je ravan nuli. U prvih 11 mjeseci prošle godine realni promet u trgovini na malo iskazao je pad od 0,1%. Rezultati su još negativniji za posljednja četiri mjeseca. U prethodnoj godini u istom razdoblju realni rast maloprodaje bio je 5,8%. Hrvatska je ušla u recesiju u posljednjem kvartalu 2008. a uskoro će zadovoljiti i teoretsku definiciju. Stagnacija domaće proizvodnje i ostalih gospodarskih aktivnosti nije posljedica globalne krize nego posljedica vlastite politike. Usporavanje u Hrvatskoj je počelo davno prije.

Dok su u svijetu bili pozitivni trendovi i u potražnji i proizvodnji, u Hrvatskoj su bili negativni. U Hrvatskoj je počela stagnacija prije globalne krize. Hrvatska je zasad suočena samo s vlastitom krizom. U sljedećem razdoblju u Hrvatsku će se preliti i globalna kriza. Za kvalitetnu politiku izlaska iz recesije bitno je znati razlikovati njena dva izvora: domaći i globalni. Lošija situacija od recesije je depresija. Da zemlja ne bi došla u stanje depresije treba provoditi antirecesijsku politiku. Ne postoji ni teoretski ni praktično jedinstven model antirecesijske politike. On se mora prilagoditi specifičnosti svake zemlje. Hrvatska se, osim s recesijom, suočava i s visokom vanjskom zaduženošću. Globalno financijsko tržište je u krizi. U takvoj situaciji postaje velik problem upravljati vanjskim dugom. Hrvatska centralna banka dosad je imala problem kako neutralizirati priljev deviza.

Odsad postaje problem kako pribaviti dovoljno deviza za otplate dugova i za tekuće potrebe države, gospodarstva i građana. Kako održati ravnotežu na deviznom tržištu? Kako održavati tečaj? Kunska novčana masa tijesno je povezana s količinom deviza. Kako održati ravnotežu na hrvatskom novčanom tržištu? Kako upravljati količinom kuna da ne dođe do značajnijeg rasta kamata? Rast tečaja u situaciji hrvatske visoke uvozne ovisnosti pokrenut će inflacijsku spiralu. Rast tečaja i kamata u situaciji visoke zaduženosti postao bi neizdrživ za državu, poduzeća i građane. Zemlje koje imaju manju vanjsku zaduženost vodit će jednu antirecesijsku politiku. Zemlje s visokom zaduženošću moraju voditi potpuno drugačiju. Puno složeniju. Ako domaća valuta ne kotira na svjetskom tržištu, što je slučaj s kunom, sve se dodatno komplicira. Strategija i politika razvoja gospodarstva u normalnim uvjetima polazi od industrijske i regionalne politike, zatim politike javnih financija i monetarne politike. Antirecesijske politike kreću obrnutim smjerom. Prvo je potrebno osigurati financijsku stabilnost, usklađivanjem fiskalne i monetarne politike. I jedna i druga će se u Hrvatskoj morati promijeniti i uskladiti s postojećim okolnostima. Treba spriječiti rast i tečaja i kamatnjaka. Bez promjena u proizvodnom gospodarstvu, samim mjerama fiskalne i monetarne politike, to se neće moći održati na duži rok. Dovoljno do kraja godine. U tom roku trebaju početi djelovati mjere industrijske politike za povećanje domaće proizvodnje.

Naša kriza rezultat je našeg sustava i naše politike. Vozili smo naprijed kao da se ništa loše ne događa. Rast gospodarstva nije bio cilj politike. Naglašavali su se drugi ciljevi: proračunski deficit, stabilnost tečaja, stabilnost cijene i drugo. Potpuno pogrešno. Sve su to instrumenti a ne ciljevi. Stopa gospodarskog rasta prvi je i osnovni cilj politike. Ako se ona ostvaruje, deficiti se smanjuju, cijene nemaju negativni utjecaj na dohodak, tečaj je u ravnoteži i realan, a subvencije nisu prevelike. Politika dugoročno održivog gospodarstva jedina je ispravna politika. Stagnacija gospodarstva kroz više razdoblja signal je za promjenu politike. Glavi cilj antirecesijske politike treba biti zaustavljanje pada i oživljavanje domaće proizvodnje. Svi instrumenti trebaju tome biti podređeni, a ne svrha sami sebi. Ako ova kriza pomogne promijeniti pristup ekonomskoj politici i prestanemo vjerovati ideologijama na vlastitu štetu, Hrvatska ima priliku za brzi izlaz iz recesije.