Đuro Buđinski nada se pravdi na Ustavnom suduPosljednje tri godine Đuro Buđinski iz Slavonskog Broda iskusio je vjerojatno sve apsurde hvatskog pravnog i birokratskog aparata i kaže da je država od njega napravila 'socijalni slučaj'. Zbog automobila koji mu je početkom 90-ih konfiscirala Hrvatska vojska, on je naknadu dobio 1995. godine, a sada država smatra kako je time ostvario protupravno bogaćenje, pa od njega traži 100 tisuća kuna.

Naime, automobilu koji je dobro koristio vojsci kad je to trebalo, izgubio se svaki trag u susjednoj Bosni i Hercegovini, pa se država opravdava da odredba o povratku imovine ili naknade zbog toga ne vrijedi. Otkad je Republika Hrvatska protiv njega podigla tužbu 2007. 61-godišnji umirovljenik Đuro Buđinski dobro je upoznao sve instance hrvatskih sudova, od lokalne pa do državne razine, pokušavajući dokazati da mu isplaćeni novac pravno pripada.

No sve je bilo uzaludno jer mu je uz niz odgoda prije mjesec dana došlo rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu u kojemu ga pozivaju na vraćanje dugova ili će se pokrenuti ovršni postupak.

"Prije dva dana počeo sam isplaćivati novce. Prvu ratu sam platio 38 tisuća kuna, i mislim vratiti cjelokupni dug, jer jednostavno nemam izlaza. Zbog 15-postotnih kamata dug iz dana u dan raste", kaže Buđinski, koji je na povrat 'državnog duga' prisiljen uz novac koji dobiva od mirovine.

Sve je počelo 1991. godine kada su u cijeloj Hrvatskoj za potrebe vojske mobilizirani privatni automobili. "I ja sam predao potpuno novu Ladu Nivu jer su mi iz vojske donijeli zahtjev za mobilizaciju, a zauzvrat sam dobio pravno valjani dokument koji to potvrđuje. Nije mi na pamet padalo da ću se zbog toga sada morati zaduživati da podmirim dugove za automobil koji je bio u mom vlasništvu", prisjeća se Buđinski koji je 1995. godine pokrenuo zahtjev za isplaćivanje odštete, nakon što je saznao za druge slične slučajeve.

Novac je dobio 1998. godine, 3 godine nakon što je odvjetnički ured Rački i kolege u njegovo ime tužio državu za naknadu automobila koji su uzeli. Prvotna svota od 27 tisuća kuna povećala se zbog zateznih kamata, pa je država sada morala isplatiti 58.784,62 kuna.

Đuro Buđinski sa suprugom Anđom"To je bila uobičajena praksa. Država je u većini slučajeva isplaćivala dugove onima kojima je vojska tijekom rata oduzimala automobile, u što me je uvjeravao i odvjetnik kad sam podigao tužbu", kaže Buđinski. Počeo je trošiti novac misleći da je slučaj priveden kraju, ali pokazalo se kako pravne zavrzlame tek počinju: devet godina kasnije na adresu mu je stiglo rješenje Općinskog suda kojim se prvotna odluka pobija te je sad morao vratiti sav novac koji mu je isplaćen, i to s pripadajućim zateznim kamatama.

Odluku je potvrdio Županijski sud, nakon što se Buđinski još jednom žalio. Unatoč činjenici što je pet godina prije toga nastupila zastara, na kućnu adresu dobio je rješenje u kojem stoji kako se 'neosnovano obogatio' te da mora platiti gotovo 100 tisuća kuna.

U cjelokupnom slučaju za mjerodavna tijela ključan je bio podatak kako se automobilu izgubio svaki trag u Bosanskoj Posavini, dakle na teritoriju druge države. S obzirom na to da Hrvatska 1991. godine formalno 'nije vojno djelovala' u BiH, nestanak automobila vodio se kao vojna šteta.

"Njihovo obrazloženje nije imalo smisla jer je na dokumentu koji sam 1991. godine dobio pisalo da će mi vojska vratiti vozilo ili će u protivnom financijski nadoknaditi štetu", ističe Buđinski. Obitelj Buđinski na kraju je u veljači prošle godine podnijela ustavnu tužbu, zatraživši odgodu naplate do kraja 2008. Međutim, Ustavni sud još nije procesuirao ovu tužbu, a kamoli donio odluku, pa je Odvjetništvo odredilo postupak i sada traži povrat novca.

Dok državi u ratama isplaćuje 100 tisuća kuna za automobil koji je bio njegovo vlasništvo, Buđinski se nada da će Ustavni sud na kraju donijeti presudu u njegovu korist. Na tu je adresu poslao i požurnicu za hitno rješavanje postupka, no kaže kako ga je obeshrabrio podatak da se tamo trenutačno rješavaju slučajevi tek iz 2006. godine.