Diptih 'Razgovor' Zoltana Novaka Na ovogodišnjem 53. Venecijanskom bijenalu, koje se održava od 7. lipnja do 22. studenog, Hrvatsku će zastupati vrsni slikari i profesori Akademije likovnih umjetnosti Nikola Koydl, Zoltan Novak i Matko Vekić što je u dijelu likovne javnosti izazvalo oprečne reakcije i zlobne komentare s argumentacijom da konzervativni umjetnici vjerni klasičnom slikarskom mediju "nemaju što raditi u Veneciji". Za njihov izbor, govori se, snosi odgovornost selektorica Biserka Rauter-Plančić, ravnateljica Moderne galerije i bivša kustosica Klovićevih dvora, koja se do sada nije bavila suvremenom umjetnošću, nego je puno više iskazivala privrženost baštini, tradiciji i nacionalnom patosu, kao uostalom i ministar kulture Božo Biškupić, koji ju je imenovao. Zato se smatra da je izbor "tri vrsna pedagoga različitih rukopisa, ali jedne ideje" zapravo Biškupićev odabir što u krajnjoj liniji ne iznenađuje jer Ministarstvo fininacira njihov nastup u iznosu od 1,2 do 1,3 milijuna kuna.

"Bit će izloženo sveukupno 30 djela, većinom završenih u zadnje dvije, tri godine, a postav će napraviti talijanski umjetnik i prijatelj Hrvatske Getulio Alviani", objasnila je selektorica Biserka Rauter-Plančić. "Kao poseban izazov, naši izlagači prihvatili su prijedlog da za ovogodišnji Bijenale izvedu po jedan trodimenzionalni objekt. Sudeći po skicama i studijama, oni će izvanredno korespondirati s njihovim slikarskim izričajima, koji su na istoj valnoj dužini s koncepcijom središnje izložbe u Giardinima i glavnom temom 'Stvaranje svjetova', koju je zadao umjetnički ravnatelj biennala Danijel Birnbaum. Izložba će biti lijepa, ugodna i prepoznata".

Njezin odabir, izjavila je povjerenica, u skladu je s Birnbaumovim naputkom o istraživanju odnosa među generacijama, te između crteža i slika. On, naime, na svojoj središnjoj izložbi želi predstaviti i danas aktivne i produktivne umjetničke gorostase čiji je rad uzor i inspiracija mlađim generacijama. Po njezinom mišljenju to je poštovano: Koydl je bivši Novakov i Vekićev profesor; Novak je dvije generacije mlađi od Koydla, a Vekić je nešto mlađi od Novaka pa će se prikazati, kaže, "kontinuitet slikarskih napora".

Ocijenivši da izložbeni prostor hrvatske izložbe od 260 četvorna metra u patricijskoj palači Zaklade Querini Stampalia u blizini Trga sv. Marka u Veneciji nije pogodan za izlaganje, doajen Koydl je ustvrdio da danas i "nije velika čast" izlagati na izložbi koju neki značajni svjetski kritičari zovu "kulturnim grobljem" aludirajući time da je spala na niske grane i da u svijetu umjetnosti nema više onaj značaj kao nekad. Po njemu je to znak da neke stvari treba mijenjati pa bi ovogodišnja izložba mogla biti taj "korak unatrag" prema slikarstvu. Dodao je i to da su u našoj selekciji u Veneciji nastupali "čak i totalni diletanti i amateri, koji nemaju blage veze s ničim", no nije ih imenovao. Koydl, dakle, likovni uzor mlađih generacija, tom je izjavom objasnio što misli o svojim prethodnicima i kolegama, ali i o Venecijanskom biennalu, no nije rekao zašto je onda prihvatio da na tako lošoj izložbi, koja je očito ispod njegovog nivoa, zastupa Hrvatsku?

Tko su zapravo umjetnici iz hrvatske selekcije Koydl, Novak i Vekić, a tko je izbornica Biserka Rauter-Plančić? Dok je radila u Klovićevim dvorima Biserka Rauter-Plančić bavila se modernom i vodila je Zbirku umjetničkih radova slikara, grafičara i restauratora Josipa Resteka. Tijekom dva i pol desetljeća predstavila je u javnosti monografske izložbe Jurja Plančića, Slavka Kopača i Lea Juneka, zatim Virgilija Nevjestića, Munira Vejzovića i Ivana Picelja, te Ivana Lovrenčića. Budući da ju je ministar kulture postavio na mjesto ravnateljice Moderne galerije smatraju je Biškupićevim čovjekom. Kao ravnateljica se u programu založila da će nastojati ishoditi novi prostor, primjerice, Vraniczanyjevu palaču, u kojem bi se Nikola Koydl prezentirat će rad 'Unutarnja kretanja', akrilik i ulje na platnu iz 2008/2009. godinepriređivale povremene izložbe jer u tom slučaju ne bi trebalo mijenjati stalni postav. Navela je i to da će program galerije Josip Račić, koja pripada Modernoj galeriji, usmjeriti tradicionalnije što je opet u skladu s njezinim stručnim rejtingom, koji se po nekima temelji na "tlu" i "podneblju" i "sudbini".

Nikola Koydl (70), slikar i profesor na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, diplomirao je u klasi profesora Đure Tiljka, a od 1962. do 1969. godine bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Neki likovni kritičari poput Darka Glavana smatraju kako ga je nemoguće svrstati u bilo koji trend, "jer individualci stvaraju trendove, a ne uklapaju se u njih," dok mu drugi oduzimaju karizmu svrstavajući ga u prosjek. Koydl je i moreplovac, a poznat je i po portretima dvadesetak književnika i slikara koji su obilježili kulturu prošlog milenija, kao što su Virginia Woolf, James Joyce, Paul Valery, Ljubo Babić, Tin Ujević, Mirko Rački i drugi. Uz to je i veliki ljubitelj žena. Kako je Nacionalu otkrio Branislav Glumac prigodom objavljivanja svoje knjige "Razgovori sa slikarima", "srebrni Koydl je jedan od velikih šarmera, erotski pohlepan i omiljen kod žena, koje su ga toliko voljele da smo se mi šalili da bi mogao nešto i nama ostaviti".

Osim slikom, izražava se crtežom i grafikom što pokazuje da s ministrom kulture dijeli istu sklonost. Njegovi se radovi mogu nabaviti, kako piše na umjetnikovoj web stranici po sljedećim cijenama: slike stoje od 2000 do 4000 eura, a crteži od 700 do 1500 eura. Prvu samostalnu izložbu imao je 1966. godine u Galeriji Studentskog centra, a od tada je najviše izlagao u Zagrebu, u rodnom Karlovcu, Rijeci, Dubrovniku, Šibeniku i na Hvaru, a od europskih gradova na skupnim izložbama u Istambulu, Maastrichtu, Pordenoneu, Parizu i Aleksandriji.
Zagrepčanin Zoltan Novak (46) diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Zlatka Kauzlarića Atača, a iste godine je dobio nagradu za slikarstvo na 21. Salonu mladih. Izlagao je samostalno u Zagrebu, a na skupnim izložbama u Parizu, Munchenu, Udinama, Pragu, Ljubljani i drugim gradaovima, a njegov rad karakteriziraju krajnje reducirane i stilizirane ljudske figure, zapravo, siluete.Kako navodi u biografiji, nakon zaokruženih ciklusa "Sliko-reljefi", "Šetač" i "Mete" apstraktnog izričaja, okrenuo se "znakovlju urbane zbilje stvarajući mnogoznačne slike svijeta".

Novak će se u Veneciji predstaviti s još neizlaganim višemetarskim poliptisima ulja na platnu od kojih najveći ima čak osam metara. Izdvajamo ulja "Razgovor", "Posljednji šetač", "Znak" i "Melankolija", Kao što je objasnio, nastali su u zadnje dvije, tri godine i javnost će ih moći vidjeti na skorašnjoj izložbi u Gliptoteci. Osim slika, izložit će nekoliko 3D objeka, "kojima će najaviti i na najbolji način objasniti radove u svakoj od pet dvorana". .
Matko Vekić (39) se ubrzo nakon diplome na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Đure Sedera nametnuo kao jedan od najistaknutijih umjetnika mlađe generacije, koji rabi klasični medij - slikarstvo. Prije dolaska na ALU, predavao je i na akademiji u Širokom Brijegu. Javnost ga je zapamtila kada je prije desetak godina izložio ciklus "Ovce koje se nisu izgubile" u kojem je prikazao pomične, rotirajuće aluminijske prizme na kojima su bile aplicirane slike ovaca nataknutih na ražanj što je kritičarka Vjesnika proglasila jednim od najtragičnijih prikaza smrti u hrvatskom slikarstvu te prijelomnim trenutkom na hrvatskoj likovnoj sceni. Bile su mu zapažene izložbe "Zodijak" 2004. u Umjetničkom paviljonu, te posljednja »Simbol, znak, amblem, ornament i zločin« u Gliptoteci HAZU na kojoj je izložio i objekte. Zaokupljaju ga slike suvremenog svijeta - pop kulture i industrijske civilizacije, pa se tako na njegovim radovima mogu naći modeli skupih automobila, rovokopači, dalekovodi, mostovi i petlje, nogometna igrališta, filmske zvijezde i ostali znakovi našeg doba. Djela mu se nalaze u stalnom postavu Moderne galerije u Zagrebu, Galeriji umjetnina u Splitu, Zbirki suvremene hrvatske umjetnosti Filip Trade i nekim privatnim zbirkama. U Veneciji će se predstaviti s tri poliptiha. Prvi Vekićev rad podužeg naziva »Smrt u Veneciji ili fantazija u dvanaest slika« jest poliptih sačinjen od ulja i laka na platnu kaširanog na rotirajući aluminijski pano. Tu je i "Buđenje«, ulje, vosak i lak na platnu, koje je dio ciklusa »Simbol, amblem, ornament i zločin«, zatim ulje "Bijeli kavez", te objekt »Kavez«, napravljen od rezanog i patiniranog željeza. .

A što o hrvatskoj selekciji misle suvremeni umjetnici i bivši izbornici? Po mišljenju Željka Kipkea, suvremenog slikara i selektora na prošlom biennalu, "točno se zna tko u Hrvatskoj prati suvremenu, a tko modernu umjetnost." "Ravnateljica Moderne galerije prati modernu umjetnost, a ne suvremenu, i kao izbornica je zalutala na Biennale u Veneciji što se vidi po njezinom izboru umjetnika", objasnio je Kipke. "Ta gospođa očito ne razumije smisao i značenje Bienalla u Veneciji. Trojica odabranih umjetnika su kvalitetni slikari i cijenim njihov rad, no oni mogu nešto značiti u okviru hrvatske umjetnosti, ali ne i u svjetskim razmjerima. Stvarno ne razumijem po kojoj su logici izabrani! To je kao da na svjetski rock festival pošaljete hrvatski tamburaški trio! Ti dečki su konzervativni slikari, Novak i Vekić spadaju u devedesete godine prošlog stoljeća, a Koydl je stao još prije osamdesetih, dakle, zakasnili su na Veneciju barem 20, 30 godina. U Hrvatskoj ima mnogo mladih i zanimljivih slikara, koji su zaslužili da predstavljaju Hrvatsku na biennalu u Veneciji, a mogao se otvoriti prostor i drugim umjetnicima koji barataju i neslikarskim medijima. Bojim se da naši dečki neće biti zapaženi u Veneciji i da će posjetitelji zaobilaziti naš paviljon u velikom luku, jer oni nisu umjetnici 21. stoljeća. Mislim da selektor treba za to snositi odgovornost."

Kipke je dodao da je problem i to što sve strahovito kasni. Smatra da je do kraja siječnja trebao biti gotov kompletan propagandni materija, primjerice, mala baltička zemlja Litva reklamira svog predstavnika već punu godinu dana, a Hrvatska tek sada, pet mjeseci prije otvaranja manifestacije, saznaje imena naših predstavnika. "Zbog toga će hrvatski predstavnici biti zakinuti za medijski prostor i imat će daleko manje šanse nego litvanski umjetnik, čiji rad već svi poznaju", objasnio je Kipke. "Problem je u tome što se selektor kod nas prekasno bira pa nema vremena za običnu, a kamoli agresivnu medijsku kampanju i niz drugih predradnji, lobiranja i sličnih stvari, koje uključuje takva manifestacija kakva je biennale u Veneciji. To govori o totalnom nepoznavanju svjetskih standarda na području suvremene umjetnosti, koja danas funkcionira posve drukčije negoli prije 10-ak, a kamoli 20-ak godina."
Slaven Tolj, multimedijski umjetnik iz Dubrovniku te selektor Venecijanskog biennala u Veneciji 2004. godine, smatra da je "takav izbor selektorice očekivan, ali se nada da će se u budućnosti u potpunosti ŽELJKO KIPKE, suvremeni umjetnik, tvrdi da selektorica ne razumije smisao i značenje Biennalea i da je zalutala onamopromijeniti sistem izbora hrvatskih umjetnika za Veneciju". "Zbog toga bismo trebali organizirati državni natječaj na koji bi se prijavili umjetnici s već razrađenim projektima što bi uozbiljilo cijeli izbor i dalo mu dignitet", rekao je Tolj. "S druge strane dobili bismo dovoljno vremena za osmišljavanje prezentacije. Dosadašnji sistem izbora umjetnika za Veneciju ovisi o individualnom afinitetu selektora, ali i ministra kulture što nije najbolje rješenje. Naime, ministar kulture prema svom nahođenju bira selektora, a selektor opet prema svojim afinitetima bira umjetnike što može, ali i ne mora ispasti dobro. O tome smo već puno puta razgovarali, ali ništa od toga. Nitko od dosadašnjih hrvatskih predstavnika nije profitirao od nastupa u Veneciji niti se nešto značajno promijenilo u njihovim karijerama, pa se to vjeroajtno neće dogoditi niti ove godine."

Po mišljenju Dalibora Martinisa, multimedijskog umjetnika, "izbor pokazuje da selektorica nema uvid u stanje u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, no budući da je nju imenovao ministar kulture, ti su umjetnici zapravo izabrani još prije izbora selektorice." Smatra da u Hrvatskoj postoji puno relevantnijih osoba, upućenih u suvremenu umjetnost, koje bi mogle donijeti adekvatnije odluke o izboru za Veneciju. "Ako se izbjegavaju takvi ljudi, onda to rezultira ovakvim izborom", rekao je Martinis. "No moglo se naći još nerelevantnijih izbornika, recimo, mogli smo izabrati osobu zaduženu za kulturu u Željezari Sisak, pa bismo imali još zanimljiviji izbor. No neka naši umjetnici realiziraju svoje projekte pa ćemo vidjeti koliko je to daleko ili blizu od suvremenih strujanja u svjetskoj umjetnosti."

Jasmina Bavoljak, kustosica u Klovićevim dvorima i članica Međunarodne udruge kuratora suvremene umjetnosti, smatra da izbor pokazuje nepoznavanje svjetskih strujanja na suvremenoj likovnoj sceni, a s druge strane veliča hrvatsku samodostatnost promovirajući umjetnike koji izvan granica zemlje teško mogu napraviti eksploziju na likovnoj sceni. "Ipak, konačni sud mogu iznijeti tek kad vidim izložbu, međutim, na temelju poznavanja radova izabranih umjetnika moram priznati da sam skeptična", zaključila je. I profesorica na ALU Leonida Kovač, koja je prije radila u Muzeju suvremene umjetnosti, smatra kako izbor ne može komentirati prije nego što vidi postavljenu izložbu, jer joj na temelju informacija koje su mediji prenijeli nije poznato hoće li biti izloženi već postojeći radovi izabranih umjetnika, ili oni rade posebne projekte namijenjene izlaganju na Biennalu.