EUROPSKI POVJERENIK Olli Rehn i slovenski premijer Borut Pahor u Ljubljani na razgovorima oko nove inicijative EU za razrješenje hrvatsko-slovenskog sporaHrvatska ni u kojem slučaju ne smije a priori pristati na medijaciju u slučaju pograničnih sporova sa Slovenijom, ako pritom neće dobiti ozbiljna jamstva da će Ljubljana prekinuti blokadu pregovora Zagreba i Bruxellesa. Neispunjavanje ovog uvjeta predstavljalo bi golemi politički rizik, i slovenskoj strani pružilo neograničenu mogućnost nastavka blokade, sve do rješavanja graničnih pitanja uz pomoć međunarodnih posrednika. Uzme li se u obzir da ovakvi sporovi između susjednih država traju godinama, postoji opasnost da Slovenija potpuno legalno nastavi s ucjenama, i ne dopusti otvaranje, navodno spornih pregovaračkih poglavlja.

Ovako glasi stajalište nekoliko sadašnjih i bivših diplomata, koji su godinama angažirani u sporu između Hrvatske i Slovenije. U načelu, arbitraža predstavlja nekakav pomak, ali postoji velika opasnost da opet dovede do još jedne odgode pregovaračkog procesa. Pritom je dodatni problem podatak da iza posljednje ideje o arbitraži stoji Europska komisija, a ne Slovenija. To znači da će hrvatska diplomacija morati reagirati izuzetno suptilno jer postoji opasnost da se odbijanje protumači kao "ne" Europskoj uniji. U sličnom tonu, u ponedjeljak je za Nacional reagirao jedan od najbližih suradnika ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića: "Prihvaćamo svaku kvalitetnu inicijativu, ali za sada je prerano odgovoriti pristajemo li na arbitražu jer nismo dobili nikakav službeni prijedlog. Ovakvi dokumenti često u sebi sadrže razne začkoljice, i najprije ćemo sve dobro proučiti, i tek zatim dati konačni odgovor. Ako ćemo rezimirati, otvoreni smo za svaki pozitivan prijedlog, ali ipak ne u mjeri u kojoj je to predsjednik Mesić, koji je rezolutno podržao arbitražu. Mi koji se svakodnevno bavimo ovim problemima, znamo da postoje brojne zamke koje treba izbjegnuti", smatra Nacionalov sugovornik iz ministarstva vanjskih poslova.

Kako bi potkrijepio stajalište po kojemu Vlada ulaže maksimalne napore u saniranju odnosa sa Slovenijom, iznio je podatak da je Ivo Sanader prije nekoliko dana uputio novi poziv za bilaterlanim sastankom s Borutom Pahorom. Sada se čeka odgovor slovenskog premijera, a u Zagrebu se nadaju da bi do susreta moglo doći u iduća dva tjedna. "Ono što je sigurno, jest da nećemo trgovati nacionalnim teritorijem, kao što je već rekao Sanader. Kada bi Slovenija bila iskrena u želji da se riješe pogranična pitanja, pristala bio odblokirati pregovore Hrvatske i Europske unije. U ovom trenutku i unutar EU postoje brojne zemlje koje nisu riješile granične sporove, a to ih nimalo ne sprječava da normalno surađuju i imaju razgranate odnose od gospodarskih do sportskih i kulturnih. Najbolji primjeri su Britanci i Španjolci koji se desetljećima spore oko Gibraltara, a do kraja nije riješena ni granica između Njemačke i Poljske, odnosno, Danske i Njemačke", pojašnjava ovdašnji diplomatski izvor.

Sama ideja o arbitraži nije posebno nova, i prvi se put pojavila prije 18 mjeseci. U srpnju 2007., hrvatska je vlada bila spremna prihvatiti prijedlog tadašnjeg slovenskog šefa diplomacije Dimitrija Rupela, prema kojoj bi Robert Badinter, francuski pravnik i predsjednik Suda za pomirenje i arbitražu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, postao medijator u graničnim sporovima dvije države. Rupel i Janez Janša su odlučili predložiti ulazak treće strane u bilateralni spor koji traje od 1991. godine. Pritom su odbacili mogućnost da to budu međunarodni sudovi u Haagu ili Hamburgu, nego OESS-ov Sud za pomirenje i arbitražu. U prvom trenutku, ideju je podržala i hrvatska diplomacija, u kojoj je nakratko prevladalo stajalište kako bi tada prestale svađe jer bi se ovaj problem rješavao na način na koji se to radi u Europskoj uniji. Ali desetak dana kasnije, Sanader je definitivno odbacio Rupelovu ideju, najviše iz straha da ga oporba ne optuži za zanemarivanje državnih interesa. Sve se zbivalo nekoliko mjeseci prije održavanja parlamentarnih izbora, i u Zagrebu su odlučili ustrajati na zahtjevu da odluku donese jedan od redovnih međunarodnih sudova, a ne OESS-ovo ad hoc oformljeno tijelo. Hrvatska je inzistirala da se ovaj problem uputi na sud u Hamburgu, a to su Slovenci odbili.

Stajalište Ljubljane je razumljivo, kada bi pristali na Hamburg, tada bi priznali kako je upitna samo morska granica, a tu su hrvatski argumenti nepobitni. Zbog toga je Janšina vlada inzistirala na provjeri kopnene granice, jer njezine eventualne korekcije mogu Sloveniji omogućiti željeno razgraničenje u Piranskom zaljevu. U takvim okolnostima, Zagrebu je odgovarao Međunarodni sud pravde u Haagu, a Ljubljana je odugovlačila. Osim toga, slovenska službena politika, doista je nerijetko bila bahata. Još u ljeto 2005., Dimitrije Rupel je ignorirao pismenu ponudu Kolinde Grabr-Kitarović, koja je predložila da se sve riješi na nekom od međunarodnih sudova.

Posljednja inicijativa Europske komisije, koju je u Ljubljani i Zagrebu predstavio Olli Rehn, djelomično je na tragu nekadašnje Rupelove inicijative. Do sada su u javnost plasirane oskudne informacije prema kojima bi medijaciju vodila tročlana ekipa u kojoj bi bili Robert Badinter, Martti Ahtisaari i jedna ugledna međunarodna pravnica.
U formalnom smislu, arbitraža je pozitivan prijedlog, ali isključivo ako Slovenija odblokira pregovore. To bi predstavljalo minimalni iskaz dobre volje, i pokazatelj namjere da Ljubljana podržava pristup Hrvatske u Europsku uniju. Slovenski ministar vanjskih poslova Samuel Žbogar ovih je dana za Reuters najavio da bi tijekom idućih nekoliko tjedana moglo doći do deblokade pregovaračkog procesa. Problem je to što je Žbogar "good guy" slovenske politike, i već je u nekoliko navrata iznosio miroljubive prijedloge, a potom su uslijedili puno tvrđi postupci vlade Boruta Pahora.
Uostalom, da se uz ponešto političke volje sve može riješiti, vidjelo se kada je u ponedjeljak Vanjskopolitički odbor slovenskog parlamenta, uvjerljivom većinom glasova, podržao ratificiranje sporazuma Hrvatske i NATO-a. Svega desetak dana ranije, u slovenskim političkim krugovima se tvrdilo kako i neki hrvatski dokumenti vezani za NATO, također prejudiciraju granicu, a onda se odustalo od nastavka pritiska.

Gotovo da nema razlika kada je riječ o dokumentaciji koja se odnosi na pregovore između Hrvatske i EU. Slovenija je odlučila ucjenjivati Hrvatsku, i tražiti ustupke koji su prema međunarodnom pravu nemogući, poput jurisdikcije nad gotovo cjelokupnim Piranskim zaljevom. Hrvatska će, vjerojatno, u arbitražnom postupku morati prihvatiti određene kompromise, međutim, prvi kompromis mora predstavljati deblokada pregovora, a to je zadatak slovenske vlade.