Kate Winslet dolazi u petak uvečer na berlinski crveni tepih u povodu premijere filma "Žena kojoj sam čitao" Foto: Josip RegovićClivea Owena intervjuirao sam do sada četiri puta i svaki puta mi se činio vrlo nervoznim tijekom intervjua, kuckajući rukama o stol i nervozno trzajući s nogama. Činilo se da mu manjka samopouzdanja pred novinarima, kao da se boji što će ga novinari pitati. Zato nisam mnogo očekivao od njega kada smo se u petak susreli u 14.30 sati u hotelu Ritz-Carlton kako bi razgovarali o njegovom novom filmu «The International». Kako to biva u životu, kada ništa ne očekuješ, dobiješ mnogo. Owen je, za razliku od prethodnih intervjua, bio opušten i nasmijan, pričajući o svemu i svačemu, a jedini trenutak kada se ražalostio bilo je pitanje «Kako ste se osjećali u trenutku kada je Hrvatska pobijedila Englesku 3:2 u Londonu i time engleska reprezentacija nije nastupila na europskom prvenstvu prošle godine». Pitao sam to jer sam znao da je Owen veliki ljubitelj nogometa i zato što mi je, kada smo prije dvije i pol godine razgovarali u Londonu na početku kvalifikacija za Europsko nogometno prvenstvo, rekao kako bi se Engleska bez većih problema trebala plasirati na to prvenstvo. Dakle, njegov odgovor bio je takav da mi je na trenutak bilo žao što sam mu postavio to pitanje.

«Bože, pao sam u depresiju. Ta se utakmica igrala tijekom snimanja filma 'The International' i ja sam bio očajan. Pitajte redatelja Toma Tykwera kako me je pokušao oraspoložiti, ali neuspješno. Bio sam strašno tužan», odgovorio mi je Owen, na što sam mu rekao kako vjerojatno zato i izgleda u filmu tako depresivno i neraspoloženo. Na to se samo kiselo nasmijao i rekao «Ali moram priznati, hrvatska reprezentacija igrala je izvanredno na toj utakmici».Tek što sam završio intervju s Cliveom Owenom morao sam utrčati u taksi kako bih stigao u hotel Adlon na intervju s Kate Winslet, trenutno najvećom filmskom zvijezdom. Dolazak na intervju s njom je uvijek kockanje. Prije tri tjedna održana je premijera filma «Put oslobođenja» u Londonu gdje su pozvani brojni novinari iz Europe kako bi radili intervjue s njom i Leonardom di Capriom. Dok su je čekali u hotelu, došao je njezin glasnogovornik i rekao kako se ona razboljela, svi se intervjui otkazuju, žao nam je, bla, bla, bla. Zato je intervju u hotelu Adlon bilo kockanje ali ovog pita s dobitkom. Kate Winslet izgleda sjajno, pametno, opušteno, i bio je pravi užitak provesti 35 minuta s njom. Da se ne libi ni psovati pred novinarima dokazala je kada je odgovorila na pitanje zašto je britanski mediji sada odjednom kritiziraju nakon njezinog uspjeha, tvrdeći da više nije glumica već se pretvorila u glamurozni model. Njezin odgovor bio je vrlo iskren.
«Iskreno, neka svi takvi odjebu. Već 17 godina krvarim u ovom poslu i ne mogu vam reći koliko mi mnogo znače ovi filmski uspjesi. Bila sam već nominirana za Oscara, gubila sam, i znam kako je grozno gubiti. Naviknete se, odrastete, ali osvojila sam dva Zlatna globusa u jednoj godini. To se ne događa često. Kada sam odlazila te večeri na dodjelu Zlatnih globusa mislila sam u sebi kako ima toliko sjajnih glumačkih izdanja te bih trebala biti sretna ako dobijem jedan Zlatni globus. Dva, pa to se uopće ne očekuje. I zato sam se iskreno oduševila kada sam dobila i drugu nagradu. Leonardo di Caprio je jedan od mojih najboljih prijatelja i zato sam ga spomenula u svom govoru. Iskreno vam kažem, nemam pojma o čemu to moji kritičari govore jer ako sam se doista promijenila onda to jedino ima veze s godinama, starija sam, ništa više. Mislim da su ljubomorni na mene i nemaju pametnijeg posla. Puno toga negativnog došlo je iz moje rodne Velike Britanije i to je doista bolesno. Zato britanski glumci napuštaju Veliku Britaniju. Umjesto da slave uspjeh svojih zemljaka, oni nas napadaju. Amerikanci nas uvijek podržavaju». Cijeli intervju pročitajte u utorak u novom broju «Nacionala».
Kate Winslet i David Kross u filmu "Žena kojoj sam čitao" koji ima pet nominacija za OscaraNakon tako uspješnih intervjua vrijeme je za partyjem. Večeras je na programu francuski party u povodu novog filma Francoisa Ozona «Ricky» koji je prikazan večeras u konkurenciji za nagrade. Pogledao sam ga sinoć, nećete vjerovati ali Ricky je dijete kojem rastu krila te nakon nekoliko mjeseci dijete počinje letjeti a roditelji prolaze kroz obiteljske krize. Ozon je rekao da je ideju o filmu dobio čitajući novine koje su objavile priču o djetetu sa životinjskim ekstremitetima. Valjda će party biti bolji od filma.