OBAVJEŠTAJCI NA PLESU Nekadašnji šef SIS-a Markica Rebić s američkim vojnim obavještajcima u zagrebačkoj zračnoj luci HRVATSKOAMERIČKA DELEGACIJA u helikopterskom posjetu bojišnici tijekom priprema za akciju 'Oluja' AMERIČKI VOJNI STRUČNJACI pomogli su Hrvatskoj vojsci u pripremi 'Oluje' svojom ekspertizom Američki časniciSjedinjene Američke Države dale su zeleno svijetlo trojici visokih časnika američke vojske da svjedoče u korist obrane generala Ante Gotovine na suđenju u Haagu, doznao je Nacional iz diplomatskih izvora. Bivši američki vojni izaslanici John Sadler, Richard C. Herrick i njihov pomoćnik Ivan Šarac svjedočit će za koji mjesec o vojnoredarstvenoj operaciji "Oluja", i to svatko iz svoje pozicije koju je imao sredinom 90-ih u Hrvatskoj. Ovakva odluka američke vlade bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha nesumnjivo potvrđuje odlične bilateralne odnose između dviju zemalja.

Svjedočenjem visokih američkih časnika obrana generala dobiva na vjerodostojnosti i težini pred sudskim vijećem, a ovoj vijesti treba dodati i pouzdanu informaciju da će dvojica britanskih generala u svojstvu vještaka biti također angažirana u obrani jednoga od trojice hrvatskih generala. Američki vojni obavještajac Ivan Šarac potpuno je bio uključen u sve pripreme za izvođenje vojno-redarstvene operacije "Oluja". Bio je u iznimno dobrim odnosima s generalom Gotovinom i često se susretao s njim izravno na bojištu. Često je kontaktirao i s Krešimirom Ćosićem, tadašnjim zamjenikom ministra obrane Gojka Šuška, te Đurđom Šušak. Dok je tadašnji vojni izaslanik u Hrvatskoj potpukovnik Richard C. Herrick kao profesionalni diplomat ipak morao biti oprezan u svojim nastupima i ne pojavljivati se previše na osjetljivim točkama bojišta, njegov pomoćnik Ivan Šarac je kao obavještajni operativac više vremena provodio na terenu s hrvatskim zapovjednicima nego u Zagrebu.

Šarac se u službenim razgovorima izražavao o "Oluji" kao o besprijekorno izvedenoj vojnoj operaciji. Vojni obavještajac Ivan Šarac nekoliko je puta boravio na Dinari kod generala Gotovine i procjenjivao stanje na bojištu. Richard C. Herrick i Ivan Šarac tijekom operacija "Bljesak" i "Oluja" bili su pozivani u Glavni stožer Hrvatske vojske, odakle su se vodile operacije HV-a. Odande su neprekidno pratili događaje na terenu, a cijela "Oluja" u realnom je vremenu prenošena preko satelita u Pentagon, gdje i danas postoje njene snimke koje su snimile američke bespilotne letjelice Predator. Uoči akcije "Bljesak", koja je trebala biti generalna proba za akciju "Oluja", točno u ponoć 1. svibnja 1995., šest sati prije početka operacije, u MUP su pozvani Herrick i Šarac te su bili obaviješteni da planirana akcija počinje za nekoliko sati. U MUP-u je točno u ponoć bio ustrojen stožer operacije "Bljesak", koji se ujutro u šest sati prebacio u MORH. Kako se selio stožer, tako se s njim selio i američki vojni izaslanik Herrick sa Šarcem. Amerikance je oduševio način na koji je proveden "Bljesak" i shvatili su da je to izvrstan model suradnje s Hrvatima, koji bi mogao biti presudan u borbi protiv Miloševića u Bosni i Hercegovini, te na kraju i za njegovo uklanjanje s vlasti. Pentagon je cijelu akciju koordinirao preko Richarda Herricka, a akciju CIA-e koordinirao je Mark E. Kelton, šef ispostave CIA-e u Zagrebu, koji je tijesno surađivao s Miroslavom Tuđmanom, tadašnjim šefom HIS-a.

Amerikanci su u vrijeme pripremanja "Oluje" opskrbljivali HV podacima o kretanju Srba u Krajini i pokretima JNA na istočnoj granici s Hrvatskom. Bojali su se Miloševićeva protuudar dvjema tenkovskim brigadama u istočnoj Slavoniji ako se na južnom bojištu krene na Knin. Intenzivnim prisluškivanjem komunikacije Beograd - Knin, te u samoj Srbiji, zaključilo se da protuudara ipak neće biti. Uoči "Oluje" ponovo je u stožer operacije pozvan američki vojni izaslanik, a u njegovoj pratnji opet je bio Ivan Šarac. Dan ili dva prije "Oluje" Herricka, koji je pripremao "Oluju" s hrvatskim časnicima te u ime Billa Clintona odobrio operaciju, zamijenio je pukovnik John Sadler. Točno u ponoć 4. kolovoza 1995. trojica Amerikanaca došli su u ratnu dvoranu Glavnog stožera Hrvatske vojske i odande neprekidno pratili događaje na terenu. Cijela operacija "Oluja" u realnom je vremenu prenošena preko satelita u Pentagon, gdje i danas postoje njene snimke. SAD je bio vrlo zadovoljan brzinom provedene akcije i njenim rezultatima, koji su omogućili munjevit ulazak HV-a u BiH i prodor do Banje Luke te na kraju pristanak Beograda na Dayton. Američki nadzor i zadovoljstvo kompletnom operacijom poslije su bili potvrđeni i izjavama da je sve u operaciji bilo dobro izvedeno, te se na račun toga intenzivirala američko-hrvatska suradnja na obavještajnom i vojnom području. General pukovnik Patrick Hughes, Clapperov nasljednik na čelu DIA-e, posjetio je Hrvatsku, intenzivirala se suradnja u sektoru elektroničkog izviđanja prema Srbiji i GOTOVINA U BOSNI s neimenovanim američkim časnikomCrnoj Gori, osobito radi sprečavanja Miloševićeve intervencije u Crnoj Gori. Bivši ministar obrane Gojko Šušak odlikovao je Ivana Šarca 13. siječnja 1998.

Svjedočenjem visokih američkih časnika obrana bi trebala potvrditi da je "Oluja" bila izvedena vojnički besprijekorno i brzo, da nije bilo nikakve namjere etničkog čišćenja ili zapovijedi u tom smislu tijekom operacije i da nema govora o prekomjernom ili neselektivnom granatiranju Knina, jer su američki časnici imali uvid u sva zbivanja, pa tako i izravan napad na Knin, a i boravili su u gradu neposredno nakon završetka operacije. Njihovim svjedočenjem definitivno bi se mogla raspasti teza tužiteljstva o neselektivnom i prekomjernom granatiranju Knina. Nakon završetka svjedočenja nizozemskog potpukovnika Harryja Koningsa 20. siječnja 2009. pred sudskim vijećem Haaškog suda, eksperta tužiteljstva za topništvo, glavni haaški tužitelj Serge Brammertz postao je svjestan da Konings nakon protuispitivanja obrane hrvatskih generala nije uspio dokazati teze tužiteljstva o prekomjernom i neselektivnom granatiranju. Brammertz je nakon spomenutog svjedočenja u dogovoru sa svojim timom pokušao zatražiti alibi za neuspjeh optužujući Hrvatsku za skrivanje navodno "ključnih" dokaza o topničkom djelovanju na Knin i izvršiti pritisak na Hrvatsku kroz medije i osobno svojim posjetom.
Kako bi odgovornost za neuspjeh tima tužitelja pred Haaškim sudom prebacio na Hrvatsku, dao je intervju i Financial Timesu u kojem je među ostalim izjavio: "Nestali dokumenti, koji se možda nalaze u hrvatskim vojnim arhivima, mogli bi dokazati krivnju Ante Gotovine, bivšega generala Hrvatske vojske optuženog za protjerivanje Srba potkraj rata." Dakle, Brammertz nije bio siguran da li spomenuti dokumenti uopće postoje, a nije bio siguran ni da bi oni mogli dokazati Gotovininu krivnju, nego je spekulirao s takvim informacijama.

Brammertzov intervju tako uglednoj tiskovini trebao je izazvati međunarodnu reakciju i pritisak na Hrvatsku, koja po njegovim riječima ne surađuje s tužiteljstvom ili skriva dokaze. Brammertzov dolazak u Zagreb najavljen je hrvatskom državnom vrhu samo tjedan unaprijed. To samo pokazuje da se glavni tužitelj odlučio na nedavni put u Zagreb nakon neuspjelog svjedočenja nizozemskog potpukovnika Harryja Koningsa. Prema izjavi Nacionalova izvora bliskog hrvatskoj vladi, Brammertz je napustio Zagreb prilično nezadovoljan. Njemu i njegovu timu dužnosnici hrvatske vlade rekli su da ne može paušalno od Hrvatske tražiti dokumentaciju koja ne postoji u arhivima MORH-a i MUP-a. "Tužiteljstvu smo naglasili kako nisu sve postrojbe od najviših do najnižih vodile evidenciju, operativne dnevnike, karte i popise ciljeva, kao ni sastavljale izvješća, jer to nije ni bilo propisano. Također nije bilo obveze vođenja topničkih dnevnika. Brammertzu je rečeno kako istrage i potraga za dokumentacijom nisu stali, ali ne može se tvrditi da nešto postoji ako to nije pronađeno ili se jednostavno ne zna gdje to pronaći bez točne i konkretne specifikacije nekog dokumenta za kojim se traga. Da traženi dokumenti postoje u arhivima, svi do jednoga bi bili već u haaškom tužiteljstvu. Međutim, poznato je da je određena dokumentacija Hrvatske vojske pronalažena nakon "Oluje" na cestama, u kućama i na sličnim mjestima, pa su čak i pripadnici UN-a na taj način dolazili do nje", izjavio je za Nacional izvor blizak hrvatskoj vladi. S tužiteljskim timom što ga je predvodio Brammertz u Zagrebu su razgovarali potpredsjednica hrvatske vlade Jadranka Kosor, ministar pravosuđa Ivan Šimonović, ravnatelj Vladina Ureda za suradnju s Haaškim sudom Gordan Markotić, načelnik istog ureda Ivan Crnčec, ravnatelj Vojne sigurnosno-obavještajne agencije general pukovnik Darko Grdić, brigadir Darko Bijuklić i još nekolicina hrvatskih časnika, doznao je Nacional.

Taj je sastanak bio poseban jer su na njemu sudjelovali i visoki časnici Hrvatske vojske, većinom oni koji su stručno vezani bili uz topništvo. Suradnja s Haaškim tribunalom velikim se dijelom oslanja i na angažman Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) u pronalaženju dokumenata. VSOA je u svakoj ustrojbenoj cjelini Hrvatske vojske odredila časnike koji su se, među ostalim, bavili pronalaženjem dokumentacije na zahtjev tužiteljstva. Do prije nekoliko mjeseci na čelu tog tima bio je pokojni general bojnik Gordan Čačić. Nakon što je Čačić imenovan državnim tajnikom MORH-a, njegovu ulogu je nevoljko preuzeo novi ravnatelj VSOA-e general pukovnik Darko Grdić, koji je nastojao da Čačić i dalje vodi problematiku Haaga, što mu nije uspjelo.
Glavni haški tužitelj Brammertz je, prema tvrdnjama Nacionalova izvora, bio prilično nervozan na prošlotjednom sastanku, jer je shvatio da se neće domoći nikakvih dokumenata koji bi preokrenuli tijek suđenja. Osim toga, bliži se kraj izvođenju dokaza tužiteljstva pred sudskim vijećem, preostalo je još samo nekoliko tjedana i najviše pet-šest svjedoka. S druge pak strane, obrana hrvatskih generala prilično je samouvjerena nakon što je protuispitivanjima uspjela pobiti neke od najvažnijih teza tužiteljstva, kao SERGE BRAMMERTZ, glavni haaški tužitelj, ostao je bez ijednog dokaza organiziranog zločinaćkog pothvata u 'Olujišto je zločinački pothvat ili prekomjerno, odnosno neselektivno topničko djelovanje, pa je skratila listu svjedoka obrane kako bi sudski proces, uključujući i presudu, završio još ove godine. Potvrđeno je i kako obrana namjerava izvesti vjerodostojne svjedoke iz tog vremena koji nisu hrvatski državljani nego pripadnici oružanih snaga SAD-a i Velike Britanije.

Sve to zna i tim glavnog haaškog tužitelja Sergea Brammertza, pa je i njihova nervoza razumljiva. Haaško tužiteljstvo svoj je dosadašnji neuspjeh pod svaku cijenu htjelo opravdati nedostatkom "ključnog" dokaza. Zanimljivo, za taj "ključni dokaz" nije bilo interesa neposredno prije početka suđenja. Naprotiv, tužiteljstvo je tvrdilo da je potpuno spremno za suđenje i da raspolaže svim potrebnim dokazima. Problem je nastao kad se izredao niz ključnih svjedoka optužbe koji nisu mogli potvrditi teze o prekomjernom granatiranju Knina.
Bez dokaza o masovnom iseljavanju nastalom zbog namjernog gađanja topništva po kućama i stambenim objektima nema ni dovoljno dokaza o jednom od elemenata zločinačkog pothvata.