Objavljeno u Nacionalu br. 690, 2009-02-03

Autor: Maroje Mihovilović

MORALNI PORAZ HAAGA

Šešelj pred oslobađanjem

Vojislav Šešelj mogao bi uskoro biti oslobođen jer je uspio srušiti svjedočenja i dokaze optužbe

POBJEDA ZA VOJVODU Obrazovan, inteligentan, ciničan, pokvaren i zao Šešeljev um bio je preveliki izazov za slabašnu ekipu haaškog tužiteljstvaPOBJEDA ZA VOJVODU Obrazovan, inteligentan, ciničan, pokvaren i zao Šešeljev um bio je preveliki izazov za slabašnu ekipu haaškog tužiteljstvaVojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke, optužen pred haaškim Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije, povukao je ponovno neočekivani potez, kojim je napravio veliki obrat u svojem suđenju. Šešelj je dobrovoljno otišao u Haag u veljači 2003., što znači da se u zatvoru u Scheveningenu nalazi šest godina. Suđenje mu je nakon mnogo peripetija i natezanja počelo tek u studenome 2007. kada je tužiteljstvo počelo iznositi optužnicu i dokaze, a sada, 14 mjeseci kasnije, tužiteljstvo je pri kraju svojeg posla. Za dovršetak dokaznog postupka tužiteljstvo ima još samo 18 radnih dana, što znači da bi ono svoj posao trebalo dovršiti za otprilike šest tjedana. Tada bi na scenu trebao stupiti sam Šešelj sa svojom obranom. No, objavio je da ne namjerava iznositi svoju obranu jer želi da suđenje završi što prije.

Kao što je poznato Šešelj se uspio izboriti da se sam brani. Dokazivao je sudskom vijeću da je za to kvalificiran, budući da je po struci pravnik, te da je intelektualno i mentalno sposoban. Kada su tužiteljstvo i sudsko vijeće to pokušali osporiti, te nametnuti službenog odvjetnika, započeo je štrajk glađu. Stoga su suci popustili, jer inače suđenja ne bi ni bilo.
Već tijekom dosadašnjeg suđenja moglo se vidjeti da Šešelj spretno i odlučno sam sebe zastupa, da je superioran u sudnici nespretnim, nespremnim i slabašnim tužiteljima, te je bio agresivan prema svjedocima optužbe, pa se očekivalo i da će u još agresivnijem tonu započeti svoju obranu. No, on je odjednom prije nekoliko dana obznanio da se neće braniti, nego je od svojeg pravnog suradnika Zorana Krasića, inače istaknutog člana njegove Srpske radikalne stranke, zatražio da mu napiše koncept završnog govora, koji Šešelj još jedino namjerava pročitati pred sucima, te im prepustiti da donesu i napišu presudu, što bi trebalo potrajati samo nekoliko mjeseci.

Zašto je Šešelj donio takvu iznenađujuću odluku, očito je. Siguran je da će, nakon što presuda bude izrečena, izići iz Scheveningena i trijumfalno se vratiti u Beograd. On, naime, procjenjuje da je unakrsnim ispitivanjem svjedoka optužbe, ali i osporavanjem priložene dokumentacije potpuno razbio optužnicu, te da - čak i ako bude po nekim točkama optužnice proglašen krivim - ne može dobiti tešku kaznu, nikako ne dugogodišnji zatvor. Bude li osuđen na manje od devet godina zatvora, po običajima haaškog suda stvarno bi mogao očekivati da se odmah nađe na slobodi. Naime, u njegovu zatvorsku kaznu bilo bi uračunato i šestogodišnje razdoblje koje je proveo u Scheveningenu, a kako haaški osuđenici uobičajeno služe samo dvije trećine kazne, on bi to ispunio.

CARLA DEL PONTE napisala je lošu optužnicu protiv Vojislava Šešelja i bit će osobno odgovorna ako on za nekoliko mjeseci bude pušten na sloboduCARLA DEL PONTE napisala je lošu optužnicu protiv Vojislava Šešelja i bit će osobno odgovorna ako on za nekoliko mjeseci bude pušten na sloboduŠešelj može računati u ovakav ishod zato jer je haaško tužiteljstvo u njegovu slučaju postupilo sasvim pogrešno, objavilo je optužnicu koju nije moglo dokazati. Optužen je za teške zločine, za proganjanje ljudi na političkim, rasnim i vjerskim osnovama, za neljudska nedjela, ubojstva, mučenja, okrutno ponašanje i razaranje, što su sve teške optužbe. Tužiteljstvo je pogriješilo što je podcijenilo Šešelja, smatrajući da je on politički primitivac i klaun, pa je na taj slučaj stavilo potpuno neadekvatan tim tužitelja sastavljen od ljudi koji nisu bili pravnički dovoljno profesionalni, od kojih neki tek vrlo površno poznaju prilike na prostorima bivše Jugoslavije, a neki nisu čak niti intelektualno bili na potrebnoj razini. Za razliku od ranijeg suđenja Slobodanu Miloševiću, gdje je tužiteljski tim vodio izuzetno sposoban britanski tužitelj Jeffrey Nice, u Šešeljevu suđenju to nije bio slučaj. Šešeljeva tužiteljska ekipa nije imala pravog vođu i pravu koncepciju optužbe ni dovoljno lukavosti i umijeća da se bori s nepredvidivim, upornim, ciničnim, preciznim iskvarenim umom Vojislava Šešelja.
Neki pravni stručnjaci smatraju da će za vjerojatni kolaps Šešeljeva suđenja najodgovornija biti bivša glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte koja je napisala vrlo nespretnu optužnicu protiv Šešelja. On je bio glavni ratni huškač i raspirivatelj srpskog agresivnog nacionalizma te tvorac atmosfere u kojoj su stvoreni uvjeti za masovne zločine. Postoje mnogi audio i video dokumenti koji Šešelja pokazuju u toj ulozi, postoje brojni spisi u kojima je sam razrađivao teze kako Srbija ima pravo ratnim sredstvima ostvariti svoje interese.


Teško da, izuzme li se Slobodan Milošević, postoji osoba koja je odgovornija od Šešelja za krvoproliće i tragediju koji su pratili raspad Jugoslavije. No, Carla Del Ponte nije se u optužnici usredotočila na to, nego je inzistirala na stvarima, koje jednostavno nije bilo moguće dokazati.
U optužnici Šešelj doduše jeste optužen i za to što je "govorom mržnje" poticao na rat, ali je glavni dio optužnice bio usredotočen na nešto sasvim drugo. U optužnici se tvrdilo da je opremanjem i slanjem na ratišta dobrovoljaca Srpske radikalne stranke, koje je navodno kontrolirao, sudjelovao u progonu, istrebljenju, višestrukim ubojstvima, zatvaranju, mučenju i okrutnom postupanju, razaranju i pljački Hrvata i Muslimana u Hrvatskoj i BiH. Također, optužen je i za deportaciju i prisilno premještanje Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovci 1992.
RATNI DANI Šešelj u Dalmaciji s Draganom Vasiljkovićem, osumnjičenim za ratne zločineRATNI DANI Šešelj u Dalmaciji s Draganom Vasiljkovićem, osumnjičenim za ratne zločineŠešelj je upravo u tom dijelu optužnice vidio šansu da je obori. Tužitelji su u sudnicu doveli veliki broj svjedoka žrtava teškog zlostavljanja koje su počinile srpske snage i JNA, ali i paravojne postrojbe, od kojih su neki tvrdili da su među onima koji su ih maltretirali bili i tzv. šešeljevci, odnosno četnici, što su bila imena za dobrovoljce Srpske radikalne stranke. Šešelj je u sudnici uvijek vrlo agresivno protuispitivao svjedoke tužiteljstva a većina svjedoka optužbe, uključujući i žrtve teškog zlostavljanja u sudnici nije mogla, a često nije ni pokušavala uspostaviti jasnu vezu, a još manje komandni odnos između srpskih paravojnika, počinitelja zločina, i samog Šešelja. Šešelj u sudnici nije poricao da su ovi svjedoci tijekom rata teško stradali, ali je negirao bilo kakvu svoju odgovornost. Priznao je da je njegova Srpska radikalna stranka regrutirala među svojim članovima dobrovoljce za rat u Hrvatskoj i Bosni, ali oni nisu odlazili na ratišta u sklopu posebnih postrojbi pod zapovjedništvom Srpske radikalne stranke, nego ih je stranka upućivala u regrutne centre JNA, te su oni odlazili na ratišta u postrojbama JNA i pod komandom časnika JNA. Čak i neke lokalne postrojbe pristalica Srpske radikalne stranke, koje su nastale od dobrovoljaca Srba u Bosni ili Hrvatskoj bili su pod komandom JNA, pa je i odgovornost za ono što su dobrovoljci radili na bojištima bila na JNA, a ne na njemu, dokazivao je Šešelj.
Nisu samo tužitelji bili potpuno nespremni da se suoče sa Šešeljom, nego su to u najvećem broju slučajeva bili i svjedoci. Tužitelji su za svjedoke u sudnicu dovodili ljude koje bi Šešelj u protuispitivanju znao potpuno zbuniti, poniziti, prikazati lažljivcima, iako oni to nisu bili, ali nisu imali niti znanja, niti intelektualnih sposobnosti da se suprotstave njegovom agresivnom načinu ispitivanja. Bilo je tu jako mnogo ljudi slaba obrazovanja, koji su željeli pošteno ispričati strahote svojeg stradanja, a onda bi ih Šešelj često nekim sofizmima ili traženjem nedosljednosti u njihovim prethodnim iskazima zbunjivao.

ŠEŠELJEVE RADIKALE sada vode bezlični ljudi, ali ako se on uskoro vrati iz Haaga, preokrenut će se politička scena u SrbijiŠEŠELJEVE RADIKALE sada vode bezlični ljudi, ali ako se on uskoro vrati iz Haaga, preokrenut će se politička scena u SrbijiTipično je bilo svjedočenje danas 39-godišnjeg Safeta Sejdića, Roma muslimanske vjeroispovijesti iz mjesta Svrake nedaleko Sarajeva, koji je svjedočio kako je od 1992. do 1995. godine bio prisiljen raditi pomoćne manualne poslove za jednu srpsku postrojbu iz Ilijaša, te opisivao što je tamo vidio. Glavni dio njegova svjedočenja odnosio se na dolazak tzv. šešeljevaca iz Srbije. Na kraju svjedočenja, dok ga je ispitivao tužitelj, svjedok je izjavio kako je na bojištu nedaleko Sarajeva, dok je obavljao poslove za tu postrojbu Vojske Republike Srpske, vidio zajedno, na crti bojišta, Vojislava Šešelja, predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i zapovjednika Vojske Republike Srpske generala Ratka Mladića.
Potom je došao red da Šešelj ispita tog svjedoka, a on je to počeo činiti vrlo oštro. Prilično je zbunio svjedoka, koji je slabo obrazovan, a danas živi u Sarajevu gdje radi na čišćenju tramvajskih pruga. On se slabo snalazio kada ga je spretni i uporni Šešelj počeo suočavati s nekim nedosljednostima u iskazima koje je Sejdić davao tijekom godina u raznim prilikama. Šešelj je želio pokazati kako Sejdić na suđenju lažno svjedoči, kako je netočno prikazao svoju ulogu u ratu, jer je, tvrdio je Šešelj, dobrovoljno pristupio Vojsci Republike Srpske, te čak bio mitraljezac i sudjelovao u borbama na strani Srba, te ubijao muslimane. Šešelj je želio dokazati kako je Sejdić, nakon što je područje gdje je živio po odredbama Daytonskog sporazuma pripalo Federaciji Bosne i Hercegovine, bio zbog toga što je bio pripadnik Vojske Republike Srpske uhapšen, brutalno pretučen i maltretiran od bošnjačkih vlasti, pa je zato pod pritiskom svjedočio protiv njega. Sejdić je sve to nijekao.
Iako se u sudnici brani sam, Šešelj ima jako dobar tim pravnih pomagača i raznih neslužbenih istražitelja. Njegova ekipa vrlo spretno radi i u ovom je slučaju Šešelju proslijedila kojekakve dokumente, čak i jednu fotografiju na kojoj se Sejdić vidi kako veselo pozira s grupom srpskih boraca čete iz Ilijaša. U rukama drži oružje, ali nije odjeven u vojnu uniformu kao svi ostali na slici, nego ima gumene čizme i stare traperice.

Šešelj se tijekom unakrsnog ispitivanja posebno bavio onim što je njega u svjedočanstvu najviše teretilo, a to je bila Sejdićeva tvrdnja kako ga je na bojištu vidio s Karadžićem i Mladićem, jer bi to bio dokaz da je i Šešelj sudjelovao u planiranju ratnih operacija i osvajanja u Bosni. Priznao je da je tijekom rata bio u Ilijašu, te u posjetu jedinici u kojoj je bio Sejdić, čak je provocirao Sejdića tvrdeći da ga se sjeća, te da se s njim rukovao, što je Sejdić zanijekao. No, Šešelj je odbacio Sejdićeve tvrdnje da su tamo bili Karadžić i Mladić, te osporio i datum kada se to sve događalo. Sejdić je tvrdio da je to bilo 9. studenoga 1993. godine, a Šešelj je u sudnici objavio da to ne može biti točno jer je tog dana Karadžić bio u Beogradu, gdje je dao televizijski intervju agenciji Reuters, što je i dokazao isječcima iz tadašnjih novina.
Možda je jedno od najvažnijih svjedočenja bilo ono bosanskog političara Sulejmana Tihića, predsjednika Stranke demokratske akcije. On je na početku rata u Bosni bio odvjetnik i predsjednik SDA u Bosanskom Šamcu. Kada su Srbi okupirali Šamac, on je uhićen, maltretiran, ponižavan, brutalno premlaćivan, te prebacivan iz zatvora u zatvor prvo u Bosni, a potom i u ondašnjoj SR Jugoslaviji, da bi na kraju bio oslobođen u zamjeni zarobljenika u Hrvatskoj. Na suđenju Šešelju detaljno je opisao svoja stradanja, brojne ružne detalje, kako su ga silili da pjeva četničke pjesme i ljubi sliku četničkog vođe Draže Mihajlovića.
Tijekom protuispitivanja Šešelj nije osporavao njegovo svjedočenje kada je riječ o onome što je preživio. Šešelj je Tihića pitao da li je u toj "teškoj i tragičnoj sudbini ikada sreo ljude koji su se predstavljali kao dobrovoljci Srpske radikalne stranke ili 'šešeljevci'". Na to je Tihić odgovorio: "Sretao sam ljude koji su se predstavljali i izgledali kao četnici...Ali, nitko se od njih nije predstavljao kao 'šešeljevac'." Tada je Šešelj Tihiću postavio ključno pitanje: "Smatrate li mene odgovornim za ono što vam se dešavalo?" Tihić je na to odgovorio: "Odgovorna je bila politika nacionalne isključivosti i podjele Jugoslavije i BiH koju ste vi, između ostalih, promovirali." No Tihić nije mogao reći da Šešelj neposredno ima bilo što s njegovim stradavanjem.

Tako su se redali mnogi svjedoci, a sva svjedočenja kojima su tužitelji željeli dokazati Šešeljevu izravnu vezu sa zločinima završila su manje-više isto kao ovo Tihićevo. Izravna odgovornost mu se nije mogla dokazati, jedino idejna, što je tužiteljstvo manje zanimalo, iako je to trebalo biti ključno.
Samouvjereni Šešelj se u veljači 2003. godine odlučio dobrovoljno predati sudu izjavivši da ide u Haag "da rasturi taj antisrpski sud", te da mu, ako mu to uspije, neće biti žao što će u zatvoru provesti niz godina. Sada je siguran da je svoj zadatak ispunio, barem što se njegova suđenja tiče. On procjenjuje da mu tužiteljstvo najozbiljnije optužbe nije uspjelo dokazati, te da nema svrhe da produljuje suđenje s obranom, jer se dovoljno obranio tijekom izvođenja dokaza tužiteljstva. Želi da se cijelo suđenje što prije dovrši kako bi se za nekoliko mjeseci vratio u Beograd, te nastavio neposredno vođenje svoje političke stranke. Uostalom, on je i dosad stranku vodio iz Haaga.

Ako se Šešelj vrati već za nekoliko mjeseci, cjelokupna dinamika političke scene Srbije potpuno će se promijeniti. Predsjednik Boris Tadić i njegova Demokratska stranka nemaju u ovom trenutku pravog oponenta, jer se Srpska radikalna stranka nedavno rascijepila nakon što su iz nje izišao zajedno s pristalicama Šešeljev donedavni zamjenik Tomislav Nikolić, te osnovao novu Srpsku naprednu stranku. Sada u skupštini Srbije Šešeljevu Srpsku radikalnu stranku vode neki bezlični ljudi, no, pojavi li se tamo Šešelj, on će sve razdrmati, kao što je to uradio i u Haagu. Tužiteljstvo pokušava ovakav scenarij spriječiti, pa je sada obznanilo dizanje nove optužnice protiv Šešelja zbog nepoštivanja suda, i to zato što je Šešelj, navodno, sa svojim pristalicama razotkrivao identitete zaštićenih svjedoka. Za to se može dobiti kazna do sedam godina zatvora. Pitanje je, međutim, hoće li sudsko vijeće na čelu s Francuzom Jean-Claudeom Antonettijem prihvatiti taj zahtjev. Neke slične ranije zahtjeve tužiteljstva, da se suđenje prekine zbog pritiska Šešelja na svjedoke, te da mu se nametne odvjetnik, sudsko je vijeće odbilo.

Vezane vijesti

Šešelj odbio sudjelovati u postupku u Haagu

Šešelj odbio sudjelovati u postupku u Haagu

Raspravno vijeće odgodilo je suđenje do ponedjeljka, a predsjedavajući sudac naglasio je kako je to Šešelju "posljednja šansa" da "preispita svoje… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika